New York City
New York City

Kada su septembra 2005. godine konzervativne danske novine Jyllands-Posten objavile nekoliko satiričnih karikatura proroka Muhameda, začuo se samo tihi protest male muslimanske zajednice u Danskoj, dok je reakcija ostatka muslimanskog sveta bila jedva primetna. Međutim, šest meseci kasnije, izbili su neredi čiji su učesnici palili danske ambasade. Više od sto ljudi je poginulo. Bilo je i pretnji ubistvima, a ima ih i dan danas.

Prošle godine, kada su najavljeni planovi za izgradnju Kuće Kordoba u Njujorku, islamskog centra koji bi trebalo da bude izgrađen dva bloka severno od Nulte tačke, malo ljudi se pobunilo. Projekat je zamišljen da promoviše umereni islam i izgradi most ka drugim religijama. Imam Feisal Abdul Rauf, sufi verski vođa koji je vodio ovaj projekat, izjavio je za Times u decembru: „Mi želimo da se suprotstavimo ekstremistima.“ U avgustu je Komisija za očuvanje znamenitosti jednoglasno odbila da odobri da zgrada u Park Place 45-47 bude zaštićena kao istorijska znamenitost, čime je otvorila put za izgradnju Parka 51, pod kojim je imenom danas poznat ovaj centar. Mesec dana kasnije, Park 51 postao je središte žestoke rasprave o mestu islama u našem društvu.

Lekcije koje smo naučili iz kontroverzi oko danskih karikatura mogu da posluže kao zloslutan obrazac trenutnih rasprava. Jedan od razloga što je prva reakcija na karikature bila blaga je činjenica da su one, u osnovi, bezopasne. U islamu postoji zabrana predstavljanja prorokovog lika, ali je značaj ovog tabua vremenom postajao sve manji. Sem toga, samo dve od dvanaest objavljenih karikatura mogu se smatrati uvredljivim: jedna prikazuje proroka kao varvarina sa isukanim mačem, što bi se moglo smatrati rasnim stereotipom; na drugoj je prorok prikazan sa turbanom u obliku bombe. Novine u nekoliko muslimanskih zemalja objavile su ove karikature kako bi pokazale da su one neukusne, a ne zlonamerne. Drugim rečima, karikature nisu bile uzrok problema.

Pa šta se onda dogodilo? Grupa radikalnih imama u Danskoj, predvođena Ahmedom Abu Labanom, saradnikom egipatske terorističke organizacije Gama al Islamia, odlučila je da iskoristi karikature kako bi uvećala svoj značaj. Oni su karikature pokazivali muslimanskim vođama u drugim zemljama, dodavši im pri tome tri ilustracije koje se nikada nisu pojavile u danskim novinama. Jedna je bila fotografija čoveka koji navodno nosi molitvenu kapu i masku svinje, oponašajući proroka Muhameda. (Ispostavilo se da je u pitanju učesnik jednog takmičenja u oponašanju dozivanja svinja u Francuskoj). Druga je prikazivala psa koji naskače na muslimana tokom molitve. Treća ilustracija je predstavljala Muhameda kao poludelog pedofila koji u rukama drži bespomoćnu decu kao lutke. Imami su kasnije tvrdili da su im ove slike poslate mejlom kao pretnje – i da stoga na pravi način prikazuju evropska anti-muslimanska osećanja. Muslimanske vođe su ih videle i obuzeo ih je bes. Sunitski intelektualac Yusuf Al-Qaradawi zatražio je da se održi Dan besa. Do danas smo međutim bili svedoci pet godina besa.

U raspravi o Parku 51, ulogu radikalnih imama preuzeli su blogeri i desničarski komentatori. U ovoj alegoriji, Pamela Geler, koja piše blog pod imenom Atlas Shrugs i predvodi grupu pod nazivom Zaustavimo islamizaciju Amerike, igra ulogu Ahmeda Abu Labana. Geler je već dala svoj doprinos lažnoj tvrdnji da je predsednik Obama musliman (u šta danas veruje dvadeset odsto američke populacije), i promoviše teoriju da je on vanbračni sin Malkoma X. Zbog lokacije Parka 51, Geler upoređuje ovaj islamski centar (ili, kako ga ona naziva „9/11 džamija čudovište“) sa Al Aksom, drevnom džamijom na brdu Morija u Jerusalimu – zapaljivom temom za jevrejske ekstremiste u Izraelu.

