Grafit: Scio nihil scio.

Fotografije čitateljki, Slavica Miletić

Nedavno započet proces obrazovnih reformi u Srbiji postao je (mimo volje vlasti) predmet javne rasprave. Govorilo se o predloženom modelu sufinansiranja studija, poništenju konkursa za naučne projekte, položaju naučnih radnika u institutima i uvođenju dualnog obrazovanja. Svim ovim temama zajednički je preduzetnički, odnosno neoliberalni model obrazovnih reformi u čijem se središtu nalazi ideja o „merama štednje“. Takođe je bilo reči o globalnom trendu politike štednje i njegovom odrazu na obrazovanje. Takozvani proces racionalizacije javnog sektora zahvatio je između ostalog i kulturu. Tako su se pored osnovnih škola sa manje od 400 učenika pred zatvaranjem našle i seoske biblioteke.

O zatvaranju javnih biblioteka saznali smo iz nedavnih protesta meštana u selu Kljajićevo. U subotu 11. septembra ispred biblioteke kojoj preti zatvaranje okupilo se preko stotinu građana koji su poručili da ova jedina kulturna ustanova u selu ne sme biti „žrtva političkih i interesnih igara u gradu“. Radi se o racionalizaciji u gradskoj biblioteci „Karlo Bjelicki“ u Somboru, pod čijom upravom se nalazi ogranak ove seoske biblioteke. Iza racionalizacije javnog sektora stoji menadžerska ideja o podizanju kvaliteta usluga i funkcionalnosti – u ovom slučaju gradske biblioteke u Somboru – što zapravo znači da se oblasti koje ne ispunjavaju ekonomske ciljeve gase. Međutim, učesnici protesta naglašavaju da je zatvaranje biblioteke samo nastavak višegodišnje marginalizacije ovog sela koje je izgubilo gotovo sve ingerencije za odlučivanje o stvarima koje se tiču organizacije i funkcionisanja svakodnevnog života u selu. Zatvaranje biblioteke postalo je tako i simbol jačanja centralizacije vlasti na lokalnom i republičkom nivou.

Kao u slučaju reformi visokog obrazovanja, zatvaranje javnih biblioteka odraz je globalnog trenda menadžerskih racionalizacija javnog sektora. Jedan primer tog trenda je zastrašujući podatak da je za 6 godina u Britaniji zatvoreno 343 biblioteke, zbog čega je gotovo 8.000 ljudi izgubilo posao, a do kraja ove godine planira se zatvaranje još 111 biblioteka. Broj zaposlenih u britanskim javnim bibliotekama opao je za 25%, a udarnički rezultati reformi premašili su i očekivanja samih vlasti (umesto planiranih 110 zatvoreno je 270 biblioteka). Gašenje biblioteka i njihovo izmeštanje pod upravu ‘spoljnih’ organizacija koje ne pripadaju javnom sektoru u nekim delovima Britanije izazvalo je građanske proteste. U znatno manjim razmerama, racionalizacija funkcionalnosti javnih biblioteka u poslednjih 6 godina se sprovodi i u SAD. Značajno smanjenje budžeta gradskih biblioteka u 2011. dovelo je do otpuštanja velikog broja zaposlenih. Krajem 2010. gotovo 40% gradonačelnika u SAD kao meru štednje najavilo je smanjenje radnih sati gradskih biblioteka, iako su mnogi bibliotekarski odseci tada već uveliko bili ugašeni.

I u britanskom i američkom kontekstu se kao jedan od vodećih argumenata, izuzev mera štednje, navodi digitalizacija bibliotekarske građe. Naime, zbog mogućnosti korišćenja interneta i čitanja knjiga u elektronskom formatu, same biblioteke i bibliotekari postali su suvišni državni trošak. Zanimljivo je da su mnoge pokušaje zaposlenih da se promovišu britanske nacionalne biblioteke – ukazivanjem na osavremenjivanje usluga i mogućnosti korišćenja digitalnih baza – timovi za komunikaciju u gradskim većima sabotirali. Javnost tako sve više gubi interesovanje za biblioteke, a vlasti dobijaju nove argumente za njihovo izmeštanje iz javnog sektora ili zatvaranje. Cilj, dakle, nisu osavremenjene i funkcionalne biblioteke, već – manje biblioteka.

Ako se ima u vidu privredni razvoj Srbije koji produbljuje razlike u standardu života u gradu i na selu, zatvaranje seoskih biblioteka čita se i u svetlu jačanja centralne vlasti. To je, razume se, još jedan odraz globalnih neoliberalnih i neokonzervativnih političkih kretanja. Novinar britanskog Independenta ispravno primećuje da je zatvaranje biblioteka odličan način da se siromašnima oduzme moć. Za one koji nemaju mogućnost čitanja knjiga u elektronskom formatu ili povoljne uslove za čitanje kod kuće biblioteka je utočište, privilegovano mesto uživanja, obrazovanja i spoznavanja sveta. Biblioteke su zato i svojevrsni centri moći jer ljudima omogućuju pristup novim znanjima, kao i organizovanje i druženje sa istomišljenicima. Ali biblioteke moć daju pogrešnim ljudima i zato ih treba „racionalizovati“, jer u svetu „funkcionalne“ Srbije moć može pripasti samo onima na strani profita.

Konačno, ne zaboravimo da predloženi model dualnog obrazovanja koji će mlade iz Srbije učiniti „konkurentnim na evropskom tržištu rada“ počiva na vešto skrivenoj ideji o poslušnim radnicima koji služe interesu investitorskog kapitala. Budući da se mladi u Srbiji uče da u životu dobro prolaze jedino kompletni idioti, biblioteke se u takvom „racionalizovanom“ poretku zaista čine suvišnima. Kakve biblioteke su potrebne poslušnim robovima i kompletnim idiotima? Nikakve. Dakle, sve je u redu.

Peščanik.net, 16.09.2016.