Navesh Chitrakar, Reuter
Navesh Chitrakar, Reuter

Izvinite zbog naslova, ponele me izborne kampanje.

Više nego mnogo puta smo mogli da čujemo stare i novopečene političare kako nam, kao odgovor na svaku kritiku, objašnjavaju da se stvari mogu menjati isključivo kroz političko delovanje, te da, ako smo nezadovoljni trenutnim stanjem, treba da se priključimo nekoj partiji ili da osnujemo svoju ako među postojećim nemamo ponudu koja bi zadovoljila naš preterano probirljiv ukus. Drugim rečima, ako imaš neko mišljenje, iskaži ga kroz politiku, a ne kroz kritiku.

Osim što je netačna, ta poruka je i opasna. Jer, šta znači to njihovo arogantno: ili delaj ili kušuj? Pa time nam zapravo kažu da ne smemo imati, a svakako ne smemo javno iskazivati kritičko mišljenje o političkim akterima i njihovim delima. A ako se ipak usudimo, onda smo razmaženi, ”spavači pod jorgan-planinom”, a često i podjednako ekstremni kao i oni čije stavove i ponašanje kritikujemo.

Kako smo stigli do toga da se javno iskazano kritičko mišljenje može osporavati stavom: ”moraš da pokažeš, a ne da kažeš”? Otkad to da ti samo aktivno praktikovanje daje pravo da imaš mišljenje? Pa zaboga, ne moram biti automehaničar da bih znala da mi se auto pokvario (pretpostavljate valjda da nisam od onih koji bi na drumu ostali bez benzina, što vas obavezno prvo pitaju ako ste žena vozač).

Šta će biti ako stvarno uspeju da kreiraju takvo javno mnjenje u kojem će se smatrati neukusnim, negrađanskim, neproduktivnim, gotovo antidržavnim da sedite sa strane i kritikujete? Šta je sledeće? Da ukinemo udruženja potrošača jer ”ako hoćete netoksične igračke, zdravu hranu, ispravne proizvode, izvolite – proizvodite sami, kad znate da zakerate”? Ako ste za bolje školstvo, postanite učitelji, ako hoćete da budete pedagog, prvo izrodite decu, ako vam smetaju putevi puni rupa, izvolite pa ih popunjavajte kako znate i umete, ako hoćete bolje zakone, donesite ih sami, ako hoćete sigurnost, hapsite sami, ako mislite da možete bolje, dođite vi umesto nas… Stop, stop, stop, stop. Sad ste se zaneli. Taman posla da bi iko od njih i pomislio da izgovori nešto takvo kao što je ”dođite vi umesto nas”. Naročito ne u predizbornoj kampanji. Mada ni van kampanje oni ne misle da treba mi umesto njih da se bavimo politikom. To samo tako kažu kad hoće da nas ućutkaju. Kapirate?

Peščanik.net, 02.04.2012.

BELI GLAS

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)