Ibarska magistrala, Brđani

Ibarska magistrala, Brđani

Ad 1: „Srbija će nastojati da obezbedi privredni rast i ostaće na postojećim merama fiskalne politike. Nastavićemo takvu politiku, iako su neke zemlje u okruženju pribegle smanjenju plata i penzija zbog posledica poplava. Pokušaćemo da energiju ljudi, koja je neretko važnija od novca, iskoristimo i postignemo dobre rezultate.“

Ad 2: „Obnova zemlje sprovodiće se u četiri faze – obnova elektronergetskog sistema, zatim putne infrastrukture, saniranje štete na kućama i drugim objekatama i, što je od ključnog značaja, kreiranje ekonomskog rasta.“

Ove dve izjave dao je premijer Aleksandar Vučić.

Nezavisno od tih izjava, Sava i Dunav nastavili su da rastu.

Zavisno od premijerovih izjava počele su da rastu – zebnja i strepnja.

Ne zna se koja je viša (ili veća).

Sudeći po Vučićevim izjavama kreiranje ekonomskog rasta (reforme) su četvrta rupa na svirali, a „hitna fiskalna konsolidacija“ (da bismo izbegli bankrot državnih finansija, kako se premijer izjasnio u ekspozeu) postala je – deveta rupa na svirali. Naš premijer i Vlada namerni su da od sada jedinstvo i homogenizaciju, demonstrirane i do gađenja medijski popularizovane na nasipima kod Šapca, primene na – ekonomiju. „Energija ljudi važnija je od novca“, poručio je premijer, ne objašnjavajući kako će tom „energijom“ do kraja godine zapušiti galopirajući fiskalni deficit koji vodi u slom državne blagajne. Jer kad su vodostaj i deficit konstantno visoki, onda oni silom prirodnih i ekonomskih zakona raskvase odbranu i dovedu do tragedije.

Citirane izjave našeg premijera kao da sugerišu da se bolne reforme i hitna fiskalna konsolidacija odlažu za bolje vreme kad prođu obnova i izgradnja. Iz toga bi se mogao izvući zaključak da je Vlada nejaka (ne politički, nego profesionalno), odnosno da nema kapacitet i da ne može da radi na više koloseka. Jer zašto bi bio problem da se deo kapaciteta naše Vlade opredeli za uklanjanje štete, drugi za obnovu i izgradnju a treći za asanaciju lošeg privrednog ambijenta. Dobro, važno je da se hitno spreči pojava zaraza i boleština i da se očisti mulj koji prirodno ostaje kad voda počne da se povlači. Da li je međutim pametno da se mulja (i taktizira) s neodložnim reformama i bolnim obavezama, koliko god da je delikanta situacija izazvana poplavama?

Jer troškovi države i dalje će da rastu, što zbog saniranja šteta od poplava, što zbog pre poplava preuzetih obaveza. Dakle, naš premijer kaže da će Srbija (za razliku od „nekih suseda“) zadržati fond „državnih“ plata i fond penzija na nivou pre poplava, a pre poplava doneta je skandalozna odluka da se produže (neustavne) državne subvencije preduzećima u restrukturiranju na još pet meseci. Šta to konkretno znači? Pa da će se nastaviti fiskalna politika koja vodi zemlju u bankrot i protiv koje se premijer izjasnio u svom ekspozeu.

Potpuno komično, u sred poplavnog talasa, naš ministar finansija izašao je sa simpatičnom informacijom koja je valjda trebalo da sugeriše kako Vlada nije zaboravila na svoje reformske obaveze. Dakle, Lazar Krstić kaže da je počelo smanjivanje broja zaposlenih u državnoj službi. A kako? „Neprimanjem novih radnika“, kaže ministar. Ne treba biti ni vrhunski matematičar, ni vrhunski ekonomista pa shvatiti da u zemlji koja se guši u preglomaznom javnom (državnom) sektoru i čije finansije mogu da počnu da se oporavljaju tek kad 20.000 zaposlenih kod države dobije otkaz – odlazak u penziju nekoliko desetina ili stotina državnih činovnika ne rešava problem budžetskog deficita.

Uostalom, odgovorna vlast (kakvom inače želi da se predstavi naša Vlada) ne bi smela tako olako da zaboravi preporuke koje joj je uputila Evropska unija u predvečerje poplavnog talasa. „Evropska unija od Srbije traži da ubrza mere fiskalne konsolidacije, reformiše penzioni sistem, reši problem nenaplativih dugova, završi restrukturiranje državnih preduzeća i reformiše javni sektor. Traži se brzo delovanje, budući da će EU napredak po ovim preporukama meriti već u narednom oktobarskom izveštaju o napretku. U ovom trenutku nijedna zemlja-kandidat sa zapadnog Balkana, pa ni Srbija, ne može se smatrati tržišnom privredom“, izjavio je šef sektora za evropske integracije Delegacije EU u Srbiji Frejk Janmat na predstavljanju preporuka.

Reč je dakle o reformama koje se u Srbiji odlažu jer su nepopularne, i teško je poverovati da će Unija progledati kroz prste našoj Vladi odlaganje ovih poslova samo zato što su deo Srbije zadesile katastrofalne poplave.

Janmat je u ime EU pozvao srpsku Vladu da napravi budžetski rebalans radi fiskalne konsolidacije i da što više fiskalne konsolidacije uradi ove godine, a ne da je odlaže za iduću i 2016. godinu, kao i da smanji subvencije privredi (koje su tri puta veće od proseka EU): „Pozivamo Vladu da svaku državnu pomoć prijavi Komisiji za državnu pomoć, da bi je ili odobrila ili odbacila, jer je do sada bilo dosta mehanizama državne pomoći koji nisu prijavljivani Komisiji.“

Zaključak Evropske unije glasi: „Ukoliko ne bude reformi, nastaviće da rastu državni deficit i državni dug.“

Poplave su bile, ne povratile se. Ostavile su pustoš u krajevima koje su pogodile. Uz angažman naše Vlade, građana Srbije i međunarodne zajednice štete od poplava biće sanirane u dogledno vreme.

Ali poplava ne može biti alibi našoj političkoj eliti za nečinjenje reformskih mera (pobrojanih u ekspozeu). Reforme ne smeju biti četvrta faza, nego prva koja će se sprovoditi paralelno sa saniranjem posledica od poplava. Asanacija zagađenog poslovnog prostora jednako je važna, dugoročno i važnija, od asanacije poplavljenih terena, a nataloženi mulj u Srbiji mora se očistiti bez populističkog muljanja.

Peščanik.net, 22.05.2014.

POPLAVE 2014.