Što je bliži historijski Referendum na kojem će Srbi, kao saborni narod, u milionskim kolonama, krenuti na glasovanje glede novog, tek ispečenog Ustava koji su zajednički, nekoliko noći, mesili Koštunica, Tadić i njihov drugar Nikolić – sve je primetnije svetsko uzbuđenje pretvoreno u sveopšte oduševljenje zbog činjenice da ćemo Ustavom odbraniti Kosovo i poznato užurbanim korakom dr. Koštunice Evropu pridružiti Srbiji, čim pomenuta Europa ispuni uslove nametnute novim Ustavom. Suočen s realnošću da važnost srpskog Referenduma nadilazi okrutnu formu kolumne u hrvatskom Feralu, odlučio sam – iz sebičnih nacionalnih interesa – da istu pretvorim u nacionalni blog, odgovarajući na pitanja koja ne moraju biti ni postavljena jer se ona srbofobično podrazumevaju. Ukratko: vi pitate, Luković odgovara!

HRVAT (zaprepašteno): Iz neproverenih izvora sam čuo da je vaša Republička Izborna Komisija (RIK) donela odluku da će se na onim izbornim mjestima gdje se u kutijama nađe više listića od broja glasača, priznati rezultati. Nisam mogao vjerovati!

LUKOVIĆ (ledeno): Niste mogli vjerovati jer ste naviknuti da ortodoksno tumačite volju naroda. Srpski glasač, odgojen u duhu filozofske teorije da od “viška ne boli glava”, ima pravo da potvrdi svoj glas tako što će u kutiju, po sopstvenoj volji, sipati ili kipovati onoliko listića koliko on misli da treba. Raskid s titoističkim nasleđem koje nam je ostavilo pogubni princip “jedan čovek, jedan glas”, oslobodiće prostor za neslućene srpske glasačke kapacitete.

HRVAT (podlo): Bilo mi je malkice čudno kad sam otkrio da će Referendum nadgledati i kutije čuvati samo predstavnici onih partija koje podržavaju Ustav. Zar to nije neobično?

LUKOVIĆ (hladno): Nije neobično, nego je logično. Zašto bismo rušili teško postignuto jedinstvo srpskog naroda dozvolom da glasove broje oni koji su protiv Referenduma? Opšte je poznato da njihov način brojanja generiše incidente: oni hoće da sabiraju i odbijaju da množe. To Srbija neće dozvoliti.

Promatrači iz Dume

HRVAT (uporno): Vaša velikodušnost prema zagovornicima tzv. bojkota nema granica. Uprkos ovim matematičkim neslaganjima, ponudili ste parlamentarnim strankama: Građanskom savezu, Socijaldemokratskoj uniji i Ligi socijaldemokrata da zajedno odaberu čak devet kontrolora koje mogu rasporediti na bilo kom od tisuću referendumskih mesta. Da niste malo preterali?

LUKOVIĆ (racionalno): Možda jesmo, ali kad je u pitanju regularnost Referenduma ništa nismo prepustili slučaju. Recimo, iz ruske Dume nam stiže šest iskusnih posmatrača, čime se potvrđuje da je slobodarski deo sveta već priznao rezultate Referenduma.

HRVAT (umorno): Glupo je i da vas pitam tko će tokom noći čuvati kutije?

LUKOVIĆ (osorno): Naravno da je glupo. Kutije će tokom noći čuvati narod, jer se Ustav i donosi zbog naroda. Lepo kaže dr. Koštunica: “Sada je sve u rukama naroda i njegove slobodne volje.” Uključujući i kutije u rukama naroda.

HRVAT (neočekivano): A šta kaže Momo Kapor?

LUKOVIĆ (mirno): Kaže: “Laknulo mi je kad sam u novom Ustavu pročitao da je Srbija država srpskog naroda. Do tada sam verovao da je Srbija država Građanskog saveza.”

HRVAT (dosledno): A šta je to pisalo u starom Ustavu što je iznerviralo Kapora?

LUKOVIĆ (čita): U starom Ustavu pisalo je: “Republika Srbija je demokratska država svih građana koji u njoj žive, zasnovana na slobodama i pravima čoveka i građanina, na vladavini prava i na socijalnoj pravdi.”

HRVAT (suptilno): Šta je falilo toj definiciji?

LUKOVIĆ (drsko): Beogradski tjednik (K)NIN dao je objašnjenje: “To što je pisalo u starom Ustavu sasvim je u redu, ali mi znamo kakva je bila ta demokratija ‘svih građana’.”

HRVAT (impresioniran): Baš je naučno objašnjeno, onako, do jaja. Nego, je li (K)NIN otkrio šta poslednjih nedelja rade antiustavni aktivisti na čelu sa Čedomirom Jovanovićem?

LUKOVIĆ (ohrabren): Za (K)NIN nema tajni: “Titoistička magla koju (antiustavni aktivisti) pokušavaju da prodaju nije samo u neskladu sa interesima Srbije da se udalji od Miloševićevog nasleđa, već nema osnova u istoriji ustavotvorstva u svetu. Kardeljovština u logici antiustavnih lobista i njihova želja da predstojeći Referendum iskoriste za sopstvenu promociju je maskirana floskulama o ugroženosti demokratije i tvrdnjama da se u Srbiji opet radi van sveta i vremena.”

HRVAT (uplašen): Ako sam dobro razumeo, opet Tito i Kardelj vode kampanju protiv srpskog naroda?

LUKOVIĆ (glasno): Naravno da vode. Srećom da ih je (K)NIN na vreme otkrio, kao i njihove pomagače. U tekstu Bogdana Tirnanića kaže se da je “politički rejting fronta ustavnih ikonoklasta nikakav ili je, u najbolju ruku, zanemarljiv. Čak i kad se, kao ovog puta, nađu na zajedničkom poslu. A ustavno pitanje je, eto, ujedinilo Čedu, Čanka, Žarka Koraća i Natašu Mićić. Plus Pera Luković i Nikol Kidman”.

HRVAT (onesvešćen): Nikol Kidman, bivša žena Toma Kruza?

LUKOVIĆ (nehajno): Aha.

HRVAT (iz malog mozga): A kakve ona veze, majke ti, ima s Referendumom?

LUKOVIĆ (znalački): Ima. Srela se u Prištini sa Natašom Mićić, predsednicom Građanskog saveza, što je Vojislav Koštunica shvatio kao filmsku uvredu.

HRVAT (direktno): A što Voja nije zapucao u Prištinu da vidi Kidmanovu, kad se već svima popeo na glavu tvrdnjom da je Kosovo deo Srbije?

LUKOVIĆ (praktično): Morao je da ide u Paraćin da na licu mesta proveri eksploziju.

Bombardiranje Mladića

HRVAT (beznadežno): Kakva sad eksplozija?

LUKOVIĆ (oklevajući): U vojnom magacinu blizu Paraćina eksplodiralo više od tisuću tona eksploziva i municije. Prvo što su građani pomislili i što im je izgledalo sasvim normalno jeste da je u pitanju bombardovanje.

HRVAT (zapanjen): Građani mislili da vas bombarduju zbog Mladića?

LUKOVIĆ (defanzivno): Nisam ja prvi pomenuo Mladića, nego vi.

HRVAT (sumnjičavo): Hoćete da kažete da Mladić ima veze s eksplozijom?

LUKOVIĆ (ofanzivno): Nemam ja šta da kažem, već nam je rečeno da nije u pitanju diverzija.

HRVAT (pribrano): Ali, Komisija koja treba da utvrdi uzrok eksplozije još nije ni počela da radi.

LUKOVIĆ (vedro): Točno, ali su nam ministar odbrane i ministar policije rekli da nije u pitanju diverzija. Uopće, neprimerno je da u trenutku Referenduma pričamo o Paraćinu, kao što je bilo neprimerno da u trenucima dok je goreo Hilandar razgovaramo da li je ministar policije obio trafiku ili samouslugu.

HRVAT (lukavo): Priča se da je Nenad Čanak povodom vatrometa u Paraćinu predsedniku Vlade Koštunici poslao tri pitanja?

LUKOVIĆ (veselo): Prvo ga je pitao da li je u Paraćinu izvršena podzemna ili nadzemna nuklearna eksplozija, zatim ga je pitao šta kažu prijatelji iz Severne Koreje povodom ovog našeg uspeha i treće: kako je on lično zadovoljan rezultatima eksperimenta.

HRVAT (mirno): Da se mi vratimo Referendumu. Šta, recimo, kaže Matija Bećković, hoće li on izaći na Referendum?

LUKOVIĆ (svetosavno): Matija je poručio: “Izaći ću na Referendum, ali vam ne mogu reći zašto, jer biste se odmah setili.”

HRVAT (uznemiren): Veliki je Matija. A šta veli… a šta veli književnik Dragoslav Mihailović?

