Nedavna anketa ECB o imovini domaćinstava interpretirana je u medijima kao dokaz da siromašni Nemci ne treba da plaćaju za južnu Evropu. Ova kolumna analizira te cifre. Iako je tačno da su srednja nemačka domaćinstva siromašna u poređenju sa južnoevropskim, sama Nemačka je bogata. Značajno je da je ovo bogatstvo vrlo neravnomerno raspoređeno, ali pitanje nejednake raspodele ne postavlja se često u medijima. Ova debata u Nemačkoj stvara pogrešnu percepciju među siromašnijim Nemcima da su transferi nepravedni.

***

Retko kada je statistika bila toliko zloupotrebljavana u političke svrhe kao kada je ECB objavila rezultate istraživanja o imovini domaćinstava u zemljama evrozone (2013).[1]  Iz ove ankete se čini da srednje (medijalno) nemačko domaćinstvo ima najmanje imovinu od svih zemalja evrozone. Grafikon 1 sumira glavne rezultate najznačajnijih zemalja evrozone.

 
Grafikon 1: Neto imovina srednjih domaćinstava (1.000 €)

Izvor: Evropska centralna banka (2013).

 
Iz prvog grafikona se čini da srednje nemačko domaćinstvo ne samo da ima najmanju imovinu, nego i da su razlike unutar evrozone ogromne. Srednja domaćinstva u zemljama poput Belgije, Španije i Italije su navodno tri do četiri puta bogatija od srednjeg nemačkog domaćinstva. Čak je i srednje grčko domaćinstvo dvaput bogatije od nemačkog.

Rezultati ovog istraživanja ECB naveli su mnoge posmatrače da zaključe kako je neprihvatljivo da siromašni Nemci plaćaju za spasavanje mnogo bogatijih Grka, Španaca i Portugalaca (vidi npr. Wall Street Journal 2013, Financial Times 2013, Frankfurter Allgemeine 2013).

 
Da li je ovo ispravan zaključak?

Prvo treba primetiti da je ECB objavila i prosečnu neto imovinu domaćinstava u evrozoni. Zanimljivo je da brojkama o prosečnoj imovini domaćinstava mediji nisu posvetili mnogo pažnje, uprkos činjenici da kad se ona uporedi sa medijalnim brojkama pruža važne podatke o distribuciji bogatstva u različitim zemljama. Prosečne brojke prikazane su na Grafikonu 2. Zanimljivo je da prosečna imovina domaćinstva u Nemačkoj (oko 200.000 evra) sada nije najniža u evrozoni.

 
Grafikon 2: Prosečna neto imovina domaćinstva (1.000 €)

Izvor: Evropska centralna banka (2013).

 
Poređenje medijalne i prosečne imovine otkriva nešto o distribuciji bogatstva u svakoj zemlji. Što je veća razlika između prosečnog i medijalnog, utoliko je veća nejednakost u distribuciji bogatstva. Sada se čini da je razlika najveća u Nemačkoj. Ovo ćemo predstaviti pokazujući odnos prosečnog i medijalnog u različitim zemljama na Grafikonu 3. U Nemačkoj je prosečna imovina domaćinstva skoro četiri puta veća od medijalne. U većini drugih zemalja ovaj odnos je između 1,5 i 2. Dakle, imovina domaćinstva u Nemačkoj koncentrisanija je u bogatim domaćinstvima više nego u drugim članicama evrozone. Drugačije rečeno, u Nemačkoj je bogatstvo domaćinstava veliko, ali se ono uglavnom nalazi na vrhu distribucije bogatstva.

Nejednakost distribucije bogatstva domaćinstva još je vidljivija kad se uporedi imovina koju poseduje gornjih 20% prihodne grupe sa imovinom donjih 20% prihodne grupe. Ovo je prikazano na Grafikonu 4. U Nemačkoj otkrivamo da gornjih 20% prihodne grupe ima 149 puta veće bogatstvo od donjih 20% prihodne grupe. Sudeći po ovom kriterijumu, Nemačka ima najnejednakiju distribuciju bogatstva u evrozoni.

 
Grafikon 3: Prosečno/srednje

Izvor: Naš proračun zasnovan na podacima Evropske centralne banke (2013).

 
Grafikon 4: Bogatstvo gornjih 20% / bogatstvo donjih 20%

Izvor: Evropska centralna banka (2013b).

