Obrazovanje za demokratiju

21. i 22. septembar 2012.
Hotel Balkan, Prizrenska 2, Beograd

Organizatori: Fondacija za otvoreno društvo i Fabrika knjiga
Medijski pokrovitelj: Peščanik
Radni jezici konferencije: srpski i engleski (obezbeđen simultani prevod)

za prisustvovanje konferenciji prijavite se na: [email protected]

Preuzmite program


Svrha konferencije

Obrazovanje je tesno povezano sa opštim interesom i temeljnim potrebama društva. Zato ciljevi i svrha obrazovanja moraju biti stvar ne samo stručnih nego i javnih rasprava. Javna rasprava treba da ponudi odgovore u pogledu svih važnih obrazovnih pitanja koji bi bili prihvatljivi za sve građane. To nije posao koji jedno ministarstvo samo može da uradi. U tom smislu neophodno je uspostaviti stalnu saradnju i razgovor između svih zainteresovanih strana (roditelji, nastavnici, stručnjaci i stručne organizacije, druge organizacije civilnog društva) i donosilaca važnih odluka u oblasti obrazovanja.

Konferencijom „Obrazovanje za demokratiju“ i svim dodatnim aktivnostima hoćemo da se uključimo u razgovore o ulozi i značaju obrazovanja za razvoj društva (demokratski, ekonomski, tehnološki, informacioni…). Želja nam je da se uspostavi okvir za javnu raspravu i stalni dijalog koji bi uključivao što veći broj ljudi iz raznih oblasti delovanja. Povod da se pokrene javna rasprava o obrazovanju jeste i objavljeni predlog strategije za obrazovanje u Srbiji od 2012. do 2020. godine.

Konferencija će dati i uvid u rezultate do sada definisanih pravaca razvoja obrazovanja i konkretnih reformi u sferi obrazovanja u Srbiji. „Fabrika knjiga“ i Fond za otvoreno društvo nastoje da doprinesu podizanju svesti u stručnoj javnosti, a pri tom mislimo na sve relevantne struke, kada je reč o dve stvari: 1) potrebi uspostavljanja stalnog dijaloga stručne i šire javnosti sa donosiocima odluka u oblasti obrazovanja, i 2) značaju određenih znanja i kompetencija koje obrazovanje treba da pruži svim (budućim) građanima modernog, globalnog, interkulturalnog i socijalno kohezivnog društva. Razgovor o obrazovanju uvek je i razgovor o tome u kakvom društvu hoćemo da živimo, pa je tema konferencije odnos između obrazovanja i oblikovanja, transformisanja društva.

 

PROGRAM


Prvi dan, 21. septembar 2012, hotel Balkan


10.00 Otvaranje

Predstavnik Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja*

Jadranka Jelinčić (Fond za otvoreno društvo, Beograd)

Dejan Ilić („Fabrika knjiga“, Beograd)


10.30
Uvodno izlaganje: Tinde Kovač Cerović (Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu)
Kratak pregled: obrazovanje u Srbiji, između prošlosti i budućnosti


11.00-11.30 Uvodna reč o obrazovanju: Majkl Epl
(Univerzitet Viskonsina u Medisonu)

11.3011.45 Pauza za kafu


11.45 Prvi panel: Obrazovanje i javni interes
(moderatorka: Ana Kolarić, Filološki fakultet, Univerzitet u Beogradu)

Panel treba da ponudi opšti okvir za razgovor o obrazovanju. Govornici će u svojim izlaganjima objasniti zašto obrazovanje mora da se posmatra kao stvar od javnog interesa, što je onda razlog i da se u razgovore o obrazovanju uključe svi pripadnici društva. Drugim rečima, razgovor o obrazovanju, kako će se pokazati u ovim izlaganjima, uvek je i razgovor o temeljima društva, pa su stoga razgovori o obrazovanju uvek i pregovori o društvenim aranžmanima.