LUKOVIĆ (saborno): Obratite pažnju na Dragoslava: “Izaći ću na Referendum i glasati za novi Ustav Srbije i svakom ko me upita da li treba da glasa za njega savetovaću da treba. To ću reći zato što smatram da smo gotovo pun vek živeli u jednoj promašenoj državi u kojoj smo bili sudržavljani s nekim narodima s kojima nije trebalo ni na ulici da se sretnemo, a kamoli da živimo zajedno.”

HRVAT (analitički): Opa! Ovo zvuči baš mondijalistički, da ne kažem prohrvatski!

LUKOVIĆ (smireno): A tek da čujete još jednog književnika, Radoslava Bratića. Bio je kratak i precizan: “Za Ustav, protiv Evrope i NATO.”

HRVAT (grčevito): Da li se oglasio onaj lutak… Boris Tadić?

LUKOVIĆ (šarmantno): Jeste. I on je bio kratak i precizan: “Za Ustav, za Evropu i NATO.”

Zoološki prosjek

HRVAT (konfuzan): Ovo ne razumem. Obojica su za Ustav, ali je jedan za Evropu a drugi protiv Evrope.

LUKOVIĆ (precizno): Ustav pokriva sve političke ukuse jer su Srbi postigli preko potrebno jedinstvo.

HRVAT (u neverici): Jedinstvo oko Evrope?

LUKOVIĆ (dosadnim glasom): Ma jok, jedinstvo oko Referenduma.

HRVAT (eskapistički): Što kažu sportaši?

LUKOVIĆ (duhovito): Posebice će vas interesirati izjava tetoviranog Draže Mihailovića na ruci Milana Gurovića. Čiča Draža je kroz usta vlastitog medijuma Milana (kojem je, gle, nadimak Čiča) progovorio sledećim rečima: “Izaći ću na Referendum i podržati donošenje novog Ustava jer smatram da je to bitno za Srbiju. Što se tiče Vojvodine, mene kao rođenog Novosađanina plaši ona vojvođanska zastava sa onim zvezdicama što se sad vijori na zgradi Skupštine Vojvodine. Šta će Vojvodini himna, grb, zastava?”

HRVAT (umorno): Malo me boli glava od ovih stručnjaka za Ustav. Nego, imate li na ustavnoj tacni neki srpski prosek, da čujemo šta misli narod?

LUKOVIĆ (ushićeno): Kud ćeš bolji zoološki prosek od Vuka Bojovića, direktora beogradskog zoo-vrta, srboidni hibrid između divljeg radikala i koštuničine ptice. Evo Bojovića: “Ja nisam čitao Ustav, glupo je očekivati od običnih građana da to čitaju. Ustav razume 0,01 odsto ljudi u ovoj zemlji i oni treba njime da se bave.” I onda stiže poanta: “Apsolutno podržavam Ustav i sa velikim zadovoljstvom ću ga podržati na Referendumu.”

HRVAT (preklinje): Nemojte više…

LUKOVIĆ (okrutno): Zar ne želite da čujete što kaže Zdravko Šotra, reditelj takvog dela kao što je “Zona Zamfirova”?

HRVAT (tiho): Želim, valjda.

LUKOVIĆ (glasno): Šotra je preuzeo Zonin mozak u samo jednoj rečenici: “Ustav nisam pročitao, ali ću izaći na Referendum i podržati ga.”

HRVAT (očajnički): A da se mi rastanemo, Lukoviću, kao da vas ništa nisam pitao, jebo me Referendum i kad sam vas pitao…

LUKOVIĆ (nepokolebljivo): Još samo jednu rečenicu.

HRVAT (širokogrudo): Da čujem.

LUKOVIĆ (mirno): Glas za Ustav, spas za Kosovo! Tko će drugi nego Koštunica Voja!

Petar Luković predstavlja Ustav Srbije

THE BEST OF / 20 GREATEST HITS

Član 1. Republika Srbija je država srpskog naroda i svih srpskih građana koji u njoj žive, zasnovana na vladavini populizma i socijalnoj nepravdi, retkim načelima tzv. građanske demokratije, ponekim manjinskim pravima i uslovnoj pripadnosti samo onim evropskim principima i vrednostima koje nevoljno prihvatamo.

Član 2. Pravni poredak je jedinstven, naročito na Kosovu, što je uređeno preambulom u kojoj se kaže da je Kosovo integralni deo Srbije. Uređenje vlasti počiva na podeli stabla na Tadićevu, Nikolićevu, Koštuničinu i Dinkićevu granu vlasti. Odnos pomenute četiri grane vlasti u okviru jednog stabla zasniva se na međusobnoj finansijskoj kontroli i ravnoteži pretnji u podeli funkcija.

