Corax, Slobodna Evropa, 13.1.2017.

Corax, Slobodna Evropa, 13.1.2017.

Pokret građana koji se protivi davljenju Beograda, imao je domaću plovku za simbol svoga otpora. Ta sorta pernate živine poznata je inače kao neodoljiva maskota za sve vedre prilike, zovu je još i patka, a u južnim krajevima šotka. Plastični primerak ove pitome ptice (ovde neće biti reči o njenoj divljoj rođaci), dugo je krasio studio za snimanje emisije „24 minuta Zorana Kesića“. Objašnjenje za mrzitelje ovih stvorenja: patak Dača je takođe patka.

Patka je za vladajuću grupaciju odmah postala gadna i opasna zver, razorna kao nosorog i podla kao hijena. Većinski nosioci pameti u toj gomili, optužili su Džordža Sorosa da plaća uvoz takve živine u Srbiju, i tako ruši vlast, a i Beograd na vodi. Vođa se pre nekoliko meseci uz pomoć dublera i spasilaca uzverao na skelet nekakve avetne građevine, i odatle gledao na pustinju ispod sebe, svoje najnovije životno delo. Nešto dalje, svojom stazom su hodali ljudi, držeći ispred sebe plavu pticu sa žutim kljunom.

Nešto kasnije medijska posluga je objavila kako volšebni neimar gradi strašnu kulu na nebesima, a građani sa pitomom plovkom proglašeni su neprijateljima svoga grada. Oni koji tvrde da mnogo grade, uz pomoć elitnih gradonačelnikovih razbojnika srušili su deo Beograda u Savamali, zauzeli državu i društvo i suspendovali ustavni poredak u Srbiji. Suspenzija traje i tome se još ne vidi kraj.

Ali, priča o ptici nije gotova, mada se ona plastična plovka sve ređe pojavljuje. Da li je nezaštićena patka možda mrtva, da je vlast nije ubila one kristalne aprilske noći?

U jednoj od svojih pričaonica „sa muškarcima“, voditelj Ivan Ivanović je načeo politički tabu posebne vrste. Tako je sa svojim sagovornicima nekako zaključio kako Vučić verovatno nije u višku sa „onom stvari“, nego da je čak na depresivnom minimalcu. Taj deo emisije je zamračen, ali se „stvar“ ipak pojavila na naslovnim stranama.

Tako su eksperti za spasavanje vođine muške časti odmah zaključili da tu nisu čista posla, i da je u pitanju neprijateljski rad. Strane službe, domaći kandidati na izborima, neizbežni Soros, ukrajinski scenario. No, gde je ovde patka? Dobro, ne vidi se, ali tu je. Nema bolje formule za definiciju zavisti i lascivne radoznalosti, od legendarne južnjačke izreke: „U tuđoga tatka pogolema patka!“ Nedužna ptica je već davno pozajmila svoje ime nečemu što na pticu ne liči, ali dvosmisao u slobodnim jezičkim relacijama gubi se kad rečeni pojam ne označava pripadnicu živinske sorte, nego nešto sasvim drugo i jedino to: običnu srpsku patku.

Kad su naslutili da njihov tatko možda kuburi sa veličinom ptice, svi eksperti za tu njegovu stvar su neposredno krenuli u laskanje i podilaženje. Ali, mislim da je ovde potrebna sasvim mala digresija. U nekim centralnoafričkim plemenima, na primer, poglavica (nosilac plodnosti) postaje onaj kome pasuje smokvin list do kolena. Zna se šta neosporni vođa mora da ima tamo gde treba, kako mu tamošnji Ivanovići ne bi zavirivali pod list.

Uverenje da kod glavnoga mora da štrči, nije samo afrički atavizam. To je muška stvar, ali ako je u jadnog vođe verifikovan kikiriki, leka u čaršiji nema. Zbog takvog abera, Vučić se sa svojom poslugom našao na mukama, koje su simbolične samo na prvi pogled. U svakom drugom (pogledu) reč je o mogućoj anatomskoj inferiornosti, koja može da izazove višak agresije i nekontrolisang besa. To, naravno, ne mora da bude tačno, ali takav sažetak iz slobodnih razgovora kod Ivanovića, jeste prilično zajeban za mitske graditelje muške superiornosti u srpskog vožda. Ostaju zatečeni dok se ne uvere gde je problem i da li ga ima, a gospodar bez pauze galami po Srbiji kao seoski birov. Kako da prihvate da čovek koji ima svu vlast, nema samo to što imaju svi.

O čemu se zapravo radi u poimanju elementarnih anatomskih odlika među muškim svetom, znaju svi koji su služili vojsku.Tamo se sve vidi i sve zna, pa ako je vođa kojim slučajem bio među regrutima, onda su tu preživeli drugovi sa zaprašivanja i kupanja, koji bi spontano mogli da se pojave u rijaliti Hepija i kažu: „Da, sećam se kao da je juče bilo, ništa kod vojnika Vučića nije manjkalo“. Takav svedok odbrane bi mogao da govori i na završnom predizbornom mitingu, i tako začepi usta svim genitalnim skepticima. Ali, onda se dogodilo ono što je i neizbežno: spasavanje redova Vučića. Preksinoć (četvrtak oko 21.30), na Pinku su se pojavili prvi patkarski analitičari u modernoj političkoj istoriji Srbije. To je bila poezija od sveobuhvatnog analitičkog pristupa, namera da se po svaku cenu od napada brane svi državni organi, a naročito vođin.

Naravno da su rekli kako je to udar na premijera, Srbiju i njenu stabilnost, ponovo se bude sile haosa i bezumlja koje ne poštuju ni najsvetije u Srbiji, i da je priča o malom đoki obična patka, bar oni znaju kako stoji stvar. Da se opozicija služi svim sredstvima da umanji sve Vučićevo pa i značaj, a da njegovi saradnici dobro znaju sa kojim kvalitetima premijer i viđeni predsednik Srbije raspolaže.

Verujem da je Ivan Ivanović, koji inače nema katanac na ustima, malo želeo da se našali. Ono jest, šala je neslana, i sve bi prošlo kao veseli estradni opit, da seizi nisu počeli da brane neproverive gazdine dimenzije od pretećeg falusnog državnog udara. Pa se tako bizarna hipoteza o mogućoj komediji u vođinim gaćama, pretvorila u javnu aferu.

Pitanje u koga je mrtva patka, ipak može da se razreši samo na jedan način: kad malo opekne sunce na Adi Bojani, neka dvorska svita povede svoga vođu na plažu gde se ne nosi odeća. Dozvoliće Milo taj vedri transrodni politički skup. Ako im je daleko, tu je naša Ada. Svi bi na glavama imali fantomke, model iz Hercegovačke, kako se glava, na primer, ne bi obrukala pred prizorom ispod stomaka. Pa ako se ispostavi da smokvin list nema šta da pokrije kod cara kad je go, onda se džaba saginjete pred njim.

Peščanik.net, 10.03.2017.

IZBORI I PROTESTI 2017.

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)