Foto: Michael Kappeler, European Pressphoto Agency
Foto: Michael Kappeler, European Pressphoto Agency

Potpuno nezavisni krimski parlament obratio se lično Putinu s molbom da se Autonomna republika Krim primi u sastav Ruske Federacije. Ovo se dogodilo dva dana pošto je Vladimir Putin izjavio da pitanje o prijemu Krima u sastav Rusije nije u igri. A pravila se, kako vidimo, tokom igre i te kako menjaju.

Predsednik Rusije tvrdi da u vezi sa odlukom Saveta Federacije kojom su mu date odrešene ruke za angažovanje ruske armije na teritoriji Ukrajine još nije doneo odgovarajuće rešenje. Pri tome, on odlučno odriče bilo kakvu vezu sa momcima koji u uniformama bez bilo kakvih oznaka već punih deset dana kontrolišu Krim. Jer, u bilo kojoj prodavnici na Krimu se bez problema mogu kupiti standardne vojne uniforme (koje mnogo liče na ruske), „kalašnjikovi“ serijske proizvodnje za našu armiju, kao i snajperske puške istog proizvođača. A potom se tu odmah, u bifeu iza ćoška, može obaviti i organizacija odgovarajućih borbenih jedinica.

Ministar odbrane Sergej Šojgu mirno izjavljuje da „nema pojma“ kojim su to putem neidentifikovani vojnici došli u posed dva tipa najsavremenijih ruskih bornih kola Tigar i Ris. Budući da su deputati u ukrajinskoj Radi bili pod pritiskom ekstremista, parlamentarno izabrani vršioci dužnosti predsednika i premijera Ukrijine su sa stanovišta Kremlja nelegitimni. Međutim, predsednik krimske vlade, izabran od strane tamošnjih deputata pod nišanima automata „neznanih“ vojnika, za Kremlj je potpuno legitiman.

Sedam od osam zemalja članica G8 objavile su da prekidaju svoj rad u vezi priprema za budući samit zakazan za 4. i 5. jun u Sočiju, a glavni ruski načelnik insistira na tome da Rusija i dalje produži s radom na svojim pripremama. Izgleda kao da se Rusija sprema da organizuje ovaj sastanak za samo jednu članicu. Samit G1 šta li!?

Zatim, rukovodilac Komiteta za ustavno zakonodavstvo Andrej Klišas založio se za razradu novog zakona kojim bi se omogućili zamrzavanje sredstava zatečenih na računima inostranih predstavništava otvorenih u ruskim bankama, pa plenidba imovine inostranih kompanija na teritoriji Ruske Federacije, kao i konfiskacija svih oblika imovine i gotovog novca evropskih i američkih kompanija, ne isključujući i privatne.

Pored toga, u Dumi je već u toku rad na zakonima putem kojih će biti regulisana odgovornost rukovodilaca sredstava javnog informisanja „koji dopuštaju objavljivanje publikacija s lažnim, antiruskim sadržajem i koji obezbeđuju informacionu podršku ekstremističkim i separatističkim snagama usmerenim protiv Rusije, imajući u vidu i izveštavanje o događajima van granica Rusije“.

Obratimo pažnju na sledeće: sve što ste dosad pročitali dogodilo se tokom prošle nedelje. Za samo sedam dana, mi smo se svi zatekli u jednoj drugoj zemlji, zemlji u kojoj je za opštu tendenciju proglašen princip pretvoriti u realnost nešto što se donedavno u Rusiji smatralo kao potpuno nezamislivo. Pokazalo se da je susednu zemlju moguće napasti, da je prostim ignorisanjem očiglednih činjenica s najviših mesta državnog vrha moguće bezočno lagati, da je svoju zemlju moguće voditi ka opštoj međunarodnoj izolaciji i tako je uvesti u zatvoren prostor uokviren nekakvom novom „gvozdenom zavesom“. U tom kontekstu više neće biti nimalo čudno to da ruska vlast, u odgovor na ekonomske sankcije, sprovede faktičku eksproprijaciju imovine inostranih građana i da odmah potom u krivični zakon ponovo uvede član o „antidržavnoj propagandi“.