Član 3. Svako može vršiti državnu ili javnu funkciju, pod uslovom da pripada jednoj od četiri grane vlasti. Postojanje sukoba interesa određuje se osnivanjem radne grupe koja nema obavezu da se sastaje.

Član 4. Republika Srbija ima svoj grb, zastavu, himnu i trubu.

Član 5. Teritorija Srbije je jedinstvena i nedeljiva s neparnim brojem većim od 17. Granice Republike Srbije su pokretne: menjaju se postupkom postavljanja balvana ili formiranjem SAO na teritorijama koje pripadaju Republici Srbiji.

Član 6. Republika Srbija je svetovna država: sarađuje sa svetom. Crkve i verske zajednice su odvojene od države, sem Srpske pravoslavne crkve koja je ukoso naslonjena na državu. Sem pravoslavne, nijedna religija se ne može uspostaviti kao državna.

Član 7. Republika Srbija štiti prava i interese svojih građana u inostranstvu koji žele da se pripoje Republici Srbiji. Republika Srbija paravojno razvija i atriljerijski unapređuje odnose sa svim onim Srbima koji privremeno žive u inostranstvu, dok ne postanu deo matice RS, zajedno s teritorijama na kojima danas žive.

Član 8. Republika Srbija će pokušati da štiti prava nacionalnih manjina, ako za tim ima potrebe. Država jemči posebnu zaštitu Srbima u onim sredinama u kojima su okruženi takozvanim manjinama radi ostvarivanja potpune ravnopravnosti i očuvanja srpskog identiteta. Srbi nikad ne mogu biti u manjini.

Član 9. Država jemči ravnopravnost žena, muškaraca i sveštenika i razvija polnu politiku nejednakih seksualnih mogućnosti.

Član 10. Ljudska i manjinska prava zajemčena Ustavom mogu zakonom biti ograničena u različite komercijalne svrhe. Dostignuti nivo ljudskih a posebno manjinskih prava može se neograničeno smanjivati.

Član 11. Delimično je zabranjena svaka diskriminacija u svrhe radi kojih ga Ustav dopušta, kao što su psihički ili fizički invaliditet, starost, kultura ili imovno stanje, ali je dozvoljena na osnovu rođenja, vereispovesti, političkog uverenja, društvenog porekla i jezika. Ne smatraju se diskriminacijom posebne mere koje Republika Srbija može da donese radi ukidanja nekih ljudskih i manjinskih prava.

Član 12. U Republici Srbiji je zabranjeno kloniranje ljudskih bića, zabranjeno ropstvo i zabranjen kanibalizam. Zabranjen je prinudni rad. Zabranjeno je letenje balonom bez dozvole. Zabranjeno je zuriti u nebo, onako.

Član 13. Svako ima pravo da se slobodno kreće do jedinog aerodroma u Srbiji, da Srbiju napusti i da se u nju više nikad ne vrati.

Član 14. Izražavanje srpske nacionalne pripadnosti je slobodno i poželjno. Svako izazivanje i podsticanje rasne, nacionalne, verske neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti prema Srbima je zabranjeno i kažnjivo.

Član 15. Svako ko ne gleda RTS, ne čita Politiku, Novu srpsku fašistička misao ili (K)NIN ima pravo na bude istinito, potpuno i blagovremeno obaveštavan o pitanjima od javnog značaja. Šta je javni značaj, odlučuju zajednički RTS, Politika, NSFM i (K)NIN.

Član 16. Okupljanje građana s Kosova, u znak podrške Ustavu, je slobodno. Zborovi, demonstracije i druga okupljanja građana koji nisu s Kosova prijavljuju se državnom organu godinu dana unapred.

Član 17. Svako ima pravo da slobodno odluči o rođenju tuđeg deteta, sem buduće majke. Republika Srbija podstiče roditelje da se odluče za rađanje tuđe dece. Deca uživaju ljudska prava primereno svom uzrastu i duševnoj zrelosti: pravo da o njihovim ljudskim pravima brinu imaju predstavnici Crkve koji su se već dokazali vaspitanjem i obrazovanjem tuđe dece, npr. Pahomije.

Član 18. Vojska Srbije je pod delimičnom civilnom kontrolom. Vojska Srbije ima prava na vatromet.

Član 19. Svako ima pravo da koristi srpski jezik u postupku pred sudom, drugim državnim ili polnim organom. Neznanje srpskog jezika nije opravdanje za kršenje srpskih većinskih prava.

Član 20. Ratno stanje proglašava Narodna skupština u slučaju neuspeha Referenduma za promenu Ustava.

Feral Tribun, 24.10.2006.

Peščanik.net, 24.10.2006.

USTAV SRBIJE