Slika o imigracionoj politici Evropske unije je prilično jasna – to je slika prožeta cinizmom. U trenutku dok su se pred obalama Lampeduze stotine onih koji su pobegli od siromaštva borili za život, a mnogi ga i izgubili, u Briselu je odbor Evropskog parlamenta za unutrašnje poslove odlučivao o predlogu da se ukinu vize za državljane nekih zemalja. Reč je o građanima Ujedinjenih Arapskih Emirata i Kuvajta. Opšte je poznato da oni imaju mnogo novca, i zašto im onda ne bismo dozvolili da operišu oči u Bonu, ulažu novac u propale španske građevinske firme ili fudbalske klubove. Oni bi u bliskoj budućnosti trebalo da budu izuzeti iz strogih pravila putovanja u EU. Međutim, glasanje o ovom predlogu je na kraju odloženo.

Trenutak za donošenje ovakve odluke bio je vrlo nepovoljan. Od prošlog četvrtka svi pogledi su usmereni ka Briselu. Specijalni izvestilac UN-a za prava migranata, François Crépeau, pozvao je EU da prestane da na imigraciju reaguje „isključivo represivno“. Predstavnici crkava i borci za ljudska prava govorili su o sramoti, a pridružili su im se Papa i predsednik Italije. Čak se i u Berlaymont zgradi u Briselu, gde se svakodnevno održavaju suvoparne konferencije za štampu, osećala napetost. „Nije tačno da komisija ništa ne preduzima“, brecnula se na novinarsko pitanje predstavnica za medije komesarke za unutrašnje poslove Cecilie Malmström, „Potpuno suprotno je slučaj“. Međutim, komisija često nije nadležna za ova pitanja. Primer za to je italijanski zakon iz Berlusconijeve ere, kojim su predviđene kazne za ribare koji pomažu brodolomnicima. „Promena ovog zakona je u nadležnosti Italije, a ne EU“, objašnjava ona.

Bilo bi preterano tvrditi da Evropa ništa ne čini. Briselski službenici kažu da su sproveli sve o čemu su se države članice dogovorile, čak i više od toga. Kada je neka zemlja zatražila pomoć, njoj se izašlo u susret. Osnovan je i Frontex, agencija sa sedištem u Varšavi koja koordinira rad evropskih graničnih službi, koja je od 2007-2011. iz evropskog budžeta dobila 111 miliona evra. U Evropskom parlamentu sledeće nedelje je zakazano glasanje o projektu nazvanom Eurosur, koji bi trebalo da stupi na snagu u decembru, čiji je zadatak otkrivanje izbegličkih čamcaca čim se otisnu sa obale zemalja porekla. Osim korišćenja satelita i bespilotnih letelica prilikom ovog nadzora, projekat predviđa finansiranje sabirnih centara za izbeglice i edukaciju graničara u zemljama severne Afrike. Ska Keller, predstavnica Zelenih u Evropskom parlametnu zadužena za migraciju, glasaće protiv ovog projekta. „Ovde je reč samo o daljem izmeštanju evropskih granica.“ U petak je predstavnica Cecilie Malmström podsetila da je komesarka bezuspešno zahtevala uvođenje sistema za pravedniju raspodelu zahteva za azil, što bi u velikoj meri rasteretilo zemlje na spoljnim granicama EU.

Italijanska vlada je zatražila da se o katastrofi pred Lampeduzom raspravlja u Luksemburgu na sastanku ministara unutrašnjih poslova država članica. Pošto mora da postoji neki red, pogotovo u birokratiji, mrtvi sa Lampeduze su u dnevni red sastanka zavedeni pod stavkom „ostalo“, iako se očekuje će se naći među redovnim tačkama dnevnog reda. Ali, da li će iz toga proizaći nešto konkretno? Bliži se kraj leta kada stiže najviše brodova sa izbeglicama. „Na osnovu toga se vrlo lako može pretpostaviti kako će se rasprava dalje razvijati“, kaže jedan evropski diplomata. „Možda će zvučati surovo, ali čim stigne zima, rasprava će se ohladiti“, objašnjava on dok srebrnom kašikom meša kafu u šoljici sa pozlaćenom ivicom i bogato ukrašenim državnim grbom.

Javier Cáceres, Süddeutsche Zeitung, štampano izdanje, 04.10.2013.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 07.10.2013.

IZBEGLICE, MIGRANTI