Fotografije čitateljki, Mina MIlenković
Fotografije čitateljki, Mina MIlenković

Piterov princip (Laurence Johnston Peter, 1919-1990), objavljen 1968. godine, je poznati koncept u teoriji menadžmenta prema kome u svakoj organizacionoj strukturi zaposleni bivaju unapređeni na osnovu rezultata pokazanih na trenutnom položaju, a ne na osnovu sposobnosti potrebnih za položaj na koji bivaju unapređeni: „U hijerarhiji, svaki zaposleni nastoji da napreduje do svog stepena nekompetentnosti… s vremenom, svaki položaj biva popunjen od strane zaposlenog koji je nekompetentan da obavlja svoje dužnosti… Rad se obavlja od strane onih zaposlenih koji još nisu dostigli nivo svoje nekompetentnosti.”1 Pri tome, nekompetentnost može biti rezultat potrebe za drugačijim sposobnostima potrebnim za obavljanje nove funkcije, a ne zbog toga što su zadaci postavljeni pred zaposlenog komplikovaniji ili teži – dobar inženjer može biti loš menadžer jer nema potrebne sposobnosti za upravljanje ljudima. Kad zaposleni dostigne svoj nivo nekompetentnosti, dostiže svoj maksimum u organizaciji i više nema šansi za unapređenje.2

Piterov princip objašnjava prirodnu ljudsku težnju za napredovanjem u hijerarhiji i daje njena ograničenja.

Međutim, šta se dešava kada se Piterov princip zanemari ili, bolje rečeno, dovede do apsurda u jednom visoko hijerarhijski organizovanom sistemu? To se može videti na primeru Vojske Srbije odnosno Ministarstva odbrane, i nedavne tragedije prilikom koje je izgubljeno sedam života. Naime, postavljanjem Bratislava Gašića na mesto ministra odbrane ovaj princip je ne samo prekršen, već pervertiran. Gašić je, voljom jedne političke stranke, postavljen na poziciju koja je nekoliko, mnogo, mnogo stepeni iznad nivoa njegove nekompetentnosti. Čovek koji u radnoj biografiji može da se podiči keramičarskim iskustvom i prodajom kafe, koji je fakultet (i srednju školu?) završio na krajnje sumnjiv način, biva postavljen na mesto ministra odbrane! Šta on zna o politici odbrane, međunarodnoj saradnji, strategiji, komandovanju, resursima, avionima, tenkovima (osim da su se nekada delovi za T84 pravili u Kruševcu)? Svaki oficir VS, ili zaposleni u MO, bez obzira da li se nalazio na mestu za koje je bio kompetentan ili ne, morao je da reaguje na toliku količinu nekompetentnosti novog ministra u stilu: „Ko nam je novi ministar? On? Pa, on ne zna gde je levo!“ To ne znači da u VS ne funcioniše Piterov princip: general Bandić, na primer smatra da je dovoljno kompetentan ili bar jednako nekompetentan kao general Živak i da može da bude komandant RV i PVO; general Živak smatra da može apsolutno da odgovori izazovima položaja načelnika GŠ VS; general Diković, pak, zna da ne može nigde da napreduje (niti da nazaduje) pa se mnogo ne trudi, a i ne brine. Dostigao je, naime, maksimalni mogući položaj i nema smisla da dalje pokušava da valorizuje svoju (ne)kompetentnost, već samo uživa u privilegijama koje mu sleduju. (Tu leži i Tadićev usud: „Šta sada da radim, kad sam nekompetentan za mnogo više?“)

Nije Gašić jedini primer SNS-ove naopake kadrovske politike, pogledajte Selakovića, Stefanovića. Doduše, setimo se Snežane Malović ili ……………… (upišite sami). O tom principu raspoređivanja (visoko)nekompetentnih kadrova na (visoko)odgovorna mesta piše i Đ. Vukadinović (Paralelna stvarnost „Politika“, rubrika „Pogledi“, objavljeno 15.04.2015), kada kaže da je Stefanović „nepogrešivo raspoređen na pogrešan način“, iako je mogao i obavljati posao za koji je imao iskustvo, pa sada nedostajući autoritet i nekompetentnost mora da „pokriva“ spasavanjem dece. Ili sumnjivim diplomama, što je praksa SNS kadrova: Stefanović, Gašić, T. Nikolić i ko zna još koliko njih na nižim pozicijama. S druge strane, zašto Vučić nema potrebu da doktorira? Zato što nije izašao iz zone komfora svoje nekompetentnosti. Jer vodi Vladu i državu na isti način na koji je vodio i stranku – drekom, uvredama, strahovladom („ima svi da kisnete kad ja kažem“), ali to „pokriva“ visokoumnim filozofiranjem (Veber) i citatima, što odgovara njegovoj sujeti.

Ali, da se vratimo Gašiću i njegovoj nekompetentnosti za mesto ministra odbrane. Prema Piterovom principu, to ne znači da on ne bi mogao uspešno da obavlja funkciju na primer poslovođe u keramičarskoj firmi, ili čak direktora komunalnog preduzeća u Kruševcu. (Ili, da je T. Nikolić kojim slučajem ostao tamo gde mu je i mesto prema kvalitetima, u komunalnom preduzeću u Kragujevcu – ne bi mu bila potrebna diploma ni fakulteta, a kamoli mastera, verovatno bi i napredovao, možda čak do direktorskog mesta i sigurno bi bio omiljen među radnicima – razume se u pos’o i zemlju, domaćin čovek, duševan, a ima i dobru rakiju.)

Pokušajte da zamislite sledeću situaciju: na Glavnom odboru SNS, ili gde već odlučuju o raspodeli funkcija, ustaje Gašić i kaže: „Hvala vam na ukazanom poverenju, ali ja se u ovom trenutku osećem nekompetentno samo do nivoa direktora komunalnog preduzeća. Ako dozvoljavate, ja bih sačekao sa ministarskom foteljom dok ne postanem mnogo više nekompetentan“. Ne, umesto toga SNS ministri kad budu izabrani u Narodnoj skupštini, i kad tog dana legnu u krevet pomisle: „Uh, bre, u šta se uvalih. Šta sad da radim? Ma, valjda će sve da bude dobro…“ Ali, samo tog dana to pomisle, sutradan se već potpuno užive u novu funkciju.

Dakle, nije problem u nekompetentnosti SNS kadrova i njihovom broju (ili bilo koje druge stranke, ali je SNS to doveo do neslućenih visina), već u njihovom rasporedu i pogubnom uticaju na naše živote. Bilo bi lepo kada bi buduće kadrove raspoređivali na funkcije do nivoa njihove najmanje nekompetentnosti, to jest tamo gde mogu da naprave najmanje štete.
Manja je šteta ako fuge nisu pravilne i ako padne neka pločica, nego ako se krše pravila i padne neki helikopter.

Peščanik.net, 20.04.2015.

HELIKOPTER

________________

  1. Piterov princip je jedan od temeljnih principa menadžmenta na University of Southern California.
  2. Pre L. Pitera, ovaj princip je 1910. godine na sledeći način opisao filozof José Ortega y Gasset: “Svi javni službenici treba da budu degradirani na neposredno niži položaj, jer su bili unapređivani dok nisu postali nekompetentni.”