Posle dva članka o krizi evra na Pešcaniku (Kraj krize evra I, Kraj krize evra II), stiglo mi je par zanimljivih pitanja, a došlo je i do novog razvoja na finansijskim tržištima. Loša vremena su za bilo koju valutu ako joj je jedan dan mnogo vremena. Ministri finansija evro zone većaju danas, ali gube vreme, jer umesto da se zabave svojim jadom, pokušavaju da regulišu i oporezuju hedž fondove. Pogledajmo nekoliko važnih pitanja koja su se pojavila u poslednjih sedam dana.

Najvažnije nove činjenice posle paketa od 750 milijardi evra od 9-10. maja jesu dalji pad vodećih berzi, posebno u Evropi, i dalji pad evra. To znači da program lidera EMU koji su nazvali „šokiraj i ulij strahopoštovanje“ nije uspeo. Evropske berze su u međuvremenu niže bar desetak posto, a evro je pao prema dolaru sa 1,30 na 1,22 u ponedeljak 17. maja. Zašto je došlo do ovakvog razvoja stvari, koji je suprotan od onog što su lideri evro zone očekivali?

Berze padaju, zato što se anticipiraju gubici koje će komercijalne banke, posebno u Evropi, ali i drugde imati od eventualno nenaplativih dugova zemalja PIIGS. Posle bi mogli doći i gubici realnog sektora. Evro pada jer plaća cenu neuspele misije spasavanja, očito mu stoga mnogi okreću leđa i prodaju ga na finansijskim tržištima.

Nekoliko je razloga za ovako loš razvoj stvari posle Samita 9-10. maja.

Prvo, ovakav program pomoći zemljama PIIGS bi možda imao neku šansu da je skoro trenutno bila inicirana promena pravila evro zone i ako bi se videlo da brzo može da se dođe do odluke o tome. Promena pravila se samo pominje, ali još nema konkretnih ideja, mada se zna šta bi to moralo biti. Naravno, pitanje je da li bi se o tim nužnim promenama mogla postići saglasnost među liderima i vladama EMU.

Drugo, odmah je morala da se vidi veća promena u politikama PIIGS, mnogo veće mere štednje, kresanje potrošnje i viši porezi. To bi možda izazvalo depresiju u tih par zemalja, ali ne i haos u evro zoni. Nasuprot tome, vlade zemalja PIIGS izgledaju paralisano, očito iz straha od protesta, a finansijska tržišta to samo valorizuju kroz pad berzi i evra. Treće, paket od 750 milijardi evra izgleda kao čaura relativno velikog kalibra, ali prazna čaura. Lideri EMU i MMF bi brzo morali da je napune i okrenu se dvema stvarima koje su ranije pomenute. Ovako, efekat njihove akcije će biti šok evro zone, a ne to da su impresionirali finansijska tržišta.

Neki evrokrati i komentatori su pisali da su za sve krivi špekulanti na finansijskim tržištima, „berzanski vukovi“, itd. To je vrlo naivno mišljenje. Uzrok ove krize je preterana državna potrošnja i nemogućnost bar nekih zemalja da servisiraju dugove. Nedisciplina u evro zoni vlada od uvođenja evra, kriza je to samo pojačala i ogolila. Finansijska tržišta samo vrednuju tu okolnost. To je kao kada pijani gosti piju na veresiju, i jednog dana čuju da nema više pića ako ne plate odmah. Koga treba kriviti, pijane goste ili kafedžiju koji traži da se piće odmah plati. Ako tela EMU i EU nisu uspela da ukrote pomahnitalu državnu potrošnju (koju su nažalost i mnogi ekonomisti bliski evrokratama podržavali) i široko i duboko kršenje pravila evro zone, jedini ko to može su finansijska tržišta. Usput, da nema špekulanata, oscilacije cena dugova i cena valuta na finansijskim tržištima bile bi veće nego što su inače.

Jedan od čitalaca me pita, da li bi bilo bolje da EMU izbaci neku od zamalja PIIGS iz evro zone, kako bi se izvršio pritisak na ostale PIIGS da krenu u duboke i oštre rezove. Nisam siguran. Grčka privreda je mala da bi to imalo privredni efekat na evro zonu, a opet zemlja ima 300 milijardi evra dugova, pa bi to bio veliki udar na evropske banke. Ako bi kojim slučajem u Grčkoj došlo do većih nereda i previranja posle izbacivanja iz evro zone, to bi pre moglo da inhibira vlade drugih zemalja PIIGS, nego da ih pokrene za potrebne reforme.

Jedno od pitanja je i da li je rešenje u inflaciji. Već sam objasnio da pojedina zemlja tako ne može da se reši duga (recimo, uvodeći nacionalnu valutu i obezvređujući je inflatorno), jer su joj dugovi u evrobondovima. Ali, da li je moguće da cela evro zona pribegne inflaciji i tako smanji dug – to je smisao pitanja, ako sam dobro shvatio. U principu je to moguće, ali je vrlo malo verovatno da se izvede. Ako bi inflacija bila niska, trebalo bi mnogo godina da se dug bitnije smanji. A ako bi bila visoka, onda bi to bilo nepodnošljivo za neke zemlje koje su navikle na monetarnu stabilnost. Recimo, ako bi inflacija bila 10% onda bi trebalo 7 godina da se dugovi prepolove, a pri inflaciji od 5% oko 14 godina. I jedno i drugo je vrlo dugo, EMU trebaju brža rešenja.

Iako se o evro krizi ustalilo mišljenje da je to kriza dugova, postoji ponekada dijagnoza koja štrči. Tako neki kažu da je to kriza konkurentnosti ili kriza većeg izvoza razmenjivih dobara. To prosto nije tačno i podseća na poznati lapidarni izraz „da baba od 80 ima 25 godina, bila bi devojka“. Zemlje su stvarale dohodak koji su stvarale, imale su javne finansije kolike su imale i trošile su koliko su trošile. Skoro svi su govorili da troše više nego što stvaraju, ali se iz tih zemalja malo ko na to obazirao. Naravno, da su stvarali više, deficit i dug bi bili manji, ali sada je kasno o tome pričati. Baš kao što baba ne može postati devojka.

Ova kriza se još nije razgorela, mogla bi biti vrlo nezgodna, tj. i bolna, trajna i duboka. Da li ćemo nešto naučiti iz nje. Nisam siguran da zemlje uče jedna od druge. Šta rade, to zavisi od unutrašnje konstelacije interesa. Iako se u nekim zemljama odvija drama javnih finansija, druge kao da ne haju za to pa izlaze sa projekcijama po kojima bi 2015. godine Japan imao dug od 250% od njegovog BDP, Grčka 149%, Italija 125%, SAD 110%, Francuska 95%, Ujedinjeno Kraljevstvo 91%.

Hoće li preživeti evro zona i evro. Evro zona u ovoj formi sigurno neće. Ili će neke zemlje ispasti, a ostatak preživeti (moguće je i osnivanje neke nove zone) ili će se čitava raspasti. Slično tome, evro bi mogao da preživi samo oko Nemačke i zemalja Beneluksa, sa još ponekom, poput Austrije, Finske… A ako ta operacija ne uspe, onda će nestati. Kretanja na finansijskim tržištima kao da ukazuju da je rasplet počeo.

 
Peščanik.net, 18.05.2010.

Srodni linkovi: