Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

Miloševićev režim je tek u poslednjoj fazi – od 1999. pribegao ovome što radi aktuelna Vučićeva vlast: nazivanju političkih protivnika neuračunljivima i ludacima sa F dijagnozom. U Miloševićevo doba policija je od medicinskih ustanova uzimala zdravstvene kartone političkih protivnika i objavljivala ih u medijima, pre svega u Politici i Dnevniku RTS-a. Dok je Miloševićeva družina to radila zbog sve izvesnijeg pada s vlasti, Vučićeva to čini da bi je dodatno učvrstila.

Da nije bilo Poverenika Rodoljuba Šabića verovatno bismo o slučaju da je policija „jednog grada od zdravstvene ustanove zatražila da im dostavi podatke građana koji se leče na osnovu zdravstvene šifre F, odnosno od bolesti ili devijacija duha i svesti“,1 saznali tek kada bi zdravstveni kartoni političkih lidera, novinara ili sindikalnih vođa bili objavljeni u Politici, Informeru ili na Pinku. Zdravstvena ustanova je obavestila Poverenika o zahtevu te policijske uprave, a ovaj je pokrenuo postupak nadzora u MUP-u. Po Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti (član 13), organ vlasti može da „obrađuje podatke bez pristanka lica, ako je obrada neophodna radi obavljanja poslova iz svoje nadležnosti određenih zakonom u cilju ostvarivanja interesa nacionalne ili javne bezbednosti, odbrane zemlje, sprečavanja, otkrivanja, istrage i gonjenja za krivična dela, ekonomskih, odnosno finansijskih interesa države, zaštite zdravlja i morala, zaštite prava i sloboda i drugog javnog interesa, a u drugim slučajevima na osnovu pismenog pristanka lica“.

Upravo je u aktu policijske uprave kojim se podaci zahtevaju navedeno da su oni potrebni „kako bi se moglo postupiti po Uputstvu o načinu organizacije i vršenju unutrašnjih poslova na bezbednosnom sektoru, i kako bi se na adekvatan način ažurirao dosije sektora“. U ovom slučaju, za koji je ministar policije Nebojša Stefanović rekao da „nema informacije“, ali da će, ukoliko je neko napravio prekršaj, „biti preduzete odgovarajuće mere“, jasno je samo da od pacijenata čiji su zdravstveni kartoni zahtevani nije tražen pristanak.

Ovaj slučaj se sasvim „slučajno“ poklopio sa prilogom objavljenim na TV Plus iz Kruševca, u kojem je nepoznata „novinarka“ opozicione kandidate i njihove glasače nazvala bolesnicima sa F šiframa. Inače, TV Plus je u vlasništvu firme Saco, čiji je 100% vlasnik bivši ministar odbrane i funkcioner SNS-a Bratislav Gašić. Ipak, do prebacivanja zdravstvenih podataka iz zdravstvene ustanove u policiju nije došlo, jer su se odgovorni u toj zdravstvenoj ustanovi obratili Povereniku budući da im je bilo jasno da bi u suprotnom prekršili veliki broj odredbi iz Zakona o zaštiti podataka o ličnosti i Zakona o pravima pacijenata.2

Mahanje medicinskim podacima iz zdravstvenih kartona građana i njihova zloupotreba radi javne diskreditacije političkih neistomišljenika nije nov metod u Srbiji. U vreme Miloševićeve vlasti Politika je objavila zdravstveni karton Danice Drašković, supruge lidera SPO, koja je tada bila u invalidskoj penziji – da bi se politički obračunala sa njom i njenim suprugom Vukom Draškovićem.

