Archip Iwanowitsch Kuindshi, Moonlit Night on the Dniepr
Archip Iwanowitsch Kuindshi, Moonlit Night on the Dniepr

Teku mutne prolećne vode Dnjepra i već znamo šta valjaju, Krim ukrajinski će se prisajediniti Rusiji kao autonomija ili republika, a tamo na tom prostoru je i letovalište Jalta. Tamo ima Rusa u većini ali ima i 20 odsto Ukrajinaca i još – tamošnji prvak je na poslednjim izborima dobio manje od 3 odsto glasova svejedno, može to i ovako i nije jednom bilo. Nemir vlada među velikim silama koje dele svet kao što su ga uvek delile na famozne interesne sfere. U veseloj palanci našoj nije jednostavno snaći se – niko ne govori o Ukrajini jer ko sme da se Gospodaru zameri, i našem Vučiću i onom u kremaljskom dvorcu.

Izborna je groznica i bolje je ćutati o Ukrajini i pričati priče za malu decu koja od martovskih izbora mnogo i ne očekuju.

Češlja se Gospodar Vučić bez razdeljka obučen svečano i kao ništa ne zna o Dnjepru i njegovim mutnim prolećnim vodama. Ruska vojska je postrojena, samohodke već daju gas, ali Gospodar u Kremlju je lepo očešljan i ponavlja ako je Zapad priznao kosovskim Albancima pravo na samoopredeljenje i otcepljenje, zašto ne bi i Rusima oko Jalte. Zbunila se čaršija na sve četiri strane, šta je ovo, zar V. Putin time priznaje Kosovo, Albanci u Prištini se raduju već. U palanci mirno, ili se tako čini ili ju je strah ućutkao, ne znamo, Gospodar Vučić deluje mirno i lepo je očešljan. Mir je neobičan jer kada se radi o Rusiji to nije baš mirno. Pred ruskom ambasadom u blizini Slavije nevelika grupa kliče Putinu, sokoli ga kao da ruski Gospodar nema dovoljno snage i oružja, sokoli ga i viče kako bi nas on oko Kosova branio kada nas je V. N. Jeljcin ostavio kao siročiće na kiši. Ne godinama nego decenijama – tokom kratkog XX veka – Rusija je bila ikona komunistima i levičarima – ne samo u Srbiji nego i u Evropi – a sada je ikona desnici, koja maše krstovima i sokoli V. Putina. Njih nema mnogo ali se bučno oglašavaju. Diljem Rusije i Ukrajine, javljaju agencije, plaču ikone krvavim suzama, jedna od radosti, jedna od tuge što su „fašisti“ osvojili vlast na Dnjepru – ko to zna. Zvone zvona i plaču ikone i toga je bilo i kod nas toliko puta. Itar-tas javlja vesti koje zbunjuju. Zvanična Srbija ćuti i već se sita naćutala jer nju trese izborna groznica i ne zna se šta se valja u vodama Save i Dunava nakon izbora. Ruske agencije javljaju a kod nas ipak to prenose da su neke snage nekakvog Ravnogorskog pokreta stigle V. Putinu u pomoć pravo na Krim i već su raspoređene. Nisu brojne, ali i to je bratska pomoć i komandant Milutin Mališić već operiše. Leteći odred ili tako nešto mu se zove „Vukovi“ – možda su to oni srpsko-ruski Noćni vukovi što voze motore poput samog V. Putina. Na kapama imaju kokarde i naoružani su i tvrde da su ih pozvali „braća Kozaci“. Neće oni odlučiti u bitkama, zna se, ali ljubav je ljubav i žrtva je žrtva za Rusiju uvek „blagorodna“ od nas.

Svega je bilo i svega će još biti iako se N. Gorbačov odrekao one Brežnjevljeve doktrine „ograničenog suvereniteta“ još 1989.

Setili smo se jutros nečeg bizarnog iz davnih studentskih dana u Beogradu. Bilo je tada intervencija raznih. Pokazivali su nam kolege studenti Crnogorci neke isečke iz novina iz vremena kad je 1904. Rusija u tadašnjim prilikama objavila rat Turcima te Japanu, ko zna da li je to neki autentičan dokument, ali publikovan je kasnije. Neka dvojica Crnogoraca su se bili zatekli u diplomatskom predstavništvu Crne Gore u Istanbulu ili Stambolu kako lepše zvuči, kada je kralj Nikola objavio proklamaciju da stupa u rat na strani Rusije protiv Turske i Japana i tako dalje – piše u novinama – Bogu hvala Gospodaru da si krenuo na nekrsta, diži vojsku svih Brda a nas dvojica ćemo s boka u pomoć. Bizarno, reći će neko, jeste ali tako je bilo, zaratili smo s Japanom i Titova Jugoslavija kao pravna naslednica kraljevine i Srbije i Crne Gore morala je 1954. da potpiše primirje kako bi se potpisala neka trgovinska konvencija sa Japanom.

Liči na šalu ali nije šala – novine onoga doba su pune ovog kao što su i sada s ovim četničkim snagama na Krimu.

Bilo kako bilo u palanci nikada nije dosadno – od ozbiljnih zbivanja gradi se lakrdija i obrnuto.

Uvek je bilo šale i zabave i sećamo se ranog jutra kada su agencije objavile da su Rusi intervenisali u Avganistanu. Tito se odmah pobunio i zabrinuo ali je osvanuo grafit – Danas u Avganistanu sutra u vašem stanu. Dobro je što šale ima, ali V. Putin se ne šali.

Peščanik.net, 07.03.2014.

UKRAJINA

The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)