Foto: Ivan Šepić
Foto: Ivan Šepić

Da nisam i sam sinoć sedeo na tribinama u CZKD, sada bih verovatno kao i, verujem, mnogi čitaoci Peščanikovog sajta, pomislio na osnovu pisma gospodina Derete da su u publici sedeli predstavnici “Naših” i njima sličnih organizacija.

Već u prvoj rečenici on nas, rekao bih tendenciozno, navodi na takav zaključak. “Urlanjem publike”, kaže, “i vređanjem zbog fizičkog izgleda”… bio je sprečen da govori na Peščanikovom “razgovoru” o kraju epohe.

Da pođemo obrnutim redom. Kad kaže da je bio sprečen da učestvuje u razgovoru, to zvuči kao da je uopšte bio pozvan da učestvuje u razgovoru, a nije. On se na kraju tribine, kao i još nekoliko nas, javio da postavi pitanje. Ponavljam – da postavi pitanje, a ne da učestvuje u razgovoru. Bez ikakvog “urlanja”, muškarac iz publike je zapitao “zašto on, on je političar”, na šta je voditeljka odgovorila da se on prvi javio. I publika je ćutke počela da ga sluša.

Međutim, gospodin Dereta nije postavljao pitanje. Prvo je izrazio nezadovoljstvo onim što je čuo, pohvalio jednog od pet stvarnih učesnika na tribini (za razliku od njega), ali i počeo da objašnjava da ni pohvaljeni gospodin Ilić nije u pravu, jer politička opcija kojoj gospodin Dereta pripada radi na tome i tome… Posle više minuta, jedan glas iz publike je, bez urlanja i naročito bez vređanja zbog fizičkog izgleda, glasno izrazio ono što smo mnogi mislili: postavi pitanje, nismo došli da slušamo političku agendu tvoje stranke!

Jedino što je gospodin Dereta možda mogao da protumači kao vređanje zbog fizičkog izgleda je rečenica čoveka koji je sledeći dobio priliku da postavi pitanje, a koji je rekao da svoj dobar izgled duguje tome što ne jede testeninu, a što je valjda svima osim gospodinu Dereti bilo jasno aludiranje na Fidelinku i Čedu Jovanovića, tim pre što je još neko iz publike nešto ranije glasno spomenuo tu firmu kao svoj komentar na političku agitaciju kojoj smo bili izloženi.

Jednom rečju, jedino što se sinoć dogodilo je da je gospodin Dereta pokušao da uzurpira ljubazan poziv da postavljamo pitanja i zloupotrebi naše strpljenje. Mi zaista nismo bili spremni da slušamo kako neko propagira svoju stranku, ma šta da je sada napisao da je sinoć bio sprečen da kaže. Uostalom, iz njegovog pisma se vidi da je bio spremio opširno izlaganje koje nije bio pozvan da saopšti (da je on bio najavljen kao jedan od gostiju možda neki od nas ne bismo ni došli na tribinu) i koje ne sadrži pitanje. Elementarna kultura dijaloga za čiji nedostatak nas on proziva, podrazumeva da, ako domaćin tribine ponudi posetiocima da postavljaju pitanja učesnicima, posetioci to i učine.

A to što stvarne i najavljene goste Peščanika naziva “uvodničarima” iz čega valjda treba zaključiti da su oni bili tročasovna predgrupa ostalim govornicima, odnosno gospodinu Dereti, je tendenciozno zavođenje čitalaca. Kao što je i poređenje sa “skoro identičnom situacijom” koju je doživeo od Naših na tribini u Topoli (mada lepo primećuje da je tada bio “jedan od predviđenih govornika”, a ne kao sada – gost u publici).

Nadam se da je u njegovom izveštaju sa sinoćne tribine istinita bar tvrdnja da nije bio zaplašen. Mada ne znam zašto bi to uopšte pominjao, osim ako nije hteo da čitaoce navede na zaključak da su u publici zaista bili nasilni ljudi. Na čelu sa gospođom Zagorkom Golubović (uz dužno poštovanje i izvinjenje što je pominjem u ovom kontekstu).

U svakom slučaju, tamo je bilo nekoliko kamera pa ne bi trebalo da bude teško da se sazna kako je to izgledalo.

Peščanik.net, 28.11.2012.

Srodni linkovi:

Miljenko Dereta – Tri odgovora

Biljana Srbljanović – Déjà lu

Dejan Ilić – Razgovor s jednim umom

Miljenko Dereta – Déjà vu ili razgovor s jednoumljem

KRAJ EPOHE