- Peščanik - https://pescanik.net -

800 grama Srbije

Dizajn: Slaviša Savić

Politike odlikovanja

Za nepunih godinu dana, otkad se nalazi na funkciji predsednika Srbije, Tomislav Nikolić je podelio oko četrdeset kilograma ordenja: Sretenjskog, Obilićkog, Srpskih zastava, Karađorđevih zvezda, te Ordenja Republike Srbije i belih orlova sa mačevima. U nastojanju da za svog mandata udari temelje novog identiteta, Nikolićev prethodnik je favorizovao zakone za ustanovljenje novih znamenja, preko kojih bi država crpila simbolički kapital (iz prošlosti), a potom ga u vidu odlikovanja raspoređivala u skladu sa zaslugama i političkim intencijama vlastodržaca. Tako je 2009, nakon trogodišnje pripreme, donet Zakon o odlikovanjima, čime je „zaokružen novi sistem ordena i medalja“. Tom prilikom je ustanovljeno i najviše državno odlikovanje, tj. Orden Republike Srbije kao i Orden belog orla sa mačevima. U jednom od poslednjih predsedničkih nastupa, Boris Tadić je odlikovao one ljude čija imena su postala u međuvremenu prepoznatljivi signali njegove politike: Novak Đoković, Dejan Mijač, Jovan Ćirilov. Kao znak istinske privrženosti politici evropskih integracija, Tadić je tom prilikom odlikovao gubernatora Sankt Peterburga – Georgija Sergejeviča Poltavčenka. Medaljom za hrabrost „Miloš Obilić“, tada je posthumno odlikovan Srđan Aleksić (potom ga je odlikovao i Milorad Dodik, iako misli sve najgore o Aleksićevom herojstvu), Diana Obekser Budisavljević, kao i Slobodan Cvetić, Aleksandar Rkman i Siniša Hrnjez – svi posthumno. Heroji su, razume se, mrtvi. Osim ako nisu pripadnici Žandarmerije ili BIA.

Pravednici u raju

Boris Tadić, nažalost, nije stigao da podeli najviša državna odlikovanja koja je dugo pripremao. To zadovoljstvo je pripalo njegovom nasledniku Tomislavu Nikoliću, koji je za kratko vreme pokazao izuzetnu posvećenost ovom segmentu predsedničkog rada. Naime, politika odlikovanja i proslava jubileja (Milanski edikt), kod Nikolića su nadmašili sve druge poslove kojima bi on kao predsednik države trebalo da se bavi. Glavni koordinatori ovih poslova su njegovi najbliži savetnici: Radoslav Lale Pavlović za proslave, a Oliver Antić za odlikovanja. Nije isključeno da će se negde pri kraju ove jubilarne godine ove dve predsedničke prakse susresti u posthumnom odlikovanju cara Konstantina, recimo Ordenom Republike Srbije. Time bi se vrlo jasno markirala politika odlikovanja Tomislava Nikolića, koja pretenduje da spoji Vizantiju i Rusiju, kao i sve njihove satelite