 
Bogatstvo domaćinstava i bogatstvo zemalja

Sledeće pitanje koje se postavlja jeste da li je bogatstvo domaćinstva dobar indikator bogatstva zemalja. Značajan deo bogatstva jedne zemlje može biti u rukama države ili korporativnog sektora, a ne u rukama domaćinstava. Ako se želi saznati koliko Nemačka ima kapaciteta za transfer novca drugim zemljama, treba koristiti sveobuhvatnije merenje bogatstva. Takvo sveobuhvatnije merenje nam je dostupno. To je ukupni osnovni kapital zemlje, to jest mera kapaciteta zemlje da generiše (zajedno sa ljudskim kapitalom) tok prihoda.

Iskoristili smo dostupne informacije o osnovnim kapitalima zemalja OECD i osvežili podatke za 2012. Zatim smo izračunali neto osnovni kapital po glavi stanovnika u članicama evrozone. Iskoristili smo dve definicije. Prva je domaći osnovni kapital po glavi stanovnika (Grafikon 5). Druga je zbir domaćeg osnovnog kapitala i neto međunarodne investicione pozicije u odnosu na ostatak sveta. To smo nazvali ukupnim osnovnim kapitalom po glavi stanovnika (Grafikon 6). Otkrivamo upadljivo drugačije rezultate od onih sa brojkama o bogatstvu domaćinstva.[2]

 
Grafikon 5: Domaći osnovni kapital po glavi stanovnika 

Izvor: Proračun autora, Eurostat i Database on Capital Stocks in OECD Countries, Kilski institut za svetsku ekonomiju.

 
Grafikon 6: Ukupni osnovni kapital po glavi stanovnika

Izvor: Proračun autora, Eurostat i Database on Capital Stocks in OECD Countries, Kilski institut za svetsku ekonomiju.

 
Najznačajnija razlika je da su severne zemlje najbogatije zemlje u evrozoni. Do ovog zaključka se može doći posmatrajući brojke o domaćem i ukupnom osnovnom kapitalu (Grafikoni 5 i 6). Kada se fokusiramo na ukupni osnovni kapital (Grafikon 6) izgleda da Nemačka spada među prve dve zemlje prema bogatstvu po glavi stanovnika. S druge strane, južnoevropske zemlje imaju najniže bogatstvo. Bogatstvo po glavi stanovnika više je nego dvostruko veće u severnoevropskim zemljama nego u južnim zemljama poput Grčke i Portugalije.

 
Zaključak

Iz ove analize sledi da je pogrešno zaključiti iz istraživanja ECB da je Nemačka siromašna u poređenju sa nekim južnoevropskim zemljama, pa je zato nerazumno tražiti od nemačkih poreskih obveznika da finansijski pomažu „bogatije“ južne zemlje (vidi npr. Wall Street Journal 2013). Činjenica je da je Nemačka znatno bogatija od južnoevropskih zemalja poput Španije, Grčke i Portugalije.

Ali izgleda da postoji problem sa distribucijom bogatstva u Nemačkoj:

– Prvo, bogatstvo u Nemačkoj je izrazito koncentrisano u gornjem delu distribucije prihoda domaćinstva.

– Drugo, veliki deo nemačkog bogatstva nije u rukama domaćinstava, pa se tako verovatno nalazi u korporativnom sektoru ili u državi.

Dakle, iako možda nije razumno tražiti od „siromašnih“ srednjih nemačkih domaćinstava da prebacuju resurse u južnoevropske zemlje, možda je razumnije takav zahtev postaviti bogatijem delu nemačkih domaćinstava i korporativnom sektoru. Drugim rečima, protivljenje takvim transferima u Nemačkoj ne temelji se na niskom nivou bogatstva zemlje. Činjenica je da je Nemačka jedna od najbogatijih zemalja Evrozone. Problem je u tome što je ovo bogatstvo izrazito neravnomerno raspoređeno u Nemačkoj, što kod siromašnijih Nemaca stvara utisak da su ovi transferi nepravedni.

 
Izvori:

European Central Bank, (2013a), “The Eurosystem Household Finance and Consumption Survey, Results from the First Wave”, Statistics Paper Series 2, April.

European Central Bank (2013b), “Statistical Tables to the Eurosystem Household Finance and Consumption Survey”.

Christophe Kamps (2005), “New Estimates of Government Net Capital Stocks in 22 OECD Countries 1960–2001”, IMF Staff Papers.

Financial Times (2013), “Poor Germans tire of bailing out Eurozone”.

Frankfurter Allgemeine (2013), “Reiche Zyprer, arme Deutsche“, 10 April.

The Wall Street Journal (2013), “Europe’s Poorest, Look North“, 10 April.

 
Paul De Grauwe, Yuemei Ji, VOX, 16.04.2013.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 20.04.2013.

 
———–    

  1. Anketa je sprovedena na uzorku od 62.000 domaćinstava u 15 zemalja evrozone.
  2. Ističemo da smo koristili brojke o bogatstvu po glavi stanovnika, a ne domaćinstva.