Stanislav Odyagailo
Stanislav Odyagailo

Računamo na vas.

Vlast u Beogradu slala je ovakvu poruku sunarodnicima u rasejanju kad god je bilo gusto s takozvanim nacionalnim preporodom i kad god je trebalo obnavljati zemlju posle sloma nacionalnih avantura.

Od starih bogatih Srba u rasejanju svojevremeno se, uz svesrdni rad Srpske pravoslavne crkve, očekivalo da pripomognu stvaranje Velike Srbije a kad je ta blesava nacionalna ideja doživela fijasko – onda je dijaspora pozvana da svojim kapitalom pomogne obnovu porušene i zapuštene Srbijice.

Malo ko od Srba koji su se obogatili u kapitalizmu bio je spreman da deo svog imetka olako proćerda u raspusnoj matici. Više su nekako voleli sa strane da pevaju ”padajte braćo, plin’te u krvi”, da se busaju u junačke grudi, slikaju sa vladarima i vladikama, da obećavaju… I na tome se uglavnom završavala bratska ljubav.

U vreme poslednjih ratova, 90-ih godina prošlog veka, ali i posle demokratskih promena 2000. godine (naročito za vlasti Vojislava Koštunice i Borisa Tadića, a i Dačić-Vučić tandema) iz Srbije je u beli svet pobegao još jedan, novi sloj građana. Nisu to više bili ubeđeni monarhisti i antikomunisti, ni ubogi gastarbajteri nego stotine i hiljade pripadnika intelektualnog krema društva, buduća naučna i menadžerska elita koja je svoje karijere i bogatstva sticala u vodećim svetskim kompanijama i na prestižnim univerzitetima.

Nisu oni pobegli samo od ratova, sankcija, hiperinflacije i mirisa tamjana, od SPS-a, JUL-a i SPC-a, od Šešelja, Miloševića i Amfilohija. Ne, pobegli su i od besperspektivne zemlje u kojoj caruju nepotizam, korupcija, karijerizam, partijsko zapošljavanje, lažne diplome, sponzoruše, kriminalci-tv zvezde, autistični Koštunica, Tadić, Dačić, Krkobabić, Dinkić, Jovanović, Vučić…

Svi ovde pobrojani političari u čestim nastupima demagoškog ”pomračenja uma” pozivali su tu pamet iz rasejanja da se vrati u Srbiju i pomogne joj da se iščupa iz decenijskog (vekovnog) blata. Pljuštale su razne ponude i darovi, a kako je bilo malo odaziva, onda su iz Beograda slate poruke da ako ta srpska pamet neće da se vrati, onda bar treba da pomogne ”na daljinu”, od tamo gde je stekla intelektualne sposobnosti i društveni ugled, da se Srbija upristoji i da počne da liči na države gde ta naša pamet radi.

Više nije bio važan samo finansijski kapital kojim bi se obnovile industrija, infrastruktura, zanatstvo, turizam, poljoprivreda… Sada je bio važan intelektualni i socijalni kapital nove dijaspore kojim bi se obnovila misleća Srbija i tako stekla ugled moderne, civilizovane društvene zajednice.

Za razliku od one tamjanolike ”prvosrbijanske” dijaspore, ideološki zadrte, gibaničarski zadrigle i svetosavski pokorne, ova drugosrbijanska dijaspora je obrazovana, britka, ideološki neopterećena i intelektualno nepotkupljiva. I ko god da je na vlasti u Beogradu, imaće muke da se razume s tom novom generacijom Srba u rasejanju.

Imali smo ovih dana prilike da se upoznamo s nekim predstavnicima ”drugosrbijanaca” iz dijaspore. Docent Univerziteta u Notingemu Uglješa Grušić, vanredni profesor Univerziteta Istočni London Branislav Radeljić, doktorand Londonske škole ekonomije i političkih nauka Slobodan Tomić, vanredni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Notingemu Marko Milanović, postdoktorand Instituta za arheologiju univerzitetskog koledža London Miljana Radivojević… uključili su se kompetentno, argumentovano i analitički u debatu izuzetno značajnu za srpsko društvo – na temu kakav je obrazovni sistem potreban Srbiji i kako su nam ”potkovani” (obrazovno) ministri.

Tu temu je, inače pre dva meseca u svom ekspozeu pred Parlamentom, gorljivo nametnuo tadašnji kandidat a sada premijer Aleksandar Vučić, verovatno svestan činjenice da neće biti nikakvog napretka Srbije (ni prema Evropskoj uniji, ni prema modernoj civilizaciji) ako se ne sruši postojeći i ne izgradi novi obrazovni sistem. ”Srbija je treća u svetu po broju školovanih mladih ljudi koji iz nje zauvek odlaze. Školovani kadar koji ostaje, u velikoj meri ima diplome sumnjivog kvaliteta zahvaljujući urušenom obrazovnom sistemu”, rekao je tada Vučić.

Odazivajući se pozivu da pomognu matici, Srbi iz rasejanja – Grušić, Radeljić, Tomić, Milanović, Radivojević… – efektno su demaskirali sistem zbog kojeg su izbegli iz zemlje i uzeli na sebe tegoban posao da pomognu matici tako što će malo trebiti žito od kukolja. Eto, hteli su naši političari da se ta pamet dijaspore uključi i evo, dobili su ono što su tražili. A svi zajedno imamo priliku da gledamo šta su ”školovani mladi ljudi” naučili u tom belom svetu.

Ali, ne lezi vraže. Puj pike, sad više ne važe pozivi pametnim i uglednim Srbima da pomognu obnovu (ne od poplava, nego) samih temelja modernog srpskog društva. Sad oni koji su je pozivali da se vrati i pomogne obnovu digniteta struke i nauke i struke – odbacuju i anatemišu pamet iz rasejanja kao političke spletkaroše i intelektualne diletante.

Šta se to odjednom dogodilo i promenilo?

Ta naša deca koja su se rasejala po svetu mnogo su u međuvremenu napredovala i naučila, naročito da budu netrpeljivi prema gluposti, političkoj bahatosti, primitivizmu, prostoti, podvalama… A Srbija od koje su pobegli nije ništa naučila i nije se promenila. Ostala je ista ona zbog koje su morali da pobegnu.

Zato sada grušići, radeljići, tomići, milanovići, radivojevićke… nisu po volji našoj novoj političkoj eliti i zato njihove postupke premijer i njegova (vladajuća stranka) smatraju političkom harangom.

Veoma plaši ta nespremnost vlasti da učestvuje u ozbiljnoj intelektualnoj debati s uglednim predstavnicima dijaspore o neophodnim reformama srpskog društva, i mogla bi da upućuje na zaključak da je modernizacija Srbije samo retorička fraza onih koji sada upravljaju državom.

Način na koji se vlast ostrvila na nekoliko članova akademske zajednice Ujedinjenog kraljevstva šalje poruku svim grušićima, radeljićima, tomićima, milanovićima, radivojevićkama… da nemaju šta da traže u Srbiji i da se ne vraćaju jer nisu dobrodošli.

U međuvremenu, a posle ovako surove reakcije vlasti i prekomerne upotrebe sile, otići će još grušića, tomića, radeljića, milanovića, radivojevićki… i ostaviti Srbiju u omiljenom (mega)trendu gluposti, neznanja, primitivizma, netolerancije i jednoumlja.

Peščanik.net, 08.06.2014.

PLAGIJATI