Patricia White
(Institut za obrazovanje, Univerzitet u Londonu)
Građansko obrazovanje u demokratiji: program od javnog interesa


11.45-12.15 Nenad Dimitrijević
(Centralnoevropski univerzitet, Budimpešta)
Obrazovanje posle moralnog pada: u odbranu kontekstualno specifičnog perfekcionizma


12.15-12.45 Predrag Brebanović
(Filološki fakultet, Univerzitet u Beogradu)
Humanistika i ”javni interes“


12.45-13.15 Tinde Kovač Cerović
(Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu)
Obrazovanje Roma u Srbiji – začarni krug permanentnih administrativnih prepreka


13.15-14.15 Diskusija

Diskutanti:

Ivana Spasić (Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu)

Đorđe Pavićević (Fakultet političkih nauka, Univerzitet u Beogradu)

Dejan Ilić („Fabrika knjiga“, Beograd)


14.15-16.00 Ručak


16.00 Drugi panel: Javna sfera kao obrazovni prostor
(Moderator: Dejan Ilić, „Fabrika knjiga“, Beograd)

Svaki oblik obrazovanja, ma koliko pažljivo planiran da pravično ispuni zajedničke ciljeve i svrhe, uvek sa sobom nosi i vidove potčinjenosti i nepravde. I u tom smislu, javna sfera nije samo sredstvo za preispitivanje postojećih zajedničkih ciljeva i svrha, već i sredstvo za stvaranje novih ciljeva i svrha, a u stalnoj težnji da se ostvari pravednost. Ta uloga javne sfere, kada govorimo o obrazovanju, još je važnija u situaciji u kojoj je društvo, uprkos javnim proklamacijama, daleko – nebitno je da li namerno ili ne – i od pomisli na pravedno školovanje.


16.00-16.45 Svetlana Lukić
(Peščanik, Beograd)i Viktor Ivančić (Novosti, Zagreb)


16.45-17.45 Diskusija

Drugi dan, 22. septembar 2012, hotel Balkan


10.00 Treći panel: Obrazovanje i tržište
(Moderator: Dejan Ilić, „Fabrika knjiga“, Beograd)

Panel treba da ponudi odgovore na ključna pitanja o odnosu između obrazovanja i tržišta. S jedne strane nalaze se pitanja o tome kako obrazovanje treba da pripremi građane za uspešan izlazak na tržište rada. S druge strane, postavljaju se i pitanja o tome ko oblikuje to tržište i kakav je odnos između društva u celini i tržišta koje je jedan njegov segment.


10.00-
10.30 Majkl Epl (Univerzitet Viskonsina u Medisonu)
Tržišta, znanje i nejednakost u obrazovanju


10.30-11.00 Aleksandar Baucal
(Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu)
Ne samo za tržište: ka društvenom konsenzusu o ključnim kompetencijama sledeće generacije građana


11.00-11.45 Diskusija

Diskutanti:

Rastislav Dinić (Filozofski fakultet, Univerzitet u Nišu)

Ana Jovanović (Centralnoevropski univerzitet, Budimpešta)


11.45-12.00 Pauza za kafu


12.00-12.30 Iskra Maksimović (Fakultet za ekonomiju, finansije i administraciju, Univerzitet Singidunum)
Celoživotno učenje: uloga kompetencija u razvoju obrazovanja


12.30-13.00 Dean Duda
(Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu)
Visoko obrazovanje kao javno dobro: primjer iz regije/primjer za regiju?


13.00-13.45 Diskusija

Diskutanti:

Zoran Dimić (Filozofski fakultet, Univerzitet u Nišu)

Ana Kolarić (Filološki fakultet, Univerzitet u Beogradu)


13.45-15.15 Ručak


15.15
Četvrti panel: Kohezivna funkcija obrazovanja (Moderatorka: Tatjana Stojić, Fond za otvoreno društvo, Srbija)

Panel treba da ukaže na značaj obrazovanja za socijalnu koheziju. S obzirom na iskustva i događaje iz devedesetih, panel se bavi pitanjima kohezivne funkcije obrazovanja u multietničkim društvima koja razdiru nedavni sukobi.


