Šumarice, Kragujevac, foto: Damir Romanov

Šumarice, Kragujevac, foto: Damir Romanov

U Kragujevcu su poslednjeg dana februara stradali ljudi: poginuo je potpukovnik Vojske Srbije Miroslav Perišić, sudbina tri radnika je neizvesna („za njima se traga“), 25 ljudi je povređeno. Vesti o eksploziji u Tehničkom remontnom zavodu u Kragujevcu su konfuzne i posredne. O tome kada su se eksplozije dogodile i koliko ih je tačno bilo (pominju se dve), koja od njih je imala razorni efekat, saznajemo iz krajnje oskudnih saopštenja Ministarstva odbrane. Kaže se da je „eksplodirao magacin sa tromblonskim minama i drugim jakim eksplozivnim i ubojitim sredstvima koja su bila predviđena za rasklapanje i uništenje“. Postoji, za sada, nekoliko sati posle nesreće, još jedan oficijelni izvor informisanja, nažalost, takođe nedovoljno određen – direktor Kliničkog centra u Kragujevcu, koji je obavestio javnost „da je mnogo više lakše nego teže povređenih, među kojima i onih sa teškim povredama“ (Blic online, 28.2.2017, 19:59h). Oglasio se i ministar odbrane. Uz ponavljanje informacija Ministarstva, rutinski i formalno izjavio je saučešće zbog pogibije potpukovnika Perišića. Naglasio je da opasnost od eksplozija i dalje traje i da će u pomoć „biti poslati dronovi i roboti“. I to bi bilo sve, da nema tvitova, naročito onih Miroslava Miletića, poznatog kao legenda kragujevačkog novinarstva i novinara ugašenog Radio Kragujevca. Jedini od visokih zvaničnika koji je obišao područje eksplozije i ponekog povređenog u bolnici, je ministar odbrane.

Gde je gradonačelnik Kragujevca, Radomir Nikolić? Da li smatra da stvar nije u njegovoj nadležnosti, ili je, uprkos svemu (naročito, uprkos glasanju za Vučića, a ne za svog oca) – u medijskoj blokadi? Šta je sa predsednikom Republike, Kragujevčaninom? Eno ga u Ujedinjenim nacijama u Njujorku, gde ne priznaje Kosovo i retorički se pita „šta je sa nečovekom Haradinajem“? Hajde, to se od njega očekivalo, ali se svakako očekuje od nekog ko je još tri meseca predsednik Republike da uputi reči makar formalne utehe svojim sugrađanima. Najzad, šta je sa Supermenom Srbije, čovekom koji je bez potrebe unosio dete u helikopter posrćući u smetovima, koji je takođe bez potrebe krstario amfibijom po poplavljenom Obrenovcu, koji je… ko će se setiti nebrojenih herojskih činova dotičnog. E, on je u kampanji i to u radnom vremenu. Formalno, razgovarao je sa premijerom nemačke pokrajine Hesen, a suštinski veličao uspehe svoje vladavine, poređenjem trgovinske razmene između Hesena i Srbije 2010. (doba žute Jure) i 2016. Čikao je susede informacijom da je izvoz u Hesen danas veći nego ukupan izvoz Srbije u BiH, Hrvatsku, Crnu Goru i Albaniju zajedno.

Građani Kragujevca u međuvremenu i dalje čekaju ispred Kliničkog centra, i dalje se okupljaju u blizini Tehničkog remontnog zavoda, zabrinuti za rođake i prijatelje. U komentarima na sajtovima raznih medija žale se na to da informacije dobijaju iz Beograda ili putem društvenih mreža. Kragujevački gradski radio i televizija ugašeni su u jednoj od besprizornih privatizacija lokalnih medija. Kragujevačka „Svetlost“ koja je osnovana 1935. godine više ne postoji. Nekadašnji kneževski glavni grad u kome je 1833. osnovana prva gimnazija u Srbiji, koji je još 1838. imao Licej, preteču prvog univerziteta u Srbiji, grad koji je rodno mesto vojne industrije i industrije uopšte u tadašnjoj Srbiji (Topolivnica je počela sa radom 1851), u kome pozorište (Teatar „Joakim Vujić“) postoji od 1835 – danas  nema lokalne elektronske medije. To je grad od 180.000 stanovnika, četvrti po veličini u Srbiji.

Posle kratkotrajne živosti zbog dolaska FIAT-a, Kragujevac je grad u kojem preovlađuju tužni, zabrinuti i siromašni ljudi, bez mnogo nade. Da nema svoju unutrašnju ljudsku lepotu, komšijsku solidarnost u dobrim i u zlim vremenima, nepretenciozno negovanu svest o svom istorijskom značaju i kulturnim vrednostima, teško da bi Kragujevac preživeo surovu centralizaciju Srbije i bezobzirnost lokalnih političkih elita. Ne znam šta će biti rezultat istrage o eksplozijama u Zavodu – a ovde više niko i ne veruje u to da postoje nepristrasne i stručno vođene istrage – ali nije daleko od moguće istine zaključak da se Zavodom upravljalo i upravlja traljavo i nestručno, a da umorni i iscrpljeni ljudi Kragujevca više ne mogu pukim ostacima entuzijazma da se bore protiv javašluka, stranačkog zapošljavanja, nerazumnog stezanja kaiša baš kad je bezbednost ljudi u pitanju i protiv drugih sličnih „izuma“ centralne i lokalne političke elite.

Ne čini mi se normalnim da se u medijima više pažnje poklanja paljenju jednog splava i bacanju Molotovljevog koktela na restoran na Savi u Beogradu (na sreću bez ljudskih žrtava i povređenih), nego eksploziji u Kragujevcu. Da li je to zato što je Beograd na prvom mestu, a onda svi ostali, ili zato što se eksplozije u Kragujevcu zataškavaju kao industrijska nesreća, dok je paljenje splavova intrigantni obračun mafijaških grupa, koje se pojavljuju u do sada neviđenom obliku rečne piraterije? To nisu normalni, to su nedolični medijski i politički pristupi.

Peščanik.net, 01.03.2017.


The following two tabs change content below.
Vesna Rakić Vodinelić, beogradska pravnica, 1975-1998. predaje na državnom pravnom fakultetu u Beogradu, gde kao vanredna profesorka dobija otkaz posle donošenja restriktivnog Zakona o univerzitetu i dolaska Olivera Antića za dekana. Od 1987. članica Svetskog udruženja za procesno pravo. 1998-1999. pravna savetnica Alternativne akademske obrazovne mreže (AAOM). 1999-2001. rukovodi ekspertskom grupom za reformu pravosuđa Crne Gore. Od 2001. direktorka Instituta za uporedno pravo. Od 2002. redovna profesorka Pravnog fakulteta UNION, koji osniva sa nekoliko profesora izbačenih sa državnog fakulteta. Od 2007. članica Komisije Saveta Evrope za borbu protiv rasne diskriminacije i netolerancije. Aktivizam: ljudska prava, nezavisnost pravosuđa. Politički angažman: 1992-2004. Građanski savez Srbije (GSS), 2004-2007. frakcija GSS-a ’11 decembar’, od 2013. bila je predsednica Saveta Nove stranke, a ostavku na taj položaj podnela je u aprilu 2018, zbog neuspeha na beogradskim izborima. Dobitnica nagrade „Osvajanje slobode“ za 2020. godinu.

Latest posts by Vesna Rakić Vodinelić (see all)