Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

Svečanost organizovana 31. maja u Skupštini Srbije, koju su pratila i okupljanja (pristalica i protivnika) na ulici, u medijima je najčešće nazivana „inauguracijom novog predsednika“. Istom sintagmom taj događaj nazivaju i mediji koji ovih dana objavljuju fotografije nasilnika ovog skupa koji nesmetano, u prisustvu policije, nose i dave novinare i građane. Međutim, pre i posle događaja od 31. maja u medijima se pojavljuju i informacije o inauguraciji novog predsednika koja će biti održana krajem juna. Tako jedan od dnevnih listova objavljuje raskošne planove nove inauguracije koja će „biti u znaku sprskog nasleđa“ i koju će „uveličati šefovi država, predstavnici EU i čitave delegacije pojedinih zemalja“. Ova manifestacija bi trebalo da se desi 23. juna u Palati Srbija. Pitanje je, dakle, da li je Aleksandar Vučić uopšte inaugurisan, to jest da li je stupio na dužnost predsednika Srbije. Takođe, koliko nas još inauguracija čeka, ako ćemo u ovih mesec dana imati čak dve.

Vučić i njegovi saradnici i dalje se uspešno služe novogovorom (inače neizostavnim obeležjem ur-fašizma). Kao što je prinudni rad postao „radna aktivacija“, suspenzija ustavom propisanog rada najvišeg predstavničkog tela „redovna pauza“, eksploatacija rada dece „dualno obrazovanje“, a kritika rada ministra „povreda ugleda i časti“, tako je i polaganje zakletve predsednika Srbije i njegovo stupanje na dužnost postalo mnogo otmenija „inauguracija“. Ustavna i zakonska rešenja poznaju samo termine polaganje zakletve i stupanje na dužnost i njima određuju trenutak u kom predsednik preuzima svoja prava i obaveze.

Možda su građani Srbije nešto pogrešno shvatili? Možda se inauguracijom naziva neki drugi događaj, a ne stupanje na dužnost predsednika? Ako konsultujemo rečnik stranih reči i izraza, videćemo da inauguracija (lat. inauguratio) označava: posvetu u neko dostojanstvo, svečano uvođenje u zvanje, položaj, dužnost; svečano otvaranje; svečano otkrivanje; započinjanje, označavanje početka. Dakle, nesumnjivo je da je novi predsednik Srbije to već obavio polaganjem zakletve na svečanoj sednici Narodne skupštine, kojoj i odgovara za svoj rad. Međutim, stvaranjem iluzije da to nije učinio, novi predsednik čini dve stvari – otvara fiktivni pravni vakuum u kom može da radi sve što mu se prohte, mimo ijedne dozvoljene procedure. Ovo je omiljena politička disciplina novog predsednika. Druga okolnost se tiče potrebe za stvaranjem iluzije o novom početku, kojom je Vučić opsednut od dolaska na vlast. Ovde je već bilo reči o obrazloženju raspisivanja izbora 2014. godine zbog težnji ka novom punom mandatu. Isti razlozi su bili u igri i kod svake rekonstrukcije vlade i Vučićeve kandidature za predsedničke izbore, posle samo šest meseci od formiranja vlade u avgustu 2016.

Zašto bi sve ovo uopšte bilo važno u moru drugih problema na koje građani svakodnevno nailaze? Zašto je važno da znamo šta će se tačno dogoditi u Palati Srbija 23. juna – ako to već nije prava inauguracija? Prvi razlog je neprihvatanje institucionalizacije novogovora. Ponavljanjem fraza koje nameću ur-fašističke vlasti podržavamo njihov sistem vrednosti i ostavljamo bez sadržaja reči koje su nekada nešto značile. Ako smo nekada znali da se na dužnost predsednika stupa polaganjem zakletve i da se to može dogoditi samo jednom u toku jednog mandata – upornim ponavljanjem vesti o inauguraciji to znanje (i zdravu pamet koja ide s njim) odbacujemo. Ispada da se na svaku dužnost, pa i predsedničku, može stupiti onoliko puta koliko aktuelni politički trenutak to zahteva. Ako je to dva puta mesečno – neka bude!

Važno je šta će se zapravo odvijati 23. juna i zato što će nova inauguracija, makar i na simboličkom nivou, definisati one kojima novi predsednik odgovara i pred kojima polaže novu posebnu zakletvu. To su pre svega strani gosti, predstavnici drugih zemalja i ambasada koje će Vučiću pre priznati da je bolji (od svih drugih) nego što će to učiniti osiromašeni i poniženi građani Srbije. Njima će, pored posebne zakletve, novi predsednik prirediti i adekvatan vašarski program – sa pet hiljada gostiju, tematskim salonima, digitalnim platformama, muzikom i filmovima. Biće za svakog ponešto i biće neumesno postaviti pitanje koliko će upravo građane Srbije koštati taj veličanstveni skup. (Kad smo kod građana, sva je prilika da u Palati Srbija neće biti mesta za Vučićeve glasače. Ali će mesta svakako biti ispred – ministar unutrašnjih poslova je čak najavio da je u tu svrhu prijavljeno više skupova, zakazanih različitih datuma tokom juna, kada će biti prilika „da se obeleži i potvrdi većinska volja građana Srbije“.)

Nova inauguracija treba da nas zanima i zato što je to još jedna u nizu sličnih podmetačina kojima nas vlasti zasipaju svakog dana. Sprska napredna stranka razvlašćuje Narodnu skupštinu kada kaže da je „ovlastila svog predsednika da izabere predsednika vlade“. Naime, predsednik pre ukidanja parlamentarne demokratije u Srbiji neće birati predsednika vlade, već će to činiti Skupština Srbije. Otpor neistinama, poluistinama i parakonstrukcijama nosilaca izvršne vlasti jeste i otpor stvaranju paralene stvarnosti.

Najavljena inauguracija 23. juna je zato lažna inauguracija predsednika Srbije, na sličan način lažna kao što je to bila i pobeda proglašena od strane partijske izborne komisije, dok je batinu držala partijska policija. Aleksandar Vučić je već stupio na dužnost i odgovoran je nama i nikom drugom – koliko god je to za samog Vučića neprihvatljivo. Junska manifestacija nije neophodna, već je po sredi isključivo neukus i megalomanija jednog autoritarnog vladara. Važno je da mediji odbiju da izveštavaju novogovorom lažne inauguracije i pratećih sadržaja. Time bi se makar delimično sprečila institucionalizacija besmislene mogućnosti višestrukog stupanja na dužnost.

Peščanik.net, 14.06.2017.

Srodni link: Sofija Mandić – Lažna inauguracija II

IZBORI I PROTESTI 2017.

The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2021), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvuje u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena.

Latest posts by Sofija Mandić (see all)