15.15-15.45 Volter Fajnberg (Univerzitet Ilinoisa)
Obrazovanje građana za pluralna društva


15.
45-16.15 Dubravka Stojanović (Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu)
Nastava istorije kao predvojnička obuka


16.
15-16.45 Nenad Veličković
(Filozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu)
Nacionalizam u čitankama u Bosni i Hercegovini


Džon Vajt
(Institut za obrazovanje, Univerzitet u Londonu)
Školski kurikulum zasnovan na ciljevima i promocija društvene kohezije


16.45-17.45 Diskusija

Diskutanti:

Đokica Jovanović (Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu)

Jasmina Husanović (Filozofski fakultet, Univerzitet u Tuzli)

Ružica Marjanović (Gimnazija u Užicu, organizatorka festivala „Na pola puta“)

Dinko Kreho (saradnik projekta „Alternativna književna tumačenja“, Fond Otvoreno društvo BiH)

Prateći program konferencije


20. septembar, Fakultet političkih nauka

12:00 Volter Fajnberg

14:00 Majkl Epl


24. septembar, Filozofski fakultet

10:00 Rima Epl

12:00 Majkl Epl

Sažeci izlaganja


Tinde Kovač Cerović, Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu
Kratak pregled: obrazovanje u Srbiji, između prošlosti i budućnosti

Ova prezentacija nastoji da pruži detaljan kontekst za diskusiju tako što daje pregled obrazovnih politika i programa u Srbiji iz perspektive poslednjih dvadeset godina razvoja obrazovanja. Biće opisane četiri faze tog razvoja: 1) period devedesetih, sa posebnim fokusom na građanski aktivizam i razvoj žive, dinamične zajednice nevladinih organizacija, 2) počeci reformi koje su sprovođene u periodu 2000-2004, obeleženi poratnim entuzijazmom i željom da se „uhvati korak sa svetom“, 3) period konzervativizma u obrazovanju od 2004. do 2008, i 4) period socijalne inkluzije od 2008. do 2012. Da bi se ilustrovao niz prepreka, stanovišta različitih učesnika i međuodnos nacionalnih, lokalnih i školskih programskih politika, biće predstavljena i studija slučaja o uvođenju inkluzivnog obrazovanja.


Patricia White, Institut za obrazovanje, Univerzitet u Londonu
Građansko obrazovanje u demokratiji: program od javnog interesa

Za stvari tako različite poput javnih parkova i nacionalnog sistema odbrane često se tvrdi da su od javnog interesa. Šta treba jedan program da ima da bi bio od javnog interesa? Da li eksperti mogu da odrede takve programe? Da li je pružanje građanskog obrazovanja od javnog interesa? U ovoj prezentaciji se tvrdi da jeste.

Ali, o kakvom obliku građanskog obrazovanja je reč? Da bi se to utvrdilo, korisno je razmisliti šta sve čini demokratskog građanina. Od značaja je poznavanje političkog sistema i vrednosti na kojima on počiva, poput pravde, slobode i vladavine prava. Druge vrste znanja su takođe potrebne; bezbrojni su mogući primeri – poznavanje ekonomije, finansijskih sistema, statistike, nauke i tako dalje. Biti građanin zahteva i niz političkih veština za učestvovanje u političkom sistemu, od jednostavnih stvari poput glasačkih procedura do znanja o tome kako da se nečiji glas učini vidljivim unutar političke arene. Međutim, najvažnije, građaninu je potreban niz specifično demokratskih dispozicija. Među njima su osećaj za pravičnost, tolerancija, nada, sigurnost, poverenje, pristojnost i, povremeno, odvažnost. Ali šta su to dispozicije i kako se one mogu razvijati? U odgovoru na to pitanje u ovoj prezentaciji se tvrdi da javne obrazovne ustanove igraju ključnu ulogu i to od najranijih godina.

Da li postoji građansko obrazovanje koje bi svima odgovaralo? Znamo da postoje različiti oblici demokratije, maksimalni i minimalni: građani mogu biti, verovatno opravdano, manje ili više aktivni. Pored toga, demokratije imaju veoma različite istorije i suočavaju se sa sasvim različitim problemima. Da li u tom slučaju bilo šta suvislo može da se kaže o građanskom obrazovanju? Tvrdim da može.


