Ophelia Wearable Art http://bit.ly/1q4xxVeKlasična prostitucija u antičkoj Grčkoj bila je dobro, gotovo domaćinski organizovana delatnost. U javnim kućama, o ekonomskoj strani posla starao se vlasnik ili njegov zastupnik. To je uvek bio muškarac. Zvanični naziv njegove profesije bio je pornotropos (porne πόρνη – tj. prostitutka +anthropos – Άνθρωπος – tj. muškarac, čovek). (Detaljnije o njegovom položaju: C. Mossé, Splendeurs et misères des courtisanes grecques, L’Histoire, No 56, str. 32.)

Prvi put sam o ovome zanimanju saznala čitajući „Drugi pol“ Simon de Bovoar. Kao uostalom i o mnogo čemu drugom.

Ovih dana, pored profesije pornotropos, politička scena Srbije podsetila je i na poimanje žene kao drugog/druge u odnosu na muškarca. Jedino on je subjekt, lice, persona, apsolut(ist). U odnosu na subjekt, ona bi bila samo depersonalizovana druga.

Ali, ovde i danas još uvek vlada iskliznuće iz istorije. Ovde i danas, pornotropos može biti i žena i muškarac, pol zapravo nije bitan, bitna je samo profesija, i to najstarija. Jer, suprotno uvreženim shvatanjima, prostitucija nije najstarije zanimanje. Stariji su lov i sakupljanje. Homo economicus, zapravo. Ili, po naški – domaćin. Tako bi bar proizišlo iz Hamurabijevog zakonika (XVIII vek pre nove ere). Jedan homo economicus je i pornotropos.

Drugi može biti i druga i drugi, žena ili muškarac,svejedno. Za razliku od pornotroposa, drugi ili druga ne vladaju, ne organizuju, ne uzimaju novac, ako imaju profesiju, često je ne praktikuju. Oni su jednostavno drugi, bez subjektiviteta, bez lica. Ako ih se pornotropos seti, to biva svake četvrte godine, a vanredno može i češće. Između ovih ciklusa, druge/drugi uglavnom trpe. Ovde su drugi neobično istrajni u trpljenju, a pornotropos to dobro zna.

Pornotropološka klasa je partokratski soj sa svim svojim pratiocima i sledbenicima, a drugi su građani ove zemlje koji ne spadaju u prvu klasu.

Prvi sladostrasno snimaju, montiraju, šeruju, šuruju, podržavaju, podražavaju, poražavaju, obaraju, razmahuju (se), propisuju, prepisuju, naređuju (gaje) zaborav, u svojoj mašti grade kule i gradove, a u stvarnosti postavljaju kulise, obećavaju, prete, zatvaraju, sude i presuđuju, prebijaju novinare iz klase drugih, sve očekujući (sa zebnjom ili nadom, i to je svejedno) pornotroposa–rodonačelnika iz sužanjstva.

Drugi imaju položaj žena u kući kojom upravlja pornotropos.

Ništa ovde više nema veze sa istorijom, politikom, demokratijom, društvenim položajem klasa, žena, manjina.

Sve ovde ima veze samo sa takozvanom politikom (u stvari, nije čak ni takozvana), koja je zapravo pornotropološka bolest, a uprkos nazivu, nije ni malo seksi.

Po svemu, drugi se ovde znaju uspešno pobuniti jednom u nekoliko stotina godina. Zato, uzjogunimo se! Makar u sebi.

Peščanik.net, 05.07.2014.

Srodni link: Svetlana Slapšak – Obazrivo sa podacima


The following two tabs change content below.
Vesna Rakić Vodinelić, beogradska pravnica, 1975-1998. predaje na državnom pravnom fakultetu u Beogradu, gde kao vanredna profesorka dobija otkaz posle donošenja restriktivnog Zakona o univerzitetu i dolaska Olivera Antića za dekana. Od 1987. članica Svetskog udruženja za procesno pravo. 1998-1999. pravna savetnica Alternativne akademske obrazovne mreže (AAOM). 1999-2001. rukovodi ekspertskom grupom za reformu pravosuđa Crne Gore. Od 2001. direktorka Instituta za uporedno pravo. Od 2002. redovna profesorka Pravnog fakulteta UNION, koji osniva sa nekoliko profesora izbačenih sa državnog fakulteta. Od 2007. članica Komisije Saveta Evrope za borbu protiv rasne diskriminacije i netolerancije. Aktivizam: ljudska prava, nezavisnost pravosuđa. Politički angažman: 1992-2004. Građanski savez Srbije (GSS), 2004-2007. frakcija GSS-a ’11 decembar’, od 2013. bila je predsednica Saveta Nove stranke, a ostavku na taj položaj podnela je u aprilu 2018, zbog neuspeha na beogradskim izborima. Dobitnica nagrade „Osvajanje slobode“ za 2020. godinu.

Latest posts by Vesna Rakić Vodinelić (see all)