Tvrdnje SNS o masovnoj izbornoj krađi

Srpska napredna stranka (SNS) iznela je nekoliko teških optužbi da su izbori 2012. bili nezakoniti i nepošteni, kvalifikovavši radnje koje opisuje kao izbornu krađu. Te tvrdnje se odnose na sledeće:

(a) Jedinstveni birački spisak je nepunovažan jer obuhvata lica koja ne sme obuhvatiti: T. Nikolić je optužio vlast da je u birački spisak dopisala 500.000 umrlih, a onda „zaokružila“ njihove glasove (Blic online, 10. maj). Nikolić je takođe naveo i da je OEBS izjavio da izvodi iz biračkog spiska sa Kosova ne odgovaraju centralnom biračkom spisku, koji postoji u Ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu (Novosti online, 10. maj).

(b) Štampani su dupli izborni listići kojima su zamenjeni originalni ili obrnuto: Nikolić je novinarima pokazao oko 3.000 glasačkih listića, koji su, kako tvrdi, bačeni u kontejner posle izbora i rekao da su oni zamenjeni novim listićima na kojima su zaokruženi predstavnici aktuelnih vlasti. Nikolić nije želeo da precizira gde su listići nađeni, ali je rekao da je njihovo mesto trebalo da bude u RIK-u „a ne u njegovim rukama“. „Ovo je originalna vreća i originalni birački listići. Ko ima biračke listiće kojima je ove zamenio“, upitao je Nikolić, dodajući da ako se to desilo na jednom biračkom mestu, moglo je na svakom drugom. Lider SNS misli da oni koji su zamenili listiće nisu ni gledali ko je na njima zaokružen već su samo zamenili listiće onima koje su unapred spremili. Tvrdi da je od tih 3.000 bačenih izbornih listića, 2.800 glasova dato predstavnicima opozicionih stranaka, dok je za predstavnike aktuelnih vlasti bilo 70 glasova. „Lažni listići“ su, prema njegovim informacijama, štampani u Poljskoj, a preko mađarske granice stigli su u Srbiju i podeljeni su članovima biračkih odbora iz vladajuće koalicije kako bi ih oni zamenili (Novosti online, 10. maj). Posle ove tvrdnje, čelnici SNS izneli su drukčije tvrdnje – da pronađeni glasački listići potiču iz nekih mesta u Vojvodini.

(c) Štampan je, protivno propisima veći broj glasačkih listića koji je stavljen na raspolaganje strankama vlasti: Nikolić takođe tvrdi da je naštampano na stotine hiljada više biračkih listića koji su dati na raspolaganje DS kako bi „njima manipulisala kako je htela“ (Novosti online, 10. maj).

Kako je SNS postupila povodom ovih tvrdnji?

Pravna sredstva. Prva reakcija T. Nikolića je bila obraćanje javnosti, a ne policiji, jer se tako „oseća sigurnije i niko mu ne može ništa“, a da SNS ostavlja RIK-u, Upravnom sudu, tužilaštvu i policiji da provere navode koje je izneo i da „adekvatno reaguju na njih“. Nadležni organi treba da dođu kod Nikolića da bi on objasnio šta se desilo (Novosti online, 10. maj). Potom je podnesena krivična prijava protiv NN lica: „SNS je podnela krivične prijave protiv NN lica zbog izborne krađe“, izjavio je Nikolić. On je rekao da niko od nadležnih državnih organa – tužilaštva i policije, nije kontaktirao SNS povodom tvrdnji o izbornoj krađi koje su izneli kada su novinarima pokazali vreću punu glasačkih listića, „pronađenih u kontejneru“. „Nikolić je kazao da će SNS dokaze izborne krađe predočiti kada im nadležne institucije to budu tražile“ (Radio 021, www.021.rs). Onda je SNS podnela prigovor RIK-u, tražeći poništaj izbora na svim nivoima. Prigovor je zasnovan na tome da pronađena vreća sa glasačkim listićima dovodi u pitanje proglašene rezultate izbora u celosti.

Političke mere. SNS je najavila proteste i uputila poziv građanima da se protestu pridruže, u nedelju, 13. maja (Beta, 13. maj). Takođe, najavila je internacionalizaciju problema: SNS se obratio američkoj i ruskoj ambasadi, OEBS-u, Delegaciji EU u Beogradu, rekao je Nikolić i dodao da će u ponedeljak tim povodom razgovarati sa ambasadorkom SAD u Beogradu Meri Vorlik. Učešće na drugom krugu predsedničkih izbora ostavio je (kratko vreme) otvorenim (Beta, 12. i 13. maj).

Kako je politička javnost reagovala na ove tvrdnje?

(a) Političke stranke koje sebe doživljavaju kao pobedničke i njihovi predstavnici: „Protivnici bi hteli da naprave takozvani preokret na ovim izborima bacajući blato na moje lice, a blato se sliva sa njihovih lica već 20 godina“, rekao je predsednički kandidat Tadić. Što se tiče navoda SNS-a da je bilo izborne krađe, Tadić je kazao da „moramo imati čistu situaciju da građani znaju da su oni koji su izabrani izabrani na valjan način“ (www.smedia.rs, 10. maj). „Bilo bi opasno ukoliko bi se priče o neregularnosti (izbora) iskoristile kako bi se destabilizovala zemlja. To nije odgovorno ponašanje“, rekao je predsednik DS. Izbornu krađu su osporili Krkobabić i Dačić. Šutanovac je izneo svoje verzije događaja: „Osnovano sumnjamo da je neko na nezakonit način došao u posed izbornog materijala i dostavio ga vrhu SNS-a. Postoji sumnja da je Tomislav Nikolić pre dva dana boravio u Zaječaru i sumnjamo da su odatle ti listići“, rekao je Šutanovac na konferenciji za novinare. Šutanovac je naveo da je reč o smišljenoj prevari SNS-a, jer je, kako je objasnio, Tomislav Nikolić unapred govorio da će izbori biti neregularni i da će SNS biti pokradena, ako ne pobedi na izborima. Prema njegovim rečima, postoje još dve varijante za objašnjenje porekla listića. Prva je da je reč o falsifikovanim listićima, a druga da su aktivisti naprednjaka unapred sakupljali te listiće da bi ih ubacili na neka biračka mesta na kojima Boris Tadić ima veću podršku. Uz napomenu da su u svim komisijama bili predstavnici svih stranaka i da su stoga neregularnosti bile nemoguće, Šutanovac je pozvao nadležne organe da ispitaju sve navode o navodnim nepravilnostima (RTS, 11 maj).

(b) Politički komentatori i stručnjaci: Velike krađe glasova na ovim izborima, o čemu govore predstavnici pojedinih stranaka, nije moglo da bude, saglasni su sagovornici Danasa. Kako su objasnili stručnjaci za izborni proces i politički analitičari, prigovori i protesti u vezi s navodnim masovnim nepravilnostima obelodanjeni su kasno, a ne u izbornoj noći, kako to obično biva. Takođe, predstavnici svih stranaka su bili na biralištima i u izbornim komisijama, gde su kontrolisali jedni druge, tako da je mogućnost manipulacija svedena na minimum (Danas, 11. maj).

(c) Republička izborna komisija (RIK): Portparol Republičke izborne komisije (RIK) Miodrag Petrović izjavio je da se ne može govoriti o krađi glasova na izborima 6. maja i da svi koji o tome govore moraju izneti dokaze. „Dokazi moraju biti validni i izneti u zakonski propisanoj formi. Tamo gde RIK utvrdi da su prigovori osnovani, RIK će takve prigovore usvojiti i ponoviti izbore na određenim biračkim mestima“, rekao je Petrović agenciji Beta. Petrović je naveo da svi izbori neće biti ponovljeni, bez obzira na „očekivanja nekih“. „Ovo što je do sada urađeno u RIK-u ukazuje da neće biti ponovljeni svi izbori. Možda će biti ponovljeni na nekim biračkim mestima“, rekao je on (http://srb.time.mk/). Sekretar Republičke izborne komisije Veljko Odalović najavio je mogućnost formiranja komisije RIK, koja će izvršiti kontrolu biračkog materijala. Odalović je podsetio da RIK sve radnje sprovodi transparentno, da sve političke partije imaju članove i zamenike članova u RIK-u, koji mogu da vide šta se radi. Prema rečima sekretara komisije, RIK ne može da ulazi u događaje na biračkim mestima (Politika online, 11. i 12. maj).

(d) CeSID: posle nedavne izjave da su tvrdnje o izbornoj krađi neobične, Marko Blagojević je bio nešto specifičniji: „Ako se pokaže da su naprednjaci danas pokazali autentične biračke listiće, postoje razlozi da organi koji se bave sprovođenjem krivičnog zakonodavstva utvrde poreklo tih listića. To više nije ni prekršaj, ili izborna nepravilnost. Radi se o krivičnom delu za koje je zaprećena kazna zatvora u trajanju do tri godine“. On je dodao da, na osnovu onoga što su saopštili Nikolić i Vučić, nije moguće zaključiti u kojoj fazi izbornog procesa se navodna krađa dogodila – da li na samom biračkom mestu, tokom transporta ili u nekom drugom trenutku posle zatvaranja biračkih mesta. „Ukoliko se dogodilo na biračkom mestu, ne znam kako je tako nešto moglo da promakne svim ljudima koji su sedeli u biračkim odborima, uključujući i predstavnike SNS i T. Nikolića kao predsedničkog kandidata“, rekao je Blagojević i istakao da je ta stranka na svakom biračkom mestu imala po dva ili tri predstavnika. „Ukoliko se krađa o kojoj govori SNS dogodila nakon glasanja, onda na osnovu zapisnika jednostavno može da se utvrdi da li se podaci kojima raspolaže stranka, poklapaju sa onima koje objavljuju izborne komisije“, rekao je Blagojević (Tanjug, 10. maj).

Kakav bi bio pristup države u kojoj vlada pravo?

(a) Nije pitanje da li je izborna krađa mogla da se dogodi već da li se dogodila. Svi napori nadležnih državnih organa – pre svih RIK-a, Upravnog suda, Ministarstva za javnu upravu, lokalnu samoupravu i ljudska prava, policije i javnog tužilaštva trebalo je da budu usmereni samo na to što se dogodilo, a ne da li se i šta moglo dogoditi.

(b) Radnje stranke koja tvrdi da se dogodila izborna krađa. Onaj ko tvrdi da se izborna krađa dogodila, snosi teret dokazivanja činjenica o izbornim nepravilnostima i prekršajima, izuzev kad je reč o mogućem krivičnom delu, u kom slučaju gonjenje ima da preuzme nadležni javni tužilac. Tvrdnja o izbornoj krađi je ujedno spremnost da se ponese odgovornost za uporno vođenje postupaka u kojima se krađa dokazuje. Pravni koraci T. Nikolića i SNS-a nisu bili u skladu sa teškim optužbama koje su izneli. I ovom prilikom, Nikolić je u svojoj prvoj reakciji pokazao da veruje kako je on iznad prava – zatražio je od nadležnih državnih organa da „dođu kod njega“ ako im treba više informacija. Učinio je, dakle, isto ono što je izjavio i pre predsedničkih izbora 2008, kada je najavio (tad kao čelnik SRS) da će „preispitati“ presudu o atentatu na premijera Đinđića, kao i presudu Dragoljubu Milanoviću povodom bombardovanja zgrade RTS. I tada i sada, T. Nikolić ne ostavlja utisak političara koji razume da je svako vezan pravom, bez obzira na njegov stvarni ili umišljeni društveni položaj. On, Nikolić, ne pomišlja da mora da služi pravnom poretku, nego je uveren – i o tome u svom stilu i na svoj način govori – da pravo ima njemu da služi. Takvo bahato stavljanje iznad pravnog poretka u novijoj istoriji Srbije sebi su, na žalost, pogotovo poslednjih godina, dozvolili mnogi: počev od Koštunice i DSS, koji ne mogu da pojme da protiv Koštunice iko sme podneti krivičnu prijavu, do Tadića koji nikad nije našao reči da se izjasni o bednoj reformi pravosuđa, uprkos zaklinjanju u evropske vrednosti i standarde, kojima srpsko pravosuđe pristaje baš kao što poslovičnom piletu pristaje sisa.

Kada se iznose tvrdnje o teškoj izbornoj krađi, one moraju biti konkretne. Podnosilac prigovora mora da identifikuje biračka mesta na kojima su se nezakonitosti dogodile, da te nezakonitosti opiše, da pokaže kako su one uticale na ishod izbora i da ukaže na propise koji nalažu poništaj izbora na određenom biračkom mestu. Dokazivanje izborne krađe je mukotrpan posao. O tome svedočim iz ličnog iskustva, jer sam zajedno sa kolegama iz pravnog tima nekadašnje koalicije Zajedno mesecima radila pakleni posao dokazivanja izborne krađe na lokalnim izborima 1996. Ozbiljna tvrdnja o teškoj izbornoj krađi biće dokazana samo ako se ozbiljno i teško radi. Povodom tvrdnje da su zapisnici sa biračkih mesta falsifikovani, moraju se RIK-u podneti kopije zapisnika koji su predati predstavniku SNS u biračkom odboru. Nije pravna radnja pokazivanje zapisnika na televiziji – on se mora predočiti nadležnom organu. Povodom pronađenih izbornih listića u vreći, nije dovoljno podneti krivičnu prijavu – listići se moraju policiji predati uz vođenje zapisnika, koji bi morao da sadrži tačan opis listića, podatak o tome da li se radi o materijalu za predsedničke, parlamentarne ili lokalne izbore, sa tačnim brojem listića svake od ovih vrsta, podatak o tome da li ima tragova da su listići presavijani ili ne, uz jasan zahtev da se izvrši veštačenje listića, da bi se utvrdilo da li su u pitanju originalni ili krivotvoreni. Povodom tvrdnji o neregularnom Jedinstvenom biračkom spisku, na to se, najpre moralo reagovati blagovremeno, kada je ovaj objavljen, a ako se reaguje posle toga, onaj ko osporava izbore, mora da se obrati nadležnom organu – u ovom slučaju Ministarstvu za javnu upravu, lokalnu samoupravu i ljudska prava.

(c) Stranka na čiji teret se stavlja navodna izborna krađa mora konkretno i energično tražiti utvrđivanje činjenica. Kandidat Tadić jeste tražio da se tvrdnje SNS i Nikolića provere. Uzmimo da izjavljena volja odgovara njegovoj stvarnoj volji. No, verovatnoća da stvarna volja postoji, svakako bi bila veća da Tadić nije, isto kao Nikolić, bio apstraktan, da je jasno zatražio da RIK uporedi zapisnike sa biračkih mesta, kao i tačnost unosa podataka koje je obrađivao Zavod za statistiku. D. Šutanovac bi bolje učinio da je planiranje kriminalističkih verzija o vreći i glasačkim listićima prepustio onima koji su za to nadležni i kvalifikovani.

(d) U državi vladavine prava, svaki organ ima svoj delokrug. Povodom optužbe o izbornoj krađi, nijedan od nadležnih državnih organa nije reagovao kako je, po zakonu, morao ili mogao, a neki nisu reagovali uopšte.

Republička izborna komisija (RIK)

Najpre, valja podvući da je za zakonitost ovogodišnjih izbora, RIK nadležna kad je reč o parlamentarnim i o predsedničkim izborima (čl. 7. Zakona o izboru predsednika Republike, Sl. gl. RS br. 111/2007 i 104/2009). Za zakonitost lokalnih izbora odgovaraju gradske ili opštinske izborne komisije. Prigovori koji se tiču lokalnih izbora, upućuju se tim komisijima.

T. Nikolić je podneo prigovor RIK-u, sa uopštenom sadržinom. RIK je prigovor uzeo u razmatranje i odbio ga. Formalno gledano, nije ga odbacio kako se u nekim glasilima navodi – prigovor se odbacuje onda kada nadležni organ nađe da je iz procesnih razloga nedozvoljen, npr. zato što je neblagovremen ili zato što je izjavljen od neovlašćenog lica. Iz izjave sekretara RIK-a, V. Odalovića, proističe (1) Prigovor T. Nikolića je razmatran kao prigovor na regularnost predsedničkih izbora, jer Nikolić, po mišljenju RIK-a nije ovlašćen da podnese prigovor protiv odluka RIK-a o parlamentarnim izborima. (2) Prigovor je odbijen, a zajedno sa njim i predlog da se ponište izbori na svim nivoima. (3) Razlog za odbijanje prigovora sastoji se u tome što u prigovoru, navodno nije pružen nikakav dokaz za tvrdnje o izbornoj krađi: „U prigovoru Srpske napredne stranke se kao razlog za poništavanje izbora navodi džak sa biračkim listićima, pronađen u kontejneru, ali je RIK ocenio da nije pružen nijedan dokaz za te tvrdnje. Komisiji nije poznato gde je pronađen džak koji pominje podnosilac prigovora, ni ko ga je pronašao, kao ni njegova eventualna sadržina“, navodi se u obrazloženju RIK-a (www.blic.rs, 13. maj). Iz ovakve formulacije proističe da je RIK samo formalno odbila prigovor, a da ga je suštinski odbacila, jer stranka koja je podnela prigovor navodno nije podnela konkretne dokaze, pa sadržina prigovora nije ni ispitivana, jer je bila uopštena. Odluka RIK-a o odbijanju prigovora donesena je sa 11 glasova „za“ i 3 glasa „protiv“. Na sadržinu odluke značajan uticaj su imali predstavnici Saveza vojvođanskih Mađara. Ištvan Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), u intervjuu za Mađar so (Magyar Szo) rekao je da je predstavniku SVM u Republičkoj izbornoj komisiji naložio da glasa za proglašenje konačnih rezultata predsedničkih i parlamentarnih izbora, kako bi „u zemlji bila očuvana stabilnost i bezbednost ljudi. Ova instrukcija razlikovala se od mojih ranijih. Ima trenutaka kada stvari postanu kritične, kada bezbednost ljudi i stabilnost zemlje nadjačavaju sve. Da SVM u četvrtak nije podržao konačne rezultate republičkih i predsedničkih izbora, onda ne bi mogao da se proglasi izborni rezultat. Nezavisno od ovoga, i dalje su na snazi naše ranije formulisane rezerve u vezi sa izborima“, dodao je on (www.e-novine.com, 12. maj). (4) Ranijom najavom da će se formirati posebna komisija za utvrđivanje stanja biračkog materijala, sekretar Komisije V. Odalović je prejudicirao odluku RIK. Takođe, dva dana pre donošenja odluke o ovom prigovoru izjavio je: „SNS traži da se ponište izbori na svim nivoima. U zahtevu nedostaje više podataka o tome gde, šta, odakle su listići, odakle je džak, koliko listića, koje biračko mesto“, rekao je Odalović (Beta, 11. maj). (5) Iz izjava predstavnika RIK-a ne može se zaključiti koje je to radnje RIK preduzela da bi utvrdila da su izbori bili regularni.
Šta je RIK mogla i morala da uradi?

Najpre, RIK je organ koji je dužan da se stara o zakonitosti izbora (čl. 34. st. 1 tač. 1. Zakona o izboru narodnih poslanika). Ova obaveza je izražena u obliku imperativne norme. RIK svoju dužnost staranja o zakonitosti izbora ne mora vršiti samo povodom prigovora, nego i po sopstvenoj inicijativi (ex officio). Izrečena je teška optužba o izbornoj krađi i propraćena jednom indicijom – pokazanom vrećom sa glasačkim listićima. Bez obzira što je prigovor SNS i T. Nikolića bio nedovoljno konkretan, izborna komisija koja želi da utvrdi istinu, koja bi da otkloni sumnju građana u to da je izborni proces bio nepošten, po sopstvenoj incijativi bi preduzela određene mere i o njima bi ili obavestila javnost, ili održala javnu sednicu pred kamerama. Ne bi smela da dozvoli sumnje javnosti, bilo prejudiciranjem odluke, bilo neobaveznim izjavama o mogućem formiranju posebne komisije. Izborna komisija koja ozbiljno shvata izbore, izvršila bi kontrolu i predsedničkih i parlamentarnih izbora, bez formiranja posebne komisije ili drugih ad hoc tela. Tvrdim da se ceo posao mogao obaviti za 48 sati, kad su u pitanju predsednički, a za tri dana kad su u pitanju parlamentarni izbori. Samo da se htelo.

U Srbiji je na ovim izborima bilo 8.549 biračkih mesta. Ovaj broj pomnožen sa dva (predsednički i parlamentarni izbori) daje brojku od nešto preko 17.000 hiljada zapisnika sa biračkih mesta. Ispitivanje bi se moglo izvršiti u sledećim koracima.

Prvi korak. RIK određuje 17 svojih članova, od kojih svaki treba da ispita po 1.000 zapisnika sa biračkih mesta. Ispitivanju prisustvuje, uz svakog člana, po jedan predstavnik SNS. Oni upoređuju zapisnike sa biračkih mesta koje ima RIK, sa zapisnikom koji predočava predstavnik SNS. Ako se rezultati glasanja poklapaju i ako nema sumnje u autentičnost potpisa na zapisnicima, ovim je provera završena. Ako, međutim, postoji razlika između zapisnika kod RIK-a i zapisnika predstavnika SNS, otvara se omot (vreća) sa biračkim materijalom sa datog biračkog mesta i glasovi se ponovo broje pred RIK-om. U slučaju da na parlamentarnim izborima postoji razlika između podataka u zapisniku sa biračkog mesta i broja datih glasova, na osnovu novog brojanja, RIK poništava izbore na tom biračkom mestu, raspušta birački odbor i određuje dan ponovnog glasanja (analogija sa čl. 74 st. 8 Zakona o izboru narodnih poslanika). Ako na predsedničkim izborima postoji razlika između podataka u zapisniku sa biračkog mesta i broja prebrojanih glasova, s obzirom na vremensku blizinu drugog izbornog kruga, izbore ne treba poništavati, već uzeti kao autentičan podatak – broj ponovo izbrojanih glasačkih listića. Ako se osporava autentičnost potpisa na zapisniku sa biračkog mesta, treba otvoriti omot sa biračkim materijalom, ponovno izbrojati glasačke listiće i kao autentičan broj uzeti ponovo izbrojane glasove. Međutim, ako je sporno da li su glasački listići autentični, tada i na predsedničkim i na parlamentarnim izborima nema druge mogućnosti do da se ponište izbori na određenim biračkim mestima i da se raspuste birački odbori. Kad su u pitanju predsednički izbori, zbog blizine drugog izbornog kruga, nema vremena za ponavljanje izbora. Predsednički izbori bi morali biti poništeni samo ako je sporno da li dva prvoplasirana kandidata – Boris Tadić i Tomislav Nikolić – u slučaju velikog broja neslaganja na velikom broju biračkih mesta bivaju ugroženi nekim trećim kandidatom, odnosno ako postoji verovatnoća da je neko treći dobio veći broj glasova nego jedan od ove dvojice. Po svemu što je do sada izneseno, nema ovakve verovatnoće – oba navedena kandidata su dobila znatno veći broj glasova od trećeplasiranog, a trećeplasirani nije tvrdio da je oštećen. Ipak, broj glasova koji su dobila prva dva kandidata nije bez značaja: onaj koji ima najveći broj glasova ima mesto br. 1. na listi za drugi krug predsedničkih izbora, a sledeći broj 2. na toj listi (čl. 20 st. 3 Zakona o izboru predsednika Republike: “Na glasačkom listiću na ponovljenom glasanju prvi po redosledu je kandidat koji je na prvom glasanju dobio najviše glasova.”). Vreća sa sumnjivim glasačkim listićima, po tvrdnji SNS sadrži oko 3.000 glasačkih listića, pri čemu nije specificirano koliko njih za predsedničke, a koliko za ostale izbore. Razlika između prvoplasiranog Borisa Tadića i drugoplasiranog Tomislava Nikolića, prema konačnim rezultatima predsedničkih izbora koje je proglasila RIK, iznosi oko 10.000 glasova. Za potrebe određivanja redosleda na listi, mora se utvrditi ko ima više punovažnih glasova, a to se utvrđuje otvaranjem biračkog materijala sa spornih biračkih mesta i njihovim prebrojavanjem. Ako ponovno brojanje glasova menja redosled, trebalo bi primeniti podatke dobijene ponovnim brojanjem glasova i prema njima odrediti redosled. Tamo gde utvrdi neregularnosti, RIK ne samo što rapušta birački odbor, nego mora i da odluči o eventualnom podnošenju prekršajnih ili krivičnih prijava protiv članova raspuštenih biračkih odbora.

Drugi korak. Budući da je iznesena optužba koja se tiče elektronske obrade glasova, RIK treba da proveri tačnost unosa podataka iz zapisnika sa biračkih mesta sa podacima koje ima Republički zavod za statistiku za svako obrađeno biračko mesto i da proveri tačnost zbira. Nije mi poznato da li Zavod unosi podatke iz biračkih zapisnika ručno, skeniranjem ili na neki treći način. Obrađeni podaci su dostupni na web stranici Zavoda. Ako se pokaže da postoje razlike, dalje RIK treba da postupi kako je opisano gore – Prvi korak. Oba ova posla, uz adekvatnu organizaciju ne traže više od dva dana za predsedničke izbore, čiji drugi krug neposredno predstoji.

Ministarstvo za javnu upravu, lokalnu samoupravu i ljudska prava

RIK je u aprilu 2012. proglasila da u Srbiji ima oko 7.026.500 birača. To proglašenje je izvršeno na osnovu Jedinstvenog biračkog spiska koji je izradilo Ministarstvo za javnu upravu, lokalnu samoupravu i ljudska prava. Ova brojka je ekstremno iznenađujuća zato što preliminarni podaci popisa stanovništva iz oktobra 2011, pokazuju da ukupan broj stanovnika u Srbiji iznosi 7.120.666. Prema ovim podacima, razlika između ukupnog broja stanovnika i ukupnog broja birača je manja od 100.000, pa se tako može (pogrešno) zaključiti da su gotovo svi stanovnici u Srbiji ujedno i lica koja imaju biračko pravo. Biračko pravo se stiče punoletstvom. Zato je podatak o ukupnom broju birača svakako pogrešan. Godine 2002. prema konačnim rezultatima tadašnjeg popisa, 22,37% bila su lica do 19 godina. Dakle, može se uzeti da je tada oko 20% ukupnog broja stanovnika (jedna petina) bilo maloletnih lica bez biračkog prava. Kad se prate rezultati ranijih popisa, zaključuje se da se broj maloletnika u odnosu na broj ukupne populacije u Srbiji kreće između 15% i 20% i da je on manje-više stabilan. Kada se to saznanje primeni na ukupan broj stanovnika u Srbiji po popisu iz 2011, ako se uzme da je udeo maloletnih u ukupnoj populaciji iznosio 15%, dobija se broj lica sa biračkim pravom koji koji iznosi oko 6.020.000. A, prvobitno nas je RIK obavestila da imamo oko milion birača više, tj. 7.026.579 birača. Podsećam da je na parlamentarnim izborima 2008. godine (održanim 11. maja), broj birača bio za oko 280.000 manji od prvobitno utvrđenog broja birača na ovogodišnjim izborima. Sa druge strane, objavljen je podatak da se ukupan broj stanovnika u Srbiji smanjio za oko 300.000, u odnosu na popis iz 2002. godine. Posle prvobitnog proglašenja broja birača, RIK je, na osnovu novih podataka iz Jedinstvenog biračkog spiska, nekoliko dana pre izbora objavila novi broj birača, koji iznosi oko 6.770.000. Dakle, tu nešto nije u redu. U tom kontekstu treba objasniti i navodnih 500.000 mrtvih duša, koje su zamenjivale žive, o kojima govore Nikolić i SNS. U ovoj teško objašnjivoj igri brojeva, zanimljivo je najpre to što niko od stranaka i drugih nosilaca izbornih lista nije zvanično tražio objašnjenje broja birača na Jedinstvenom biračkom spisku, upoređenog sa brojem stanovnika u Srbiji, niti je tražio objašnjenje povodom naprasnog smanjenja broja birača. To nije tražio ni Tomislav Nikolić, kao kandidat za predsednika Republike, ni SNS kao najveća opoziciona stranka, sve do trenutka kad su postali nezadovoljni izbornim rezultatom i najavljenom koalicijom DS i mogućih partnera radi zadobijanja skupštinske većine. Nije objašnjenje tražio ni Boris Tadić dok je bio predsednik Republike, niti kasnije kao kandidat za predsednika Republike. Političkim strankama ovo pitanje nije važno, čak ni deklarativno, jer njih ne zanima politički legitimitet: interesuje ih samo uspeh na izborima, a potom i podela plena. Naši izborni propisi su takvi da procenat birača koji će izaći na izbore nema pravnog značaja, te su i zbog toga ove brojke irelevantne za političke stranke, iako ne bi smele biti. Za nas građane sve ovo ne sme biti nevažno, jer od procenta izašlih birača veoma mnogo zavisi da li će budući organi državne vlasti (predsednik Republike, Vlada, Skupština) uopšte moći da se pozivaju na politički legitimitet koji im daju (navodno) suvereni građani. Zabrinjavajuće je što objašnjenje nije zatražila ni RIK, koja broj birača proglašava na osnovu Jedinstvenog biračkog spiska, kao ni CeSID, specijalizovan za praćenje izbora, koji bi morao biti zainteresovan za regularnost izbornog postupka, a ne za uspeh ove ili one političke grupacije ili ličnosti. Povremeno su u medijima davane ocene, procene, objašnjenja, ali ništa o tome nije rečeno zvanično – od predstavnika Ministarstva, Zavoda za statistiku i RIK-a. Najozbiljniji pristup ovom pitanju, među svim medijima, imao je Peščanik u svojim emisijama i objavljenim napisima. Pitanje legitimiteta odista nije tema ni političkog ni medijskog glavnog toka.

Ako nikako drukčije i ako niko drugi – čak ni SNS i Nikolić – posle ovih izbora, off mediji treba da zatraže pismenim putem razjašnjenje iznesenih zaprepašćujućih nelogičnosti. To bi, međutim, morao da učini i RIK zvaničnim putem.

Sve to će biti mnogo korisnije od samohvalisavog i pretencioznog saopštenja nadležnog Ministarstva:

„Nikada u Srbiji nije postojao ni približno tačan, precizan, ažuran i od svake vrste zloupotrebe zaštićen birački spisak, kao što je današnji“, saopšteno je večeras iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava, državnu upravu i lokalnu samoupravu. „Svaka promena koja je izvršena, nakon uspostave centralnog sistema je zabeležena i zna se ime i prezime, identifikacioni broj, vrsta promene i vreme trajanja operacije koja je izvršena u biračkom spisku“, navedeno je u saopštenju povodom različitih izjava vezanih za birački spisak. Pritom je istaknuto da je „više od četiri miliona nedostataka i grešaka otklonjeno zahvaljujući centralnom sistemu“.

To je činjenica koja govori u prilog tome, kako se kaže, „da je ovakav birački spisak postavio neuporediv standarad sa bilo čim što je Srbija imala do sada, na čemu nam mogu pozavideti mnoge zemlje“. Ministarstvo podseća da je, zarad pojašnjenja jedinstvenog biračkog spiska, kao elektronske baze podataka koji je prvi put od uvođenja višestranačkog sistema uspostavljen kod nas, ponudilo svim parlamentarnim strankama da ministar i njegovi saradnici dođu i predstave jedinstveni birački spisak.

„Kao i tada i sada smo spremni da svakom zainteresovanom političkom akteru predstavimo šta je to jedinstveni birački spisak, koliki je značaj istog, kao i kakav je napredak izvršen uspostavljanjem takvog sistema, poručili su iz Ministarstva“ (www.blic.rs, 10. maj).

Samo da su još objasnili kako je bilo moguće da, pri prvom javljanju, broj birača bude gotovo jednak broju stanovnika, a pri drugom, da se birački spisak volšebno smanji za gotovo 300.000 lica, pa da se svi preobrazimo u političke aktere, ne bismo li se kako kvalifikovali da nam ministar i njegovi saradnici lično i u svoje ime predstave birački spisak.

Policija i javno tužilaštvo

S obzirom na promene u izjavama T. Nikolića i SNS o vreći i njenoj sadržini, kao i poreklu – Poljska preko Mađarske, mesto u južnom Banatu, mesto u Bačkoj, uskraćivanje podataka o pronalazaču vreće – valjalo je u krivičnoj prijavi protiv NN lica detaljno opisati mesto pronalaženja i sadržinu vreće, kako je gore predočeno. Veštačenje sadržine, tj. glasačkih listića, može se organizovati uz učešće predstavnika SNS. To je pravi put, a ne egzibicionističko naklapanje o raznim nijansama plavetne boje, težini i gustini papira. Jer sve to ostaje samo nagađanje. Prilikom veštačenja mora se uzeti u obzir jedna odluka RIK-a i Uputstvo za sprovođenje izbora. Na osnovu čl. 54 Uputstva za sprovođenje izbora: „Glasački listići za izbor narodnih poslanika štampaće se u Beogradu, u štampariji Javnog preduzeća Službeni glasnik. Glasački listići štampaće se na hartiji zaštićenoj vodenim žigom boje PANTONE 263 (svetla ljubičasta). Broj glasačkih listića koji se štampaju mora da bude jednak broju birača koji su upisani u birački spisak. Republička izborna komisija rešenjem, koje se objavljuje u Službenom glasniku Republike Srbije, utvrđuje broj glasačkih listića koji se štampa, kao i broj rezervnih glasačkih listića, koji ne može da bude veći od 0.5% od ukupnog broja birača. Republička izborna komisija propisuje tekst, oblik i izgled glasačkih listića“. Odlukom RIK-a za predsedničke izbore određen je oblik i boja glasačnog listića: „Glasački listići štampaće se na hartiji boje PANTONE 7506 (svetlo drap). Kontrolni list za proveru ispravnosti glasačke kutije štampaće se na hartiji boje PANTONE 117 (boja starog zlata).“

U zavisnosti od rezultata veštačenja – da li su pronađeni listići originalni ili su krivotvoreni – postoje kriminalističke metode za dalju istragu, krivični progon i sudski postupak. Rezultati tog postupka – bez obzira na to kako se okončaju izbori – biće od posebnog značaja za budućnost poštenih izbora u Srbiji.