Nenad Dimitrijević, Centralnoevropski univerzitet, Budimpešta
Obrazovanje posle moralnog pada: u odbranu kontekstualno specifičnog perfekcionizma

U fokusu prezentacije je pitanje o odgovarajućim obrazovnim politikama nakon masovnih zločina počinjenih u ime nacije. Polazi se od pretpostavke da je država dužna da sprovodi politike istine u periodu tranzicije sa kriminalnog režima na demokratiju. Primenjena u oblasti obrazovanja, ta pretpostavka znači da bi učenike trebalo podučavati istini u pogledu nedavnih zločina; ovu istinu trebalo bi predstaviti kao obavezujuću distinkciju između dobrog i lošeg. Središnja obrazovna poruka bila bi jednostavna: zločini su bili pogrešni; zbog toga tumačenje čija je svrha opravdanje zločina nikada ne sme biti dozvoljeno. Međutim, čini se da je takva perfekcionistička vrednosna orijentacija u raskoraku sa osnovnim liberalnim principima lične autonomije, moralnog pluralizma i državne neutralnosti. Uprkos tome, tvrdi se da je kontekstualno specifičan liberalni perfekcionizam i moguć i neophodan.


Predrag Brebanović, Filološki fakultet, Univerzitet u Beogradu
Humanistika i „javni interes“

U prostoru omeđenom tradicionalnim poimanjima humanistike s jedne, te aktuelnim kritikama bolonjskih reformi s druge strane, autor pokušava da ukaže na društveni značaj proučavanja i podučavanja književnosti danas. Polaznu tačku predstavlja pitanje: jesu li „kulturalni ratovi“, koji su poslednjih decenija presudno uticali na naše razumevanje umetnosti, doista dokazali nužnost prevladavanja onih književno-obrazovnih modela uz koje se, neretko sa negativnim konotacijama, vezuje pridev „humanistički“?

Kao ogledna građa u izlaganju je iskorišćena ona koncepcija humanistike koja je polovinom 20. veka bila realizovana pod okriljem tzv. čikaške škole (R. McKeon, R. S. Crane), i koju je na jugoslovenskoj akademskoj sceni u prilagođenoj formi zagovarao književni teoretičar i istoričar Svetozar Petrović. Reč je o nastojanju da se humanistika ne poistovećuje niti sa specifičnim predmetima proučavanja, niti sa bilo kakvim apstraktnim ciljevima, već sa metodama istraživanja i interpretacije za kojima posežemo pri susretu sa „nepredvidivo izvrsnim“ ljudskim ostvarenjima.

Ali, može li nam takvo viđenje humanističkih disciplina još uvek poslužiti pri otklanjanju nesporazuma koji prate studij književnosti? U odgovoru na to pitanje najpre se, iz perspektive predočenih Craneovih i Petrovićevih stavova, analiziraju uloge nastavnika, istraživača i kritičara, da bi u zaključku – uz isticanje neophodnosti objedinjavanja tih triju funkcija u obrazovnom procesu – stvarni javni interes bio prepoznat ne samo u zaustavljanju negativnih univerzitetskih trendova, nego i u oplemenjivanju postojećih institucionalnih okvira jednom naročitom vrstom „harizmatske“ pedagogije.


Tinde Kovač Cerović, Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu
Obrazovanje Roma u Srbiji – začarni krug permanentnih administrativnih prepreka

U ovoj prezentaciji ću predstaviti studiju slučaja otvaranja i širenja pristupa romskim učenicima u Srbiji u toku implementacije Dekade romske inkluzije. Opisaću sveobuhvatan skup postupaka vezanih za upis, kurikulum i vrednovanje, ali ću se posebno fokusirati na različite vrste administrativnih prepreka sa kojima se Romi suočavaju pri upisu škola, kao i na prepreke sa kojima se suočavaju integrativne programske politike u toku njihove implementacije unutar sistema javnog obrazovanja. Analiza tih prepreka podstiče na promišljanje organizacije i upravljanja obrazovanjem sa stanovišta ljudskih prava.


Majkl Epl, Univerzitet Viskonsina u Medisonu
Tržišta, znanje i nejednakost u obrazovanju

U mnogim zemaljama obrazovna politika kreće se u specifičnom smeru, koji je najbolje opisan frazom „konzervativna modernizacija“. Uspostavljen je novi savez koji kombinuje neoliberalnu veru u tržišta i privatizaciju, neokonzervativnu posvećenost povratku na romantičko viđenje tradicionalnog znanja, i novi menadžerski naglasak na izvršenju, učinku i odgovornosti. Veoma često, posledica kombinovanja ta tri pokreta je izmena osnovnog smisla demokratije, uvećana nejednakost, kao i gubitak nastavničke autonomije i poštovanja. Za takve obrazovne politike postoje alternative koje se zasnivaju na izrazitije kritičkim demokratskim politikama i praksama. Namera mi je da kritički ispitam dominantne reforme čiji uticaj sve više raste, ukažem na njihove brojne negativne efekte, i podrobnije opišem demokratske mogućnosti i pokrete.


Aleksandar Baucal, Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu
Ne samo za tržište: ka društvenom konsenzusu, o ključnim kompetencijama sledeće generacije građana

U prvom delu izlaganja razmotriću ulogu ekonomskog sektora u upravljanju budućim razvojem obrazovanja. Tvrdiću da se ovo pitanje često razmatra pojednostavljeno što stvara utisak nerešive podeljenosti između, s jedne strane, onih koji tvrde „očigledno“ da su komepetencije sledeće generacije stanovništva ekonomsko pitanje i da prilikom upravljanja obrazovanjem u Srbiji treba voditi računa o ekonomskim aspektima (čuvena pitanja „ko će to da plati“, „kako će to da se finansira“, „kakav je odnos između cene koštanja i onoga što se dobija u finansijskom smislu“, itd.), i s druge strane, onih koji tvrde „još očiglednije“ da je obrazovanje javno dobro i da kao takvo ne može biti regulisano na osnovu ekonomskih parametara i „nevidljive ruke“ tržišta. U zaključku prvog dela zastupaću tezu da obrazovanje kao javno dobro ne može biti regulisano samo pitanjem „kako da nas obrazovanje manje košta“, ali da upravljanje obrazovanjem kao javnim dobrom treba da uključi i ekonomsku dimenziju.

U drugom delu zastupaću ideju da je za dalji razvoj obrazovanja u Srbiji potrebno da se ostvari društveni konsenzus o sledećem: koje ključne kompetencije treba da razvije sledeća generacija građana da bi kroz učešće u društvenom životu mogli da ostvare istovremeno i sopstvene interese i da doprinesu daljem razvoju društva? Kao što društveni život ne može da se svede samo na ekonomski život tako ni spisak ključnih kompetencija ne može biti sveden samo na one koje obezbeđuju osobi da savlada izazove pri učešću u ekonomskom životu. Kao dobra ilustracija napora da se ostvari društveni konsenzus o ključnim kompetencijama biće predstavljen OECD projekat DeSeCo (Defining and Selection of Key Competencies). U zaključku drugog dela rada zastupaću tezu da je potrebno da se i u Srbiji realizuje sličan projekat.


Iskra Maksimović, Fakultet za ekonomiju, finansije i administraciju, Univerzitet Singidunum
Celoživotno učenje: uloga kompetencija u razvoju obrazovanja

U prvom delu govoriću o tome koliko ekonomska globalizacija utiče na razvoj obrazovanja posebno u kontekstu razvoja doživotnog obrazovanja. Razvoj visokog obrazovanja se u poslednjoj deceniji posmatra u odnosu na tri bazična elementa koja se moraju uvažiti: a) značaj promena i njihove posledice na obrazovanje, b) uticaj globalizacije na promenu ukupnog cilja razvoja visokog obrazovanja; v) promena sveta rada i tržišta rada što je uticalo da se obrazovanju postavljaju novi zahtevi, odnosno tržište rada traži drugačije osposobljene i pripremljene pojedince koji imaju profesionalnu mobilnost i spremni su da uče tokom čitavog života. U drugom delu, a s obzirom na obrazovanje u Srbiji, govoriću o ulozi i značaju kompetencija i kakav značaj ima razvoj obrazovanja zasnovan na ishodima. Postizanje kompetencija treba da omogući ostvarivanje tri osnovna zadatka bitna za svakog pojedinca ali i društva u celini: 1) lično ispunjenje i profesionalni razvoj (kulturni kapital): ostvarenje profesionalnih ciljeva i ličnih želja vezanih za kontinuirano učenje; 2) aktivno građanstvo (socijalni kapital): stvaranje mogućnosti svakome da kao aktivan građanin učestvuje u razvoju društva; 3) zapošljavanje (ljudski kapital): sposobnost svakog pojedinca da postigne i ostvari posao na tržištu rada. Primer shvatanja i definisanje kompetencija prikazaću na primeru akademskih i generičkih kompetencija unutar kurikuluma i obrazovnog procesa na Fakultetu za ekonomiju, finansije i administraciju (FEFA).


Dean Duda, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Visoko obrazovanje kao javno dobro: primjer iz regije/primjer za regiju?

Izlaganje obuhvaća pregled i analizu ključnih momenata borbe za besplatno javno visoko obrazovanje u Hrvatskoj, s obzirom na lokalne, regionalne, tranzicijske i šire europske okolnosti. U fokusu su dvije osnovne razine: praktična (organizacijska, sindikalna, direktnodemokratska) i teorijsko-sadržajna (dokumenti, načela, vrijednosni sistem). Posebna pažnja posvetit će se Deklaraciji o znanosti i visokom obrazovanju sindikata „Akademska solidarnost“: detektiranim problemima, temeljnim načelima, mogućnosti njezine operacionalizacije, kao i problemima na koje bi se pritom moglo naići – od strukture akademske zajednice do dominantnog sustava društvenih vrijednosti.


Volter Fajnberg, Univerzitet Ilinoisa
Obrazovanje građana za pluralna društva

Pluralizam zahteva poštovanje različitih kulturnih i verskih zajednica, međutim, neke od tih zajednica se ne rukovode demokratskim načelima. Jedne su seksističke, druge rasističke, a neke autoritativne. Liberalizam zahteva posvećenost osnovnim idejama demokratije, a to su lična autonomija, sloboda mišljenja, lično usavršavanje, jednake mogućnosti i, za obrazovanje verovatno najvažnija, sposobnost da se zamisli nad sopstvenim usvojenim koncepcijama dobra. Ovaj sukob je najočigledniji na primerima oštrih etničkih ili verskih različitosti unutar jednog društva.

Tvrdim da javno obrazovanje ima jedinstvenu ulogu – ulogu permanentnog stvaranja javnosti – i definišem javnost kao učestvovanje stranaca u kreiranju zajedničke sudbine. Imajući u vidu takvu koncepciju, pokazujem zbog čega su neoliberalni pristupi obrazovanju pogrešni i kako koncepcija javnog obrazovanja za koju se zalažem može da obuhvati potrebe različitih verskih i etničkih zajednica.


Dubravka Stojanović, Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu
Nastava istorije kao predvojnička obuka

Nastava istorije u Srbiji više liči na predvojničku obuku nego na disciplinu koja bi trebalo da učestvuje u izgradnji kritičkog i analitičkog mišljenja. Nastava se svodi na puko memorisanje, koje reprodukuje autoritarni model obrazovanja: nastavnik i udžbenik iznose istine koje treba bespogovorno prihvatiti. U udžbenicima se često koristi apodiktični jezik, koji pojačava utisak da se radi o nedvojbenim činjenicama i interpretacijama. Štaviše, i veoma sporni trenuci iz prošlosti svode se na jednostavne rečenice koje već svojom formom ne ostavljaju prostor za preispitivanje (na primer: „Prvi Balkanski rat bio je oslobodilački. Drugi Balkanski rat bio je nepravedan.“).

Analiza sadržaja udžbenika pokazuje da su udžbenici zasnovani na ratničkom sistemu vrednosti: žrtvovanje sopstvenog života za otadžbinu smatra se najvišim ciljem pojedinca, a tiho trpljenje predstavlja idealni model političkog ponašanja. Korišćenjem citata iz epske poezije u udžbenicima se (p)održava devetnaestovekovni način mišljenja, a pojedinac se u potpunosti potčinjava kolektivu. Nastava istorije predstavlja jedan od osnovnih prostora za proizvodnju i širenje autoritarnih matrica mišljenja, kao i nacionalizma zasnovanog na etnocentrizmu, ksenofobiji i slici prošlosti u kojoj smo „mi“ bili žrtva svih okolnih naroda i velikih sila.


