Za Mustafu Kršo i Šuhru Ahmetović rat u Bosni znači da se moraju suočiti sa jednim od najstrašnijih stratišta u BiH. Rat je ubistvo Mustafinog oca i Šuhrinog brata doveo na naslovnice The New York Timesa, TIME-a i The Guardiana. To su slike egzekucije članova njihovih porodica ispred Zanatskog centra u Brčkom.
Mustafa je danas momak star 26 godina. Bio je dijete kada je početkom maja 1992. haški optuženik Goran Jelisić, samohvalisavi srpski Adolf, poveo Huseina Kršu prema Zanatskom centru. Uz put je sreo i Hajrudina Muzurovića te ih obojicu ustrijelio u potiljke. Njihovu egzekuciju u Zanatskom centru posvjedočile su slike Rona Haviva. One se svakog maja na Trgu mladih u Brčkom oblijepe kao veliki transparenti. Ulicom u kojoj je ubijen njegov otac, Mustafa slabo prolazi. Mjesto egzekucije Huseina Krše i Hajrudina Muzurovića nikada nije obilježeno. Ni Šuhra Ahmetović, sestra Hajrudina Muzurovića, ne prolazi sokakom u kojem je ubijen njen brat. Svojoj majci nikada nije rekla istinu o slikama.
Dana 30. augusta svijet se prisjeća osoba koje su nestale kao posljedica ratnih sukoba, zločina protiv čovječnosti ili kršenja ljudskih prava, a čije su sudbine i mjesta ukopa nepoznati. Za porodice nestalih u ratu sa prostora bivše Jugoslavije prolaze godine nadanja i očekivanja. Oni još uvijek nastoje da putem pokrenutih postupaka traženja nestalih ili posmrtnih ostataka, ostvare osnovno humanitarno pravo svake porodice, da sazna sudbinu svojih članova. Pitanje nestalih i nasilno odvedenih osoba i danas je najaktualnije humanitarno pitanje ratnih posljedica u Bosni i Hercegovini.
U Zvorniku su ove godine ukopane 32 žrtve iz masovne grobnice Crni vrh. Najmlađa žrtva bila je stara šest godina. Bio je to Tarik Čaklovica. Njegova majka Memnuna odbila je da govori za medije. Ne zaboravimo da je list Politika 1992. godine izvještavao o učestvovanju Srpske dobrovoljačke garde na području Zvornika. U ovom mjestu Željko Ražnatović Arkan je upoznao i današnjeg optuženika Milorada Ulemeka Legiju. Za ovaj zločin do sada su odgovarali pripadnici paravojne formacije Žute ose. Optuženo ih je deset i ukupna kazna za općinu Zvornik je 83,5 godine zatvora.
Kada siđemo niže niz tu granicu doći ćemo do Šuhre Sinanović i njenog udruženja Žene Podrinja. One su ove godine ukopale 33 žrtve iz Bratunca. Najmlađe žrtve bile su: Dženita Salihović koja je imala tri godine, Amir Avdić, koji je imao četiri i Suada Bektić, šest godina. Oni su ekshumirani iz masovnih grobnica Suha i Glogova. Bratunac je poznat i po ekshumaciji trudne majke sa djetetom.
U Srebrenici je ove godine ukopano ukupno 520 identificiranih osoba. Majke Srebrenice su i ove godine saopćile: “Naša misija je jasna: Ne dozvoliti da se nestali zaborave. Samo uz takav stav naši životi imaju smisla i samo nas taj stav hrabri da nastavimo u borbi za traganjem nestalih i traženjem da se odgovorni kazne”.
Kao što su slike Huseina Krše i Hajrudina Muzurovića posvjedočile o stravičnim zločinima, tako je i slika Čovjeka iza žice Fikreta Alića poslala poruku da su se ponovo Aushcwitz, Mauthausen, Bergen-Belsen, Treblinka, Sobibor ponovili u Bosni, samo sa drugačijim imenima: Omarska, Keraterm, Trnopolje, Luka, Sušica… Na području ove općine je 1.987 identifikovanih, dok se za još oko 1.000 traga, a 150 još uvijek čeka identifikaciju. Posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovnih grobica: Jakarina Kosa, Stari Kevljani, Jama Lisac, Korićanske stijene i Hrastova glas, te iz niza manjih masovnih grobnica. Za zločine počinjene na području Prijedora do sada je osuđeno ukupno 30 lica, čija ukupna kazna iznosi 420 godina zatvora.