Radnje posle odluke RIK-a o odbijanju prigovora SNS i Nikolića

(a) Dalja pravna i politička sredstva SNS i Nikolića. Protiv odluke RIK-a o prigovoru, podnosilac prigovora ima pravo da, u roku od 48 sati od prijema odluke, podnese žalbu Upravnom sudu. Ni SNS ni Nikolić nisu obavestili javnost o tome da li su podneli žalbu ili da li će je podneti. Nemam iluzija da je Srbija pravna država. Ali svaki akter jednog pravnog postupka, ako želi da ga dovede do kraja, mora se ponašati kao da je u pravnoj državi. Iako nas nisu obavestili o pravnim koracima, akteri su nas obavestili o političkim. „Predsedništvo Srpske napredne stranke je na današnjoj sednici donelo zaključak da SNS ne priznaje rezultate izbora koje je objavila Republička izborna komisija. Od sutra počinjemo sa mirnim, demokratskim, nenasilnim protestima širom Srbije, kojima želimo da srpskoj javnosti predočimo da izbori nisu bili regularni, fer i u skladu sa zakonom, da su možda bili unapred smišljeni u strankama vladajuće koalicije“, rekao je Tomislav Nikolić, kandidat za predsednika Republike Srbije (Web stranica SNS, www.sns.org.rs, 12. maj). Nepriznavanje izbora, uz poziv na proteste, jeste politička, a ne pravna reakcija. Ona, međutim, ima pravni značaj, s obzirom na kasnije donesenu i objavljenu odluku Nikolićevu: „Predsednički kandidat koalicije Pokrenimo Srbiju Tomislav Nikolić izjavio je u Kikindi da je odlučio da učestvuje u drugom krugu izbora za predsednika Srbije“ (Tanjug, 13. maj). Dakle, kandidat Nikolić prvo izjavljuje da ne priznaje izbore, a potom da u izborima učestvuje. Dalje učešće u izborima, znači de facto priznanje izbora, upros njegovom eksplicitnom nepriznavanju.

Nikolić liči na RIK. RIK je navodno uzela u razmatranje njegov prigovor i navodno ga odbila, a zapravo ga je odbacila zato što ne sadrži dovoljno podataka. Nikolić liči i na Tadića, koji traži da nadležni organi sve ispitaju, a ne kazuje šta je to sve. Svi oni zajedno liče na bednu državicu koja se više ni ne pretvara da joj je stalo do poštovanja pravila izborne igre. Ne samo Nikolićev SNS, nego i brojni drugi, spremno pozivaju građane na ulicu, a ovi se odazivaju, ne znajući tačno da li farsično sudeluju u inscenaciji koja im liči na proteste 1996/97 i na 5. oktobar 2000, ili demonstriraju svoju građansku suverenost, stavljenu u službu neke partokratske strukture. Ili, prosto izlaze zato što ne vide šta im je drugo preostalo, jer su svi putevi prema poslu, zaradi, pristojnom životu – čvrsto zatvoreni.

(b) Dalja politička sredstva DS i Tadića. Tadić je kandidat za predsednika koji sebe još uvek doživljava kao predsednika. Drukčije se ne može objasniti to što je primio Jensa Stoltenberga, u svojstvu premijera Norveške. „Premijer Kraljevine Norveške Jens Stoltenberg, jedan od najvećih prijatelja našeg glavnog grada, ponovo je boravio u Beogradu. Stoltenberg se u subotu sastao sa Borisom Tadićem, sa kojim je obišao i kompaniju Telenor“ (Večernje novosti, 12. maj). Kandidat za predsednika Srbije i lider Demokratske stranke (DS) Boris Tadić i šef Saveza vojvođanskih Mađara (SVM) Ištvan Pastor dogovorili su večeras u Subotici nastavak strateške saradnje dve stranke i najavili da će o podršci SVM Tadićevoj kandidaturi narednih dana odlučiti stranački organi. „Dogovorili smo da nastavimo političku saradnju i naše strateški uvezane odnose“, kazao je Tadić u izjavi novinarima. On je objasnio da će probleme nastale na lokalnim izborima tretirati lokalne stranačke organizacije koje su politički odgovorne za ta pitanja. „Ja ću pratiti kako se rešavaju ti problemi u skladu sa principima oko kojih smo saglasni“, poručio je Tadić (www.blic.rs, 12. maj).

Da li preterujem ako povežem ovako opisani „nastavak saradnje“, sa glasanjem predstavnika SVM na sednici RIK-a na kojoj se odlučivalo o prigovoru SNS i T. Nikolića?

Istina i pomirenje: Ivica Dačić

U senci optužbi i odbrana ostao je – Ivica Dačić. I to u novoj, pokajničkoj ulozi. Kao da je izišao iz upečatljivih iskustava Komisije za istinu i pomirenje Dezmonda Tutua, Dačić je odlučio da se suoči sa svojom mračnom prošlošću, priznavši otvoreno učešće u jednoj davnoj izbornoj krađi: Ja, kao lider SPS-a, mogu da kažem da mi ne pada na pamet da ikada više u životu učestvujem u izbornoj krađi, zato što nikad se neću dva puta saplitati o isti kamen (RTS,11. maj). Samo, pokajnici Tutua nisu postajali ministri policije, niti pretendovali na premijerski položaj. Niti su, pre istine i pomirenja pozivali trubače. Živeli su i žive svoje anonimne živote. Život najnovijeg srpskog pokajnika danas nije skroman, daleko je od anonimnog, a preti da bude krajnje ekskluzivan, takoreći extra cool.

