Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

Svi optuženi u slučajevima u koje je upetljana ili država ili ljudi bliski nekadašnjem ili aktuelnom državnom vrhu, uvek mogu da računaju na nekritičku naklonost domaćeg pravosuđa. To je pokazala i presuda na uslovnu kaznu zatvora optuženima za paljenje Ambasade SAD 2008, pošto je Kosovo proglasilo nezavisnost. A da, posle devetogodišnjeg sudskog procesa.

Slučaj paljenja stranih diplomatskih predstavništava u Beogradu je posebno zanimljiv jer pokazuje svu zakonomernost ovog zaključka. Uslovne kazne od šest meseci, sa rokom provere od dve godine, dobili su Dejan Vučković, Dragan Marinkov i Marko Novitović, Milan Tomas je osuđen na pet meseci uslovno, a zbog izvršenja teškog dela protiv opšte sigurnosti, odnosno zbog toga što su posle protesta „Kosovo je Srbija“ učestvovali u neredima koji su doveli do paljenja Ambasade SAD. Đorđe Tomin, Nikola Kosanović i Filip Backović su oslobođeni optužbi.

Protest „Kosovo je Srbija“ organizovala je zbog proglašenja kosovske nezavisnosti i brzog priznanja Kosova od većine velikih svetskih sila tadašnja Vlada Srbije sa Vojislavom Koštunicom na čelu. Koštunica je i govorio na protestu kao predstavnik državnih institucija, dok je Tomislav Nikolić (tada zamenik predsednika SRS) govorio kao „predstavnik parlamentarnih stranaka“. Posle zapaljivih govora pred oko 200.000 ljudi demolirane su ambasade SAD, Nemačke, Hrvatske, Turske i Belgije, a da policija nije dobila naredbu da deluje protiv demonstranata. Naredba je stigla tek kada su vandali odlučili da napadnu i zgradu Vlade Srbije. Povređeno je više od stotinu osoba, mahom policajaca, a materijalna šteta je bila višemilionska, pošto su huligani u pohodu na ambasade u centru Beograda palili kontejnere, razbijali trafike i krali inventar, uništavali autobuse, tramvaje, saobraćajne znake, žardinjere…

Zanimljivo je obrazloženje dala predsednica sudskog veća Snežana Garotić-Nikolić. Ona je rekla da su osuđeni „bili svesni svojih radnji i da su svojim postupcima naneli štetu koju je Ambasada SAD procenila na oko 400.000 dolara“, ali da nisu odgovorni za smrt Zorana Vujovića koji je poginuo u zapaljenoj američkoj ambasadi i da nisu bili optuženi za kamenovanje ambasada Hrvatske i Nemačke, „već da se ti događaji samo posmatraju u kontekstu“ paljenja Ambasade SAD.

„Nije bilo slučajno što su oni došli baš do Ambasade SAD, jer iz svedočenja proizilazi da je osoba sa megafonom pozivala da se ide ka Ambasadi Hrvatske“, rekla je sutkinja i dodala da se u istrazi nije utvrdilo ko je osoba sa megafonom. U delu obrazloženja koje se odnosi na visinu kazne, sutkinja je navela da su okrivljeni osuđeni na uslovne kazne jer je „sud ocenio da se radi o mladim osobama, da je bio veliki protok vremena, te da su njihove životne okolnosti izmenjene“.

Tomin, Kosanović i Backović su, prema navodima predsednice sudskog veća, oslobođeni pošto je saslušanjem svedoka ustanovljeno da nisu bacali kamenice i baklje iako su bili prisutni ispred Ambasade SAD.

Advokat Želimir Čabrilo, koji je zastupao jednog od optuženih, rekao je da je postupak bio politički motivisan, ali i dodao nešto što jeste suština ove priča – bila je „politička odluka da se ovaj miting organizuje, kao i to da se ukloni obezbeđenje kod ambasada u ulici Kneza Miloša“ pa bi „trebalo da odgovaraju nalogodavci“.

„Da li treba da odgovaraju ljudi koji su naredili da se ukloni obezbeđenje ili grupa momaka iz unutrašnjosti koja je slučajno došla ispred ambasade i bacala kamenice, kao i stotine drugih ljudi“, naveo je Čabrilo.

Odgovor je krajnje jednostavan. Zakon važi za sve i treba da se primenjuje na sve. Bez obzira na društveni položaj. Ipak, to tako u praksi u Srbiji ne funkcioniše. Više tužilaštvo je zbog sumnje da su naredili i učestvovali u povlačenju obezbeđenja ispred diplomatskih predstavništava još polovinom jula ove godine poslalo Višem sudu u Beogradu optužnicu protiv pet visoko pozicionarnih policijskih oficira – Slobodana Vukolića, tadašnjeg načelnika Uprave policije za grad Beograd, koji je tog dana bio šef štaba; Stevana Bjelića, načelnika Policijske uprave za grad Beograd; Mladena Kuribaka, tada načelnika Uprave policije MUP RS; Zorana Raškovića, tada zamenika komandanta štaba i načelnika Odeljenja za operacije Žandarmerije; i Bojana Markovića, tada komandanta odreda Žandarmerije u Kraljevu. Sud u ovom slučaju još uvek nije potvrdio tu optužnicu, iako je rok za potvrđivanje optužnice odavno istekao. Zakonski rok za tu odluku je 15 dana, a kako stvari stoje, pošto nema zakonskih sankcija za probijanje roka, ovaj slučaj će još dugo čamiti u sudu, u nameri da se približi zastarelosti.

Kristalno je jasno da je skup „Kosovo je Srbija“ organizovala tadašnja vlast premijera Koštunice. Shodno tome, sve ostale posledice koje su nastale po strana diplomatska predstavništva crpu se iz odgovornosti države što nije zaštitila ambasade. Po brojnim Ženevskim konvencijama, umesto da ih štiti, tadašnji vrh vlasti je povukao zaštitu ambasada i desilo se što se desilo. Demolirane su ne samo ambasade, već i dobar deo centra Beograda.

U suštini, svi državni organi, od izvršne, zakonodavne, pa preko sudske vlasti i tužilaštva ni pet para ne daju za zakone Republike Srbije. Zakoni su tu da se na njima „lomi kičma“ građanima, dok očito za „elitu“ ne važe, odnosno važe oni koji njima odgovaraju.

Autor je novinar i urednik u beogradskom dnevnom listu Danas. @aroknic

Peščanik.net, 16.11.2017.