I ranije su nepodobne intelektualce i novinare eliminisali iz javnog života nameštajući im prisilno lečenje u duševnoj bolnici. Prema pisanju istoričara Srđana Cvetkovića u knjizi „Ko je ovde lud? – Primeri političke (zlo)upotrebe psihijatrije u SFRJ“, prvi je zloupotrebu psihijatrije u političke svrhe uveo Benito Musolini, a ovaj model je naročito bio raširen u Trećem rajhu i u Španiji. Zabeležen je i u Kraljevini Jugoslaviji, a zatim u svim staljinističkim zemljama. Navode se podaci da je pod Staljinom u Sovjetskom Savezu postupak „ispiranja mozga“ u takozvanim „psihuškama“ prošlo čak 335.200 ideoloških robijaša.

U bivšoj SFRJ metodologija je, navodi Cvetković, bila takva da je osoba koja kritikuje vlast najpre psihijatrijskim veštačenjem bivala oglašena neuračunljivom i opasnom po okolinu, čime se izbegavao politički proces pred sudovima i mogući negativan publicitet u javnosti. Zatim bi se odredilo lečenje na neodređeno vreme u neuropsihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa. Zanimljivo je da su inicijativu za obustavljanje mere bezbednosti mogli da pokrenu jedino sami psihijatri, koji su kao veštaci Sekretarijata unutrašnjih poslova bili veoma rezervisani prema „neprijateljima države“, za koje je trebalo da garantuju da neće ponoviti delo na slobodi.

Poznati su slučajevi Radomira Veljkovića, penzionisanog pukovnika JNA i partizanskog borca, koji je 1969. optužio Tita za progon ljudi i masovna kršenja ljudskih prava. Proglašen je duševnim bolesnikom opasnim po okolinu i poslat u ludnicu 1973. u kojoj je ostao sledećih 15 godina. Tragičan je slučaj novinara Vladimira Markovića iz Leskovca, koji je proganjan zbog interesovanja za srpsku i hrvatsku političku emigraciju, a naročito zbog intervjua sa Franjom Tuđmanom 1978. Optužen je zbog širenja lažnih vesti i osuđen na kaznu vremenski neograničenog lečenja u zatvorskoj bolnici zatvorenog tipa u kojoj je ostao do aprila 1982.

Živojin Živković iz sela Oglađenovac kod Valjeva, invalidski penzioner, desetak puta je hapšen, premlaćivan i nasilno smeštan u psihijatrijske bolnice od 1977. do 1980. Proganjan je kao član Jehovinih svedoka. Božidar Boričić je osuđen i hospitalizovan zbog tvrdnji da su politički sistemi SFRJ i NR Albanije slični, to jest još uvek staljinistički.

Ekonomista Tomislav Krsmanović je 1. juna 1975. zatražio „slobodu za izražavanje mišljenja i slobodu dijaloga“, da bi već 21. juna bio uhapšen i smešten u psihijatrijsku bolnicu Laza Lazarević. Međutim, pušten je 1. jula, nakon što je njegov slučaj obelodanjen u zapadnim medijima.

Poslednji slučaj te vrste imali smo krajem novembra 2015. Tada je u programu RTV Pink urednik Informera Dragan J. Vučićević pokazao i izneo detalje iz medicinske dokumentacije bivšeg direktora Kurira Aleksandra Kornica. „Ovo je dokaz iz klinike za psihijatrijske bolesti dr Laza Lazarević, potvrda da je Aleksandar Kornic dva puta lečen u Ustanovi Laza Lazarević, 2014. i 2015. i da ima dve F dijagnoze“, kazao je Vučićević. Iz klinike, na čijem čelu je tada bila aktuelna ministarka bez portfelja zadužena za demografiju i populacionu politiku Slavica Đukić Dejanović, rekli su da taj dokument niko nije tražio, niti su ga nekom dali, a aktuelni ministar zdravlja Zlatibor Lončar, koji je i sam bio u studiju Pinka, nije video ništa sporno u tome što je javnosti pokazana medicinska dokumentacija jednog pacijenta. Poverenik Rodoljub Šabić je onda naložio pokretanje postupka nadzora u Klinici za psihijatrijske bolesti Laza Lazarević.

Ako odemo dublje u srpsku istoriju (naročito pomoću kapitalne studije advokata Ivana Jankovića „Na belom hlebu – Smrtna kazna u Srbiji 1804-2002“), nalazimo da je Ilija Garašanin, ministar policije, 1852. godine izdao uputstvo po kojem se pooštrava Kaznitelni zakonik za policijane prestupe. Snagu ovog zakona najslikovitije prikazuje slučaj iz 1842. godine, doba takozvanih ustavobranitelja. Nakon proterivanja kneza Mihaila Obrenovića i proglašenja Aleksandra Karađorđevića za novog monarha, vojvoda Toma Vučić Perišić na Vračaru je saslušavao i kažnjavao obrenovićevce.

U ruke mu je dopao Cvetko Rajović, dotadašnji ministar policije, kojeg je Toma Vučić Peričić sa još četiri osumnjičena činovnika zatvorio u svoju kuću. Svakome je dao po jedan Ustav „da čitajući ga uvide svoje greške“. Međutim, kada je jedan od uhapšenih protestovao što ga biju i govorio kako to nije po Ustavu, Vučić je „naredio da mu se na debelo meso metne Ustav“, i rekao: „Mi ćemo te biti po Ustavu, pa nek te on čuva“. Kako onda, tako i danas: Ustav Srbije čuva narod od batine.

Autor je novinar i urednik u beogradskom dnevnom listu Danas. @aroknic

Peščanik.net, 18.04.2017.

Srodni link: Nikola Ćupas – U Kruševcu ništa novo


________________

  1. „F dijagnoza obuhvata nekoliko stotina bolesti ili devijacija duha i svesti (Alchajmerova i Parkinsonova bolest, šizofrenija, depresija, manije, fobije, hipohondrija, reakcije na stres, problemi vezani za konzumiranje alkohola i nikotina, poremećaji hranjenja, bulimija i anoreksija, noćne more i strahovi, mesečarenje, nedostatak seksualne želje, transseksualizam…), dakle, podatke od kojih je za veliku većinu teško i pretpostaviti smisao i svrhu, odnosno srazmeru obrade od strane policije“, naveo je Poverenik.
  2. Naročito osetljivi podaci

    Član 16

    Podaci koji se odnose na nacionalnu pripadnost, rasu, pol, jezik, veroispovest, pripadnost političkoj stranci, sindikalno članstvo, zdravstveno stanje, primanje socijalne pomoći, žrtvu nasilja, osudu za krivično delo i seksualni život mogu se obrađivati na osnovu slobodno datog pristanka lica, osim kada zakonom nije dozvoljena obrada ni uz pristanak.

    Izuzetno, podaci koji se odnose na pripadnost političkoj stranci, zdravstveno stanje i primanje socijalne pomoći, mogu se obrađivati bez pristanka lica, samo ako je to zakonom propisano.

    U slučaju iz st. 1. i 2. ovog člana, obrada mora biti posebno označena i zaštićena merama zaštite.

    U slučaju iz st. 1. i 2. ovog člana, Poverenik ima pravo uvida u podatke i provere zakonitosti obrade po službenoj dužnosti ili po zahtevu lica, odnosno rukovaoca.

    Način arhiviranja i mere zaštite podataka iz st. 1. i 2. ovog člana, uz prethodno pribavljeno mišljenje Poverenika, uređuje Vlada.

    Zakon o pravima pacijenata

    Pravo na privatnost i poverljivost

    Član 14

    Pacijent ima pravo na poverljivost svih ličnih informacija, koje je saopštio nadležnom zdravstvenom radniku, odnosno zdravstvenom saradniku, uključujući i one koje se odnose na stanje njegovog zdravlja i potencijalne dijagnostičke i terapijske procedure, kao i pravo na zaštitu svoje privatnosti tokom sprovođenja dijagnostičkih ispitivanja i lečenja u celini.

    Zabranjeno je da nadležni zdravstveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik, saopšti drugim licima lične informacije iz stava 1. ovog člana.

    Pregledu pacijenta i preduzimanju medicinskih mera uopšte, mogu prisustvovati samo oni zdravstveni radnici, odnosno zdravstveni saradnici koji neposredno učestvuju u pregledu pacijenta i preduzimanju medicinskih mera.

    Pravo na poverljivost podataka o zdravstvenom stanju pacijenta

    Član 21

    Podaci o zdravstvenom stanju, odnosno podaci iz medicinske dokumentacije, spadaju u podatke o ličnosti i predstavljaju naročito osetljive podatke o ličnosti pacijenta, u skladu sa zakonom.

    Podatke iz stava 1. ovog člana, dužni su da čuvaju svi zdravstveni radnici, odnosno zdravstveni saradnici, kao i druga lica zaposlena u zdravstvenim ustanovama, privatnoj praksi, organizacionoj jedinici visokoškolske ustanove zdravstvene struke koja obavlja zdravstvenu delatnost, drugom pravnom licu koje obavlja određene poslove iz zdravstvene delatnosti u skladu sa zakonom, organizaciji obaveznog zdravstvenog osiguranja, kao i pravnom licu koje obavlja poslove dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja, kod kojih je pacijent zdravstveno osiguran, a kojima su ti podaci dostupni i potrebni radi ostvarivanja zakonom utvrđenih nadležnosti.

    Naročito osetljivim podacima o ličnosti pacijenta smatraju se i podaci o ljudskim supstancama, na osnovu kojih se može utvrditi identitet lica od koga one potiču.

    Lica iz stava 2. ovog člana, kao i druga lica koja neovlašćeno, odnosno bez pristanka pacijenta ili zakonskog zastupnika, raspolažu podacima iz medicinske dokumentacije u suprotnosti sa ovim članom, i neovlašćeno iznose u javnost te podatke, odgovorni su za odavanje naročito osetljivih podataka, u skladu sa zakonom.

    Član 22

    Dužnosti čuvanja podataka iz člana 21. stav 1. ovog zakona, nadležni zdravstveni radnici, odnosno zdravstveni saradnici, kao i druga lica zaposlena kod poslodavaca iz člana 21. stav 2. ovog zakona, mogu biti oslobođeni samo na osnovu pismenog pristanka pacijenta, odnosno njegovog zakonskog zastupnika, ili na osnovu odluke suda.

    Ako je pacijent, odnosno zakonski zastupnik, pismenom izjavom ili ovlašćenjem overenim kod nadležnog organa, a koje se čuva u medicinskoj dokumentaciji, dao pristanak na saopštavanje podataka o zdravstvenom stanju, nadležni zdravstveni radnik može saopštiti podatke o zdravstvenom stanju pacijenta.

    Izuzetno od stava 2. ovog člana, nadležni zdravstveni radnik može saopštiti podatke o zdravstvenom stanju pacijenta punoletnom članu uže porodice, i u slučaju kada pacijent nije dao pristanak na saopštavanje podataka o svom zdravstvenom stanju, ali je saopštavanje tih podataka neophodno radi izbegavanja zdravstvenog rizika za člana porodice.

    Član 44

    Novčanom kaznom od 300.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj zdravstvena ustanova, odnosno drugo pravno lice koje obavlja zdravstvenu delatnost ako

    6) prekrši obavezu čuvanja naročito osetljivih podataka o ličnosti pacijenta, odnosno raspolaže ili rukuje podacima iz medicinske dokumentacije pacijenta suprotno odredbama čl. 21. i 22;

    Novčanom kaznom od 10.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj zdravstveni radnik ako:

    7) prekrši obavezu čuvanja naročito osetljivih podataka o ličnosti pacijenta, odnosno raspolaže ili rukuje podacima iz medicinske dokumentacije pacijenta suprotno odredbama čl. 21, 22. i 24.