Geler je zaokružila svoj stav u njujorškom Post-u dodajući mu neistinitu informaciju da će se Park 51 otvoriti na desetogodišnjicu 11. septembra. Namerno pogrešno predstavljanje imama Abudul Raufa kao pristalice terorizma još je više izvitoperilo celu priču, kada je postala predmet komentara Fox News-a, a zatim i političara, kao što je Njut Gingrič, koji je uporedio Abdul Raufa i njegove pristalice sa nacistima koji svojim prisustvom skrnave Memorijalni muzej Holokausta. Ove glasno izgovorene laži svakako su uticale na to da dve trećine Amerikanaca sada ne podržava izgradnju Parka 51. Cinizam ovog retoričkog poduhvata može se uočiti u komentarima Lore Ingraham, koja je u decembru intervjuisala Dejzi Kan, Abdul Raufovu ženu i partnera na ovom projektu.

„Ne srećem mnogo ljudi koji stvarno imaju problem sa ovim,“ rekla je tada Ingrahamova Dejzi Kan. „Dopada mi se ono što pokušavate da uradite.“ No u međuvremenu je i ona dovedena u red. „Rekla bih da su teroristi pobedili s obzirom na način na koji se ovo odigralo“, izjavila je Ingrahamova prošlog meseca, tokom emisije Dobro jutro, Ameriko. „U pitanju je samo dvesta metara od mesta na kome je hiljade naših sugrađana spaljeno u ime političkog islama, i sad bi trebalo da nas smatraju netolerantnim ako se ovome ne radujemo?“

Širom SAD trenutno se vodi kulturni rat protiv američkih muslimana. U gradu Murfresboro, u državi Tenesi, gde muslimanska zajednica postoji već trideset godina, jedno građevinsko vozilo je zapaljeno na mestu gde se gradi novi Islamski centar. Pat Robinson, hrišćanski fundamentalistički vođa, upozorio je svoje sledbenike tokom emisije Klub 700 da će, ako islamski centar dovede „hiljade i hiljade“ muslimana u taj kraj, „sledeća stvar biti njihovo preuzimanje gradskog veća. A onda će doneti naredbu za obavljanje javne molitve pet puta dnevno.“ Kao i u kontroverzi oko Parka 51, širenje straha i kleveta koristi se kako bi se poduprle tvrdnje neutemeljene na činjenicama.

Ono što najviše zabrinjava u rastu uticaja Al-Kaide od 11. septembra je porast enklava islamskog radikalizma među zapadnom populacijom. Do skora, Amerika je najvećim delom bila imuna na ekstremizam koji ugrožava neke evropske države. Američka muslimanska zajednica etnički je mnogo raznolikija od bilo koje druge velike religijske zajednice u zemlji. Članovi ove zajednice imaju viši stepen obrazovanja od nacionalnog proseka. Njihova stopa zaposlenosti je takođe viša od proseka a obavljaju i više poslova u profesionalnom sektoru. (U Engleskoj i Francuskoj, na primer, obrazovanje i stopa zaposlenosti muslimana su ispod nacionalnih proseka). Ovi faktori omogućili su američkim muslimanima i ne-muslimanima da žive zajedno u određenoj harmoniji kojoj svaka druga zapadna zemlja može samo da zavidi.

Najbolji saveznik u borbi protiv nasilnog islamizma je umereni islam. Neosnovani napadi na pristalice Parka 51 i druge, zajedno sa prizorima kao što je sveštenik koji poziva na spaljivanje Kurana, samo potkrepljuju tvrdnje Al-Kaide da Amerika vodi rat protiv islama, a ne protiv izvitoperene slike ove religije koju nude teroristi. Oni koji u ovoj raspravi dodaju ulje na vatru, bacaju prokletstvo koje je mnogo opasnije nego što mogu i da zamisle.

Lawrence Wright, The New Yorker, 20.09.2010.

Prevod sa engleskog Bojana Obradović

Peščanik.net, 17.09.2010.

NAŠ TERORIZAM