Amerikanci danas izražavaju nezadovoljstvo radom svojih obaveštajnih službi koje u datoj situaciji nisu umele da predvide ponašanje Rusije. I stvarno, treba priznati da je ruska vlast blistavo nadigrala sve to društvo okupljeno oko tajnih i manje tajnih službi SAD, kao i svu tu mnogobrojnu armiju slobodnih „nevladinih“ analitičara. A razlog za to je više nego jasan: svi do jednog su polazili od toga da će ponašanje Kremlja biti rukovođeno racionalnim motivima. Jer i sam Kremlj, kao i svi mi, zna da su njihove mogućnosti ograničene. Oni u Kremlju znaju da Rusija danas zauzima bitno (mada ne i najbitnije) mesto u globalnom ekonomskom sistemu, da se njeni računi nalaze u američkom i zapadnoevropskim bankama i da se rad ruskih banaka obezbeđuje podrškom finansijskih centara smeštenih u Njujorku i Londonu.

Međutim, pokazalo se da Putinov bes zbog izgubljene ukrajinske „geopolitičke bitke“ protiv Zapada s lakoćom prevazilazi sve moguće, manje-više racionalne zaključke. Sva ruska vlast, svi lavrovi, čurkini i šojgui, a o jatu podrepaša nižeg ranga da i ne govorimo, svi oni su se kao po komandi bacili u rat protiv realnosti, rat protv sveta koji nas okružuje. I to bez bilo kakve zadrške, bez makar i minimalnih pokušaja razložnog ili argumentovanog odmeravanja činjenica. Ogromna zemlja ispunjava volju jednog čoveka i ubrzanim tempom se kotrlja u prošlost, u sliku gde televizijsku propagandu, potpuno razuzdanu i bez bilo kakvih nagoveštaja objektivnosti, prate mitinzi podrške jedino ispravnih odluka vlasti, partije i lično tovariša Putina V.V.

Američki obaveštajci su čitali članke raznih analitičara, a trebalo je da čitaju Aksjonova i Sorokina. Ispada da politikolozi i ekonomisti nisu bili u stanju da im pruže onu vrstu informacija po kojima bi se pouzdanije moglo prognozirati ponašanja ruske vlasti. Da predvide sutrašnjicu ove zemlje, mnogo je bolje pošlo za rukom piscima koji u svojim delima opisuju nekakav fantastični, hiperbolizirani svet budućnosti. Pokazalo se da je ovaj izmišljeni svet mnogo adekvatniji odraz Putinovih predstava o stvarnosti, nego svi pokušaji ove vrste činjeni u izveštajima analitičara. Postajemo svedoci pojave u kojoj se uspostavlja jedna za nas nova situacija kada u Rusiji postoji sistem baziran na principijelno različitim predstavama od onih koje danas vladaju svetom. Kako bi se obezbedila uverenost građana u ispravnost predstava koje zastupa Kremlj, normalno je očekivati i podizanje nove „gvozdene zavese“.

Ako Rusija nastavi da se kreće u ovom pravcu, Putin će uspeti da realizuje mnogo toga o čemu je do sada mogao samo da sanja. Na primer, može se pretpostaviti da će politička uloga ruskog nuklearnog naouražanja uskoro naglo porasti. Još sasvim nedavno, niko ne bi mogao da poveruje u to da će Kremlj do te mere sići s uma i primeniti nuklearno oružje. Takva uverenost danas više ne postoji. Danas izgleda kao da će se svet postepeno ponovo vratiti na strategiju uzajamnih nuklearnih pretnji i odvraćanja. Istina, uzajamnoj bezbednosti će to doneti ogromne gubitke. No koga to danas zanima! Zar ne vidite da je osnovni ulog u ovoj igri povređena sujeta glavnog načelnika zemlje?

Ежедневный журнал, 07.03.2014.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 12.03.2014.

UKRAJINA