Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

Začudo, kad smo bili deca imali smo mnogo manje problema da razlikujemo stvarnost od fikcije. I da te dve stvari nazovemo pravim imenom. Stvarnost je bilo ono za šta kažemo da je izistinski, a nestvarnost ono za šta kažemo da je ko bajagi. I tačno smo znali šta je šta.

Znali smo, na primer, da smo ko bajagi kauboji i Indijanci (nismo mislili da će nas umesto kuće dočekati vigvam i prerija). Znali smo da ko bajagi pucamo (ph-ph!) i ko bajagi odapinjemo strele (piuu!), ali i da ćemo izistinski da popijemo grdnju ako se kući ne vratimo na vreme.

Doduše, malo nas je zbunjivalo zašto se za poljubac na filmu kaže da nije pravi, a u masnim fotama se za ”pravi” poljubac kaže da je ”filmski”, ali to nije bilo zato što nismo znali razliku između izistinskog i ko bajagi – već zato što smo počinjali da se upetljavamo u svet odraslih. Svet u kojem više ništa neće biti onakvo kakvim se predstavlja. Svet u kojem će se brižljivo inscenirani i izrežirani programi zvati reality, dok će se realnost iskrivljavati, šminkati i doterivati i zvati – vest.

U međuvremenu smo se toliko upetljali u taj svet da smo sad upali u zamku da tragamo za novim, modernijim rečima i kovanicama kojima bismo ga opisali i objasnili, a sve u nadi da ćemo ga time i bolje razumeti. Pa tako sad i mi živimo u eri post istine i post činjenica – umesto da jednostavno kažemo da živimo u ko bajagi državi u kojoj se vlast jedino izistinski trudi da nas ubedi da njene ko bajagi institucije izistinski rade svoj posao, dok se one zapravo izistinski trude samo da svoj posao ko bajagi odrade.

Da živimo u državi u kojoj vlast ko bajagi hrli ka Evropskoj uniji dok joj je srce ko bajagi na Kosovu, a duša ko bajagi u Rusiji. Dok se izistinski važne vrednosti, istrage i događaji guraju pod tepih i u zaborav.

U državi u kojoj su najfrekventniji tumači istorije i sadašnjosti samo ko bajagi nepristrasni dok su zapravo izistinski uterivači javnog mnjenja. Državi koja je ko bajagi ljuta na kriminal i korupciju, a izistinski se naljuti samo kad neko taj kriminal istražuje.

U državi u kojoj se ko bajagi spontano okupljeni građani izistinski organizovano dovoze partijskim autobusima kako bi iskazali oduševljenje nekim ko bajagi uspesima vlasti. Jer ko bajagi izistinski veruju da će im biti bolje za dve, najviše tri godine i tako svake godine.

Evo, sad ćemo imati ko bajagi fer i slobodne predsedničke izbore. A ko bajagi će se tek razmisliti hoće li biti i nekih drugih. Premijer će se ko bajagi baviti kampanjom samo u slobodno vreme kojeg ko bajagi uopšte nema.

Pred izbore će se neki ko bajagi svađati, dok će brinuti samo o izistinskom interesu, neko će nas ko bajagi ometati u prosperitetu i ko bajagi nam udarati u temelje stabilnosti zbog čega će se vlast ko bajagi izistinski potresti. Dok će joj jedini izistinski cilj biti samo da pobedi. Ko bajagi već u prvom krugu izbora.

Peščanik.net, 27.02.2017.

IZBORI I PROTESTI 2017.

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)