Sudbin Musić iz Udruženja logoraša Prijedor ’92 je već umoran od borbe za ljudska prava na tom području. Acelor Mittal i općina Prijedor opet pokušavaju dokazati da se tu nisu dogodili nikakvi zločini. Da je logor Omarska izmišljena priča. Da su to samo laži, a Ed Vulliamy će i ove godine napustiti kompleks Omarske duboko zamišljen zbog ljudi koji ne prihvataju šta su to njihovi predhodnici učinili. Musić kaže: „Unatoč činjenici da postoje sigurne informacije, da postoje procesuirani ratni zločinci koji su u svojim priznanjima potvrdili činjenice, ekshumacije stoje bez bilo kakvog opravdanja članovima porodica koji jedan za drugim umiru. Dio Prijedora poznat kao lijeva obala Sane je mjesto najgoreg masakra u Bosanskoj krajini, u kojem je u samo tri dana, od 20. do 23. jula 1992. ubijeno preko 1.850 ljudi, žena i djece. Za najvećim brojem njih se još uvijek traga. Zanimljiv je podatak da taj zločin Sud BiH izbjegava procesuirati. Sumnjam u političku trampu i zaštitu pojedinaca odgovornih za ove zločine, a među kojima su brojni visokopozicionirani funkcioneri u manjem BiH entitetu.“
Bakira Hasečić će vas odvesti u višegradski pakao. Pokazat će vam Pionirsku, Bikavac, gdje je živo spaljeno 140 civila iz sela Koritnik, Sasa i Mušića. Najmlađa žrtva je bila stara samo dva dana, a najstarija 90 godina. Pokazat će vam i Vilinu vlas kao mjesto masovnog silovanja u tom gradu. Još jednom će proći njeno vozilo tim mjestom, a da će se svaki višegradski stanovnik okrenuti za njom. Dobro je ona poznata načelniku Višegrada Slobodanu Popoviću, koji je i dan-danas ne želi primiti u svoj kabinet. Milorad Dodik i Emir Kusturica naveliko grade Andrićgrad mijenjajući urbanističku strukturu Višegrada. Višegrad je i prije gubio svoj izgled podižući spomenike ratnom zločincu Draži Mihajloviću, Srpskim oslobodiocima Višegrada, Ruskim dobrovoljcima u Višegradu, gdje je ministar iz Vlade Republike Srpske Petar Đokić javno izjavljivao da je preko 700 Rusa učestovalo u oslobađaju srpskih teritorija u BiH.
Još jednom je Bakira Hasečić povela svoje žene i u Foču, nekada preimenovanu u Srbinje. Još jednom je stala ispred KPD Foča, odakle je pobjegao optuženik Radovan Stanković. Boban Šimšić, Neđo Samardžić i ostali fočanski silovatelji su pratili okupljanja i proteste Udruženja Žene – žrtve rata ispred zloglasnog zatvora u Foči, koji je u vrijeme rata bio i specijalizovano mjesto za mučenje. Ona će nam pokazati i Karaman-kuću, fiskulturnu salu Partizan, zgradu Lepa Brena gdje su najmlađe žrtve silovanja bile stare samo 12 godina (djevojčica A.B.), a najstarije 90. godina. Foča je postala sinonim za silovanje.
Sead Golić će opet lijepiti slike Siniše Kisića (bivšeg gradonačenika Brčko Distrika BiH) po brčanskim ulicama, gdje se Kisić slikao pred logorom Luka sa srpskim vojnicima. Tužiteljstvo će i ovom prilikom vjerovatno naložiti skidanje tih fotografije, jer je Kisić danas predsjednik Olimpijskog komiteta BiH. Đorđe Ristanić će i ovaj put hodati gradom i izjavljivati da kao načelnik tadašnje općine Brčko nije mogao kontrolirati Gorana Jelisića.