Hajd` malo i o belim listićima

Nikako ne uspevam svojim trošnim snagama da razumem šta se prebacuje belim listićima (dalje: b.l.) vis à-vis LDP-a. Od teze da su kaznili LDP, do teze da kampanja nije uspela, jer je prosečni procenat od oko 2,5% nevažećih listića porastao za samo 2%. Ako kampanja nije uspela (T. Pančić), kako je iko – ma bio i LDP – kažnjen? A, naročito da li je kažnjen, ako i sam LDP tvrdi da je bio oštećen izbornim nepravilnostima, što je kapitalizovano, npr. poništajem izbora u Beogradu na 16 biračkih mesta, po prigovorima nekoliko stranaka, među kojima je bio i LDP. Takođe, u opštoj analizi izbora (nezavisno od uticaja sablasnih b.l. na LDP), koja ne potiče od podržavalaca LDP ili analitičara, nego od funkcionera samog LDP, ne bi se smeli zanemariti protivrečni stavovi unutar ove stranke: „Potpredsednik Liberalno-demokratske partije i šef vojvođanskog odbora te stranke Dušan Mijić izrazio je sumnju u regularnost pokrajinskih izbora, ali i izbornih rezultata generalno, ocenivši da „od 5. oktobra 2000. godine nije bilo ovakave konfuzije oko izbora“ (pod. VRV) (Dnevnik, 13. maj). „Član Republičke izborne komisije iz koalicije Preokret Dragan Ninković izjavio je danas da su izbori u Srbiji protekli u redu i na zakonit način i da su bili korak napred u odnosu na prethodne izborne cikluse (pod. VRV). Ninković je rekao da je dobra praksa da se svakim izbornim ciklusom ostvari napredak. „Izborni proces je bio pravno valjan na šta ukazuje i činjenica da su svi uloženi prigovori odbačeni i da je sve urađeno u skladu sa zakonom. Nije bilo pravno valjanih prigovora koji bi mogli da utiču na rezultate izbora i izbornog ciklusa“, rekao je Ninković“ (www.blic.rs, 10. maj).

Slutim da će, kad LDP pređe cenzus tamo gde su je oštetili, b.l. biti prepušteni sami sebi. Ali, monstruozna ideja, izgleda, neće. Promoterima ideje se, doduše prebacuju ponešto suprotstavljeni atributi – da se ponašaju vansistemski (rani T. Pančić; dveri anarhizma nam se, napokon, otvaraju), preko malograđanštine (kasniji T. Pančić), konformizma u krugu (kredom) oko dvojke (razni autori), odsecanja crvenog bana i mahanja istim (S. Basara), do kafanskog lenstvovanja (opet S. Basara). Ideja b.l. je glupa, potiče od čak dve univerzitetske profesorke – S. Turajlić i V. Rakić-Vodinelić (tako, M. Nikolić, polit. analitičar). Dvojica od spomenutih, Pančić i Basara, moji su omiljeni autori, uživam i uživaću da ih čitam, ništa tu neću menjati. Pa sam se, verovatno zato, odlučila za introspekciju. Vansistemski pristup u suočavanju sa samom sobom nije me odveo daleko: setih se kakva su pitanja postavljali S. Turajlić u intervjuu Vremenu, a naročito, da li zastupa ideju b.l. kao anarhista, komunista ili ekstravagantna ličnost, što je terminologija koju sam upotrebila u tekstu Prazni glas, objavljenom na sajtu Peščanika. Evo, citiraju me, uče po pitanjima – sujetno se ponesoh i turobnu introspekciju zameni vašar taština. Pokušaj da zamislim S. Turajlić i sebe, opasane bombama samoubicama, nije uspeo: kvalifikovale smo se za Cinema communismo – nadrealistička verzija. Malograđanština i konformizam – e, to mi dobro stoji – em sujeta, em već dva dana razmišljam da li da krečim. Crvenog bana sam, valjda zbog poodmaklih godina, odlučila da preskočim. Da li je ideja b.l. glupa, moglo bi se teorijski raspravljati. Polit. analitičar je, međutim, trebalo da ide dalje u analizi – dve spomenute profesorke su glupe, što ne treba dokazivati: usred Srbije, žive od svog posla, a ne od politike, ni kao političarke ni kao polit. analitičarke. Al` me stade mučiti dilema: u nesamokritičnosti svojoj verovala sam da nisam lenjivica. Setih se, međutim, da su me već jednom otpustili zbog „odsustvovanja sa posla neprekidno pet radnih dana“. Jeste da sam štrajkovala, ali to ne stoji u dispozitivu.

Peščanik.net, 14.05.2012.

BELI GLAS

The following two tabs change content below.
Vesna Rakić Vodinelić, beogradska pravnica, 1975-1998. predaje na državnom pravnom fakultetu u Beogradu, gde kao vanredna profesorka dobija otkaz posle donošenja restriktivnog Zakona o univerzitetu i dolaska Olivera Antića za dekana. Od 1987. članica Svetskog udruženja za procesno pravo. 1998-1999. pravna savetnica Alternativne akademske obrazovne mreže (AAOM). 1999-2001. rukovodi ekspertskom grupom za reformu pravosuđa Crne Gore. Od 2001. direktorka Instituta za uporedno pravo. Od 2002. redovna profesorka Pravnog fakulteta UNION, koji osniva sa nekoliko profesora izbačenih sa državnog fakulteta. Od 2007. članica Komisije Saveta Evrope za borbu protiv rasne diskriminacije i netolerancije. Aktivizam: ljudska prava, nezavisnost pravosuđa. Politički angažman: 1992-2004. Građanski savez Srbije (GSS), 2004-2007. frakcija GSS-a ’11 decembar’, od 2013. bila je predsednica Saveta Nove stranke, a ostavku na taj položaj podnela je u aprilu 2018, zbog neuspeha na beogradskim izborima. Dobitnica nagrade „Osvajanje slobode“ za 2020. godinu.

Latest posts by Vesna Rakić Vodinelić (see all)