- Peščanik - https://pescanik.net -

1914, 2014. i tako dalje

Foto: Thomas Peter, Reuters

Sto godina. Teško je odoleti ovom magičnom broju. Stalno neke godišnjice. Ali ova je nešto posebno. Pre sto godina je počela istorija naše stvarnosti. Ušli smo u drugačiju prošlost, onu koja nikada ne prolazi. Prvi svetski rat i sve što je usledilo, za Nemce je nešto više od Dubelske bitke iz Drugog šlesviškog rata. „Sve je suviše blisko i strašno“, napisao je nedavno Gustav Seibt.

I još uvek nije prošlo. Kina se na Pacifiku vodi istim onim slepilom koje je jednom razorilo Nemačku. Nemačka još uvek nije shvatila da se Evropom ne može dominirati nekažnjeno. Ni oružjem, ni ekonomijom.

„Mi slavimo rat, to čistilište sveta, militarizam, patriotizam, anarhistički razorni akt, uzvišene ideje za koje dajemo živote, i preziremo žene“. Tako glase čuvene rečenice iz manifesta italijanskih futurista, objavljenog 1909. Dobro poznajemo put kojim nas vodi ovo dionizijsko razmišljanje. Svesni smo industrije smrti u verdenskim rovovima i nemačkim koncentracionim logorima. Da li nas ovo znanje na bilo koji način čuva od ponavljanja istih grešaka

Predstojeću godišnjicu svečano će obeležiti ceo svet, a posebno Francuska, Belgija i Velika Britanija. Ali i Australija i Novi Zeland. U novom Spiegelu piše: „Biće to najveći medijski događaj 21. veka“. Međutim, ključno pitanje glasi: da li smo drugačiji ljudi od onih iz 1914? Nažalost nismo.

Australijski istoričar Christopher Clark u svojoj zasluženo slavnoj knjizi o početku Prvog svetskog rata, aktere iz 1914. naziva „našim savremenicima“. Oni su znali da se igraju vatrom, a ipak su pokušali da trenutnu opasnost iskoriste za sopstvene ciljeve. Donosioci odluka u Francuskoj, Grčkoj, Italiji, a i u Nemačkoj, ponašaju se isto tako tokom evrokrize.

Angela Merkel na prvi pogled deluje kao inkarnacija Wilhelma II. Ali utisak vara. Kao nekada Kajzer, ona danas igra najrizičniju igru od svih. Niko nije toliko dobio, a istovremno toliko izgubio od evra kao Nemačka. Pa ipak uspeh nemačke politike zavisi od nastupanja jednog apsolutno nemogućeg događaja – da svi južni Evropljani odjednom postanu Nemci.

Angela Merkel veruje da je vukla prave poteze tokom evrokrize. Većina građana Nemačke deli ovaj osećaj. Istini za volju, upravo ovaj osećaj izaziva najstrašnija razaranja. Oni očaravajući „avgustovski događaji“ iz 1914, zbog kojih su Nemci kao opijeni pohrlili u sopstvenu propast, bili su daleko privlačniji jer im je prethodio osećaj da smo u pravu. Danas takođe postoje publicisti i političari u Evropi i Nemačkoj koje bi slom evra ispunio pravom avgustovskom srećom. Ako Angela Merkel nastavi sa rastakanjam evropske ideje, nema sumnje da će se naći pisci koji će pad Evrope opisati kao „oslobođenje“, baš kao što je to učinio i Thomas Mann na početku Prvog svetskog rata.

Da li to znači da će biti rata, ukoliko evro nestane? Želeli bismo da odmah osporimo ovo pitanje, ali zastajemo istog trenutka. Što nam se neverovatnijim čini katastrofalni tok budućnosti, to bi više trebalo da se prisećamo prošlosti. Povlačenje paralela je neizbežno. Rat koji je počeo 1914. delovao je isto tako nemoguće i besmisleno kao što bi izgledao i danas.

Istinska repriza evropske-svetske krize odigrava se upravo sada u istočnom i južnom kineskom moru. Kina preuzima ulogu koja se pokazala kobnom po nemački rajh: nova svetska sila teži za priznanjem i oseća se opkoljenom neprijateljima. Uloga Velike Birtanije sada pripada SAD: svetska sila koja je prešla zenit i koju bi borba sa novim protivnikom potpuno iscrpela. Možemo lako da zamislimo uzdrmanog Baracka Obamu kao nesrećnog britanskog premijera Asquitha, koji je u svoje vreme vodio duboko podeljenu naciju, nemoćnu ili nevoljnu da i dalje igra vodeću ulogu u svetu.

„Čim pošaljete borbene avione, nekim ljudima pružate idealnu priliku da sve uprskaju“, izjavio je bivši komandant američkih snaga na Pacifiku, admiral William Fallon. Sada se igra sa vatrom vodi oko Senkaku ostrva. Politika koja ignoriše nepredvidivosti deluje neodgovorno.

Nepredvidivost je problem. Da je sve moglo da bude drugačije, istorija ne bi imala smisla. Šta bi bilo sa Evropom i svetom da nije bilo atentata u Sarajevu kojim je pre sto godina zapaljen svetski požar? Nismo imuni na takve nepredvidivosti. Šta će se dogoditi ako neki pilot izgubi živce iznad nekih dalekih ostrva? Šta će biti sa Evropom ako se Italija otrese tereta nemačke štednje?

Izgleda da je na delu neka jeziva mehanika ponavljanja istorije i slutim da nismo bezbedni.

Spiegel, 30.12.2013.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 01.01.2014.

PRVI SVETSKI RAT