Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

Kako drugačije tumačiti učestale i, ko sankcije – ničim izazvane izjave predsednika države da ova vlast nikada neće biti pobeđena na izborima, osim kao najavu da će, posle obesmišljavanja i ono malo demokratskih procedura i institucija što smo ih na jedvite jade napabirčili, vlast ukinuti i onu za koju smo, ispostaviće se – naivno verovali da ne može biti opovrgnuta. Izbornu demokratiju.

Umesto nje bismo mogli da dobijemo reizbornu demokratiju, naše pravo, štaviše – našu obavezu da reizaberemo vlast svaki put kad joj se ćefne da taj reizbor obavi. A možda će, po ugledu na nekadašnje izbore, da uvedu i kuglice umesto nepotrebnih glasačkih listića i po jednu ćoravu kutiju u koju će najhrabriji moći da ubace svoj „glas“ protiv vlasti. Pa bar da se po zvečanju odmah lepo čuje (i pribeleži) ko se drznuo da ne reizabere vlast (umesto da, kao sada, to mora da se saznaje špijuniranjem po internetu).

Šta vlast sprečava da uvede ovakav sistem „glasanja“? Pa, gotovo ništa, svakako ne zakoni i institucije jer oni vlast ionako ni u čemu ne sprečavaju. Čeka se možda samo neki „zahtev mnogobrojnih građana“ kao za fontanu. Ako su mogli da promene „radno vreme“ fontane, što ne bi i način glasanja? Jer je mnogobrojnost, po (naopakom) shvatanju ove vlasti, osnov i suština demokratije. Jedino je važno da si mnogobrojan, a kad si mnogobrojan – možeš sve kako hoćeš, demokratija te ni na šta ne obavezuje. Naravno, još je bolje (po vlast) kad tu mnogobrojnost vlast sama prebrojava (kao izbore za mesne zajednice) i ne mora da je potkrepljuje dokazima (kao „zahtev“ za fontanu).

E, sad, to što neki drugi mnogobrojni građani zahtevaju nešto drugo – plate umesto obećanja, vrtiće umesto jarbola, čuvare zakona umesto čuvara kontejnera, demokratiju umesto diktature… to samo znači da su, baš kao i naša vlast kad je zahtevala prvo tačan datum pridruživanja EU, a zatim i makar okviran – pogrešili zahtev.

Ali, šta je vlast uradila kad joj zahtev nije uslišen? Da li je započela štrajk (kao oni što sad rasteruju investitore) ili ulične proteste (kao oni što šalju ružnu sliku u svet) ili se možda pridružila nekom drugom ko bi joj ponudio datum i eventualno gasovod (kao što rade oni koji se pridružuju opoziciji)?

Ne, vlast nije učinila ništa od navedenog, što i nama toplo preporučuje, nego je samo nastavila kao i do sada. Nastavila, kako ju je lepo opisao predsednik države, ko guske u magli. Što nama još toplije preporučuje. Makar samo dok ne pozavršava sve oko te reizborne demokratije.

Peščanik.net, 17.07.2017.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)