Nenad Veličković, Filozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu
Nacionalizam u čitankama u Bosni i Hercegovini

U izlaganju ću opisati polje obrazovanja u Bosni i Hercegovini, koje čini prividno dvanaest zasebnih ravnopravnih administrativnih cjelina, a praktično tri, u potpunoj vlasti tri ravnopravna nacionalizma (bošnjačkog, hrvatskog i srpskog) koji određuju ciljeve i svrhu obrazovanja, i vode ka diskriminaciji, povredama prava djeteta i odustajanju od proklamovanih evropskih vrijednosti. Ukazaću na mjesto u zakonskim odredbama kojima se pribavlja legitimitet za takvu praksu, odnosno mjesto gdje se proklamovana svrha obrazovanja u korist djeteta i pojedinca napušta zarad interesa nacionalizma.

U nastavku, u argumentaciji teze, pokazaću na kojem mjestu i zašto nacionalizam uzurpira resurse školstva, prije svih nastavu književnosti, koja na specifičan način raspravlja o moralnim vrijednostima i koja upravo zbog toga zauzima povlašteno mjesto u školi kao moralnoj ustanovi. (Podesnija je za oblikovanje morala od istorije, geografije, vjeronauke i ostalih, nenacionalnih, predmeta.)

Na kraju ću ukratko predstaviti rezultate istraživanja čitanki za starije razrede osnovne škole u Bosni i Hercegovini, a koji se tiču primjera indoktrinacije putem književnosti, njihovog broja i tipova, kao i neka moguća alternativna rješenja.


Džon Vajt, Institut za obrazovanje, Univerzitet u Londonu
Školski kurikulum zasnovan na ciljevima i promocija društvene kohezije

U ovoj prezentaciji postavlja se pitanje da li nacionalni školski kurikulum treba da počiva na skupu različitih pojedinačnih predmeta, to jest, da li od početka treba da uzme zdravo za gotovo ideju da kurikulum treba graditi na poznatom setu tradicionalnih školskih predmeta – maternjem jeziku i književnosti, matematici, nauci, istoriji, geografiji, i tako dalje.

Nakon sažetog istorijskog pregleda o tome kako je došlo do konceptualizacije kurikuluma kakav danas poznajemo, u prezentaciji se ispituje alternativa za kurikulum zasnovan na predmetima, a to je – kurikulum zasnovan na ciljevima. Kako stvari trenutno stoje, barem u zemlji kakva je Engleska, uprkos tome što su načelni ciljevi propisani za školsko obrazovanje na nacionalnom nivou, to ima malo uticaja na ono što škole zaista rade. Pošto su standardni pojedinačni predmeti mesta od kojih planiranje kurikuluma zapravo otpočinje, onda interni ciljevi tih predmeta teže da dominiraju; čak i kada su veze između zahteva određenog predmeta i načelnih, opštih ciljeva uspostavljene, na primer, u zvaničnoj dokumentaciji, one su često problematične.

Predložena alternativa zasnovana na ciljevima polazi od odbranljivog skupa načelnih ciljeva koji su primereni liberalnom demokratskom društvu i obuhvataju ciljeva koji se tiču učenikove lične dobrobiti, njegovih ili njenih moralnih i građanskih dispozicija, i pripreme za rad. Na osnovu ovih načelnih ciljeva izvode se konkretniji ciljevi. Oni se poklapaju sa mnogim postojećim ciljevima kurikuluma zasnovanog na predmetima, ali, istovremeno, nekima od njih umanjuju značaj i pružaju veću fleksibilnost u pogledu školskih aktivnosti koje su ili izvan tradicionalnih predmeta ili podrazumevaju učešće elemenata iz više predmeta.

Na primer, odbranljivi ciljevi koji se tiču društvene kohezije dobro se uklapaju u liberalni demokratski okvir od kog kurikulum zasnovan na ciljevima polazi. Ova prezentacija se osvrće na neke podciljeve u toj oblasti, koji se tiču dispozicija i vrsta razumevanja koje one zahtevaju; i ukazuje na razne oblike učeničkih aktivnosti koje se nalaze i izvan i u okviru rada fokusiranog na pojedinačne predmete.

Peščanik.net, 11.09.2012.

RAZGOVOR O OBRAZOVANJU