Goražde je u toku rata bilo izloženo stalnom granatiranju Mladićevih oružanih snaga. Zaštićena zona Goražde bilo je nemilosrdno stratište, gdje je do 1995. ubijeno nekoliko hiljada civila svih nacionalisnosti. Sudbina enklave Goražde nije bila kao ona u enklavama Srebrenica i Žepa. Goraždu se pomagalo na razne načine, od humanitarne pomoći ispuštane iz UN-ovih aviona, do konvoja Crvenog križa kroz teritoriju paradržavne tvorevine Republike Srpske. Goražde je jedini grad Podrinja koji je preživio dugotrajnu okupaciju i ostao u sastavu Federacije BiH.
Sarajevo je također preživjelo svoju opsadu. Amina je tada izgubila svoju majku. Tog dana granata je udarila u njenu zgradu i majka se bacila na svog sina kako bi ga zaštitila od granate. Bakir je sa četiri godine gledao majku kako umire. U toku okupacije Sarajeva ubijen je 11.541 civil, od čega 1.601 djete. Sarajevo je 44 mjeseca (1.425 dana) bilo pod opsadom i to je najduže opsjedani glavni grad u modernoj historiji ratovanja.
Srpska istraživačica genocida Janja Beč Neumann je svoj život posvetila istraživanju genocida na području Ključa. Napisala je knjigu Pucanje duše. To su ispovijedi žena koje su preživjele zločine u selima Prhovo, Biljani i Hanifići sa područja općine Ključ. Dana 10. jula 2012. pročitana su imena mučki ubijenih Biljančana od strane bosanskih Srba, mahom njihovih dojučerašnjih komšija. Time je otpočelo obilježavanje 20. godišnjice genocida nad Bošnjacima Biljana. Prije 20 godina, pripadnici takozvane 17. ključke lake brigade, u mirnom naselju Biljani izvršili su zločin, likvidirali 258 civila i njihova tijela pobacali u obližnje jame Lanište 1, Lanište 2, Crvena zemlja… Do sada su ekshumirana 252 tela, šest je neidentifikovanih i šest koji još nisu pronađeni. Najmlađa žrtva je bila Amila Džaferagić. Imala je tri i po mjeseca.
Belma Omanović: „Imam 15 godina. Kad se desio genocid nisam bila ni rođena. Babo i mama su mi puno pričali o genocidu u Biljanima. Kad pogledam ove nišane samo bih plakala.“
Asija Avdić: „Nikad nećemo i ne možemo zaboraviti. Među biljanskim šehidima je i moj dedo, te mnogobrojna rodbina mog supruga. Na obilježavanje genocida došla sam iz Australije.“
Od 30.000 nestalih u Bosni i Hercegovini, do sada je ekshumirano 22.000 iz 500 masovnih grobnica. Prema podacima Međunarodne komisije za nestale osobe, u regiji se još uvijek traga za oko 13.800 osoba. Njihovi posmrtni ostaci leže razbacani po masovnim grobnicama, grobovima i jamama širom ex-jugoslavenskih zemalja. Članovi njihovih porodica već dva desetljeća traže istinu o sudbini svojih najmilijih.
Tačno je da biti na čelu države nikada ne smije biti shvaćeno kao igra. Međutim, na Balkanu je politika upravo postala igra. Sve žrtve očekuju dan u kome će se predsjednik Srbije Tomislav Nikolić krenuti izvinjavati nevladinim organizacijama i žrtvama, počev od Majki Srebrenice, Žena u crnom, Prijedora ’92, Helsinškog odbora u Srbiji, do Fonda za humanitarno pravo. Naravno, izvinjenje Nataši Kandić, Staši Zajović i Sonji Biserko treba da ostavi za kraj, jer ono treba da bude dobro upamćeno, zato što ih nije zaštitio onda kad su se borile protiv fašističkih ideja u toj državi. Naime, kad se predsjednik Srbije izvini Nataši Kandić, Staši Zajović, Sonji Biserko, Muniri Subašić, Bakiri Hasečić i Sudbinu Musiću zato što je zanijekao srpsku odgovornost za brojne ratove i zločine, pa i genocid u Bosni, ovi će mu udariti jedan „vaspitni“ šamar, onako kako je Meša Selimović svima nama udarao šamare 1966. godine sa knjigom i riječima: „Nebrojeno puta su nas nevine ubili.“
Peščanik.net, 30.08.2012.