AFP, Justin Sullivan
AFP, Justin Sullivan

Ajde sad lepo priznajte da niste bili u pravu. Niste bili u pravu kad ste mislili da su mediji zatvoreni za svaku kritiku. Pa sad bar možete da vidite kako to izgleda kad se kritička misao u Srbiji razbudi. Razbudi i razgoropadi.

Ako ćemo pravo, bilo je i krajnje vreme. Toliko toga zaslužuje kritiku – od Ustava, izbornih i drugih zakona, nesprovođenja i kršenja istih, do konkretnih počinilaca – da čovek, sve se nadajući da će njegovo kritičko promišljanje dovesti do nekih pozitivnih pomaka, prosto ne zna odakle bi počeo. A naročito ne zna onaj ko inače baš nije sklon kritičkom mišljenju. Zato se valjda i odluči da počne od najlakše teme.

I počeli su – od političkih oponenata i nas. Nas građana, potencijalnih glasača. A sad se ta kritika toliko zahuktala da je već postalo teško razabrati ko sve, i što je još važnije, zašto kritikuje.

Prvo, zašto kritika političkih oponenata, kao da izbori nisu završeni, kao da ćemo tek da glasamo (znaju li to oni nešto što mi ne znamo?), kao da sada možemo nekome da uskratimo ili makar skratimo mandat, kao da možemo uticati na to ko će i kakvu vladu sastavljati pa je jako važno da budemo obavešteni o šteti koju je protivnička strana već nanela našoj budućnosti? Pre će biti da nas samo kažnjavaju za delikt kritičkog mišljenja (”evo vidite šta ste vi uradili”).

I drugo, zašto kritikuju nas, kao da nismo ”narod”, kao da više nikada nećemo glasati, kao da ćemo prestati da budemo kritični i kao da ćemo zauvek ućutati? U predizborno vreme su nam se malo i udvarali, sada udvaranje čuvaju za neke druge, za nas je ostala samo kritika.

No, ako ćemo pošteno, nije baš ni da ova žustra kritika nije dala i neke brze rezultate. Prvi je – da se iznenada pojavilo mnogo novih kritičara. Što je dobra vest. Doduše, zasada i oni kritikuju samo nas, ali je ipak važno da su kritički nastrojeni. Neka vežbaju na nama, možda jednog dana pređu i na kritiku vlasti. Čak i ako na vlasti budu oni čiji učinak sada ocenjuju samo opisno, uglavnom rečima ”ima razloga za kritiku, ali se ne sme zaboraviti sve ono dobro što je urađeno”. Kao da im neko brani da kažu i pohvale i kritike.

Ali, ako se to ne desi, ako ova novoprobuđena kritička misao nikada ne dobaci dalje od nas, ako se ispostavi da smo mi i samo mi krivi i za to šta je radila ova i šta će (ili neće) uraditi buduća vlast, kao i za to što niko neće odgovarati za (ne)učinjeno, ja imam konstruktivan predlog. Hajde da na sledećim izborima ne glasamo za nas. Pa nek vidimo kako je to.

Peščanik.net, 11.06.2012.

BELI GLAS

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)