- Peščanik - https://pescanik.net -

Оtvoreno pismo

Poslanicama i poslanicima u makedonskom parlamentu

Koristim ovaj prostor da vam, umesto svoje kolumne, uputim otvoreno pismo. Ono se odnosi na sve poslanike, ali posebno apostrofiram poslanice, jer povod su zakonske izmene koje se odnose na prekid trudnoće. Posebno podsećam vas, poštovane poslanice, da vi niste samo predstavnice građana, nego da nosite posebnu političku odgovornost po pitanjima koja se odnose na prava žena. Nažalost, vaše prisustvo u predstavničkim institucijama sa najmanje 30 odsto se još uvek garantuje zakonskom kvotom. Ta kvota, ma koliko bila nepravična u odnosu na mnogo veći udeo žena u ukupnoj populaciji, rezultat je duge borbe za uvođenje mehanizma koji bi osigurao ravnopravnost i mogućnost da se glas žena čuje u svim debatama, a najviše kada se radi o rodno-senzitivnim pitanjima pri kreiranju javnih politika.

Obraćam vam se u predvečerje komisijske rasprave u parlamentu, sa apelom da ne nasedate na eksplikaciju ministra za zdravstvo da se navodno radi samo o malim i nebitnim izmenama zakona. Još manje bi trebalo da prihvatite njegovu zamenu teza. Naime, rasprava nije o abortusu kao takvom, nego o (ne)mogućnosti da se praktikuje ustavom zagarantovano pravo na izbor žene u odnosu na potomstvo. Treba li da vas podsećam da se radi o civilizacijskoj tekovini stečenoj putem borbe? A što se tiče ministara – setite se da ste vi, a ne oni nosioci zakonodavne i političko-kontrolne funkcije.

Vest o zakonskim izmenama je stigla na rođendan moje najmlađe ćerke koja ima 19 godina. Tako se, mada sam u zrelim godinama kada me reproduktivna prava i sloboda odlučivanja o potomstvu ne dotiču neposredno, sada borim za svoju ćerku, ali i za svoje studentice, prijateljice, poznate i nepoznate. Ćerke sam rodila zato što sam to htela, a ne zato što me je vlada stimulirala subvencijama ili zato što je nacija to očekivala od mene. U planiranju porodice, upravo sam ja bila ta koja je uverila supruga da će nas treće dete usrećiti.

Nažalost, ja znam i šta je prekid trudnoće, i željene i neželjene. Znam i šta je hiruška intervencija kojom se odstranjuju kancerogene promene. Sa ovim iskustvom, najodgovornije tvrdim da je ono što nalikuje kozmetičkoj promeni starog zakona daleko od toga. Ovde se na mala vrata ograničava stečeno pravo, promovira se nazadna ideologija bliska crkvenim tumačenjima, po kojima je žena majka-spasiteljica (ili krivac za uništenje) nacije. Ministar je rekao da je predlog zakona inspiriran otklanjanjem terminologije iz 70-ih godina koja postoji u staroj verziji zakona. Ali umesto nje uvodi se konzervativna ideologija.

Nedopustivo je da vi u demokratskom društvu, usred parlamenta, postanete saučesnice u unošenju birokratskih poteškoća, koje de facto znače pritisak na ženu koja se odlučila na prekid trudnoće do 10-e nedelje. Stvar je u tome da se težište odlučivanja pomera sa žene na državu (kojekakve komisije i regulative o kojima odlučuje ministar). Ne postoji nikakav razlog da se zakon menja u skraćenom postupku, bez javne debate i konsultacija sa kompetentnim krugovima i zainteresovanim građankama. Veliki broj pojedinaca i nevladinih organizacija vam poručuje da oni žele da se čuje i njihov glas. Poznato je kako muškarci shvataju moć i sa kakvom arogancijom je najčešće praktikuju, ali od vas, poslanica, očekujemo drugačije ponašanje i prevazilaženje stranačkih ambisa koji vas dele – kada su u pitanju ljudska prava.

Pitajte ministra kakva je ta briga o zdravlju žene koja se pojavljuje samo kada ženu treba ubeđivati u „prednosti rađanja“ i plašiti je „posledicama abortusa“? Nije li sramota što nam deca u školama više uče o religiji nego o seksualnom obrazovanju? Da li znate da se hormonalna kontracepcija ne dobija besplatno (uostalom sve metode su dosta skupe i padaju na teret žene), pa su devojke/žene često ostavljene na milost i nemilost partnera? Nije li sramota to što u Makedoniji nema tableta za tzv. hitnu kontracepciju koja se uzima „narednog jutra“? Teze koje se šire, da su abortusi „klanice“ su nonsens i vi kao odrasle žene to dobro znate. Ukoliko želite da se smanji rizik po zdravlje žene, onda naložite ministru da osavremeni metodu klasične kiretaže, koja se još uvek sporvodi u javnom zdravstvu. Komplikacije se uvek moguće, čak i kod najmanjih hiruških zahvata, ali to nikada nije razlog da lekar ubeđuje pacijente da se ne operira. (Usput, dešava se i da žena hoće da zadrži svoje dete svesno rizikujući život, kao što je to učinila gradonačelnica Tetova, bivša vicepremijerka; najvažnije je da to žena radi slobodnom voljom.) Ubeđivanje (nazvano savetovanjem), vreme za razmišljanje između odluke i prekida trudnoće i posebno involviranje bračnog druga pri donošenju odluke, žene prikazuje kao emotivno i umno nezrele osobe, jer o njihovim telima odlučuju On i Država. Ne želim da poverujem da se vi slažete sa apelima koje dolaze iz verskih krugova, koji govore da su žene koje se odluče za abortus čedomorke i promiskuitetne grešnice. (Ako je to tako, čemu onda „amnestija“ za onaj jedan dopušteni abortus godišnje?). Ovo je trenutak kada treba da pokažete da niste slučajno izabrane u parlament, da ste samosvesne, pametne i emancipovane žene. Ne dopustite da zakonske norme koje dotiču privatnost, intimu i slobodu prođu kao „tehničke“. Pokažite svojim kolegama da niste poslušnice nijednog lidera i da možemo razgovarati bez obzira na ideologiju, političko i versko uverenje. Kao žene u javnom životu, morate svaku odluku procenjivati i kroz prizmu onih koje nisu u vašem položaju, a koje su često neuke, slabe i neobrazovane, koje žive u patrijarhalnim sredinama gde će popunjavanje zahteva i lutanje po birokratskim hodnicima biti pravi košmar. Pomislite na one koje će da bi prekinule trudnoću odlaziti u susedne države (ako imaju novca) ili će završiti u nekom podrumu, kao nekada naše bake. I pomislite na staru izreku: put do pakla popločan je dobrim namerama.

Nova Makedonija, 03.06.2013.

Autorka svoje kolumne prevodi sa makedonskog za PCNEN (Prve crnogorske nezavisne novine)

Peščanik.net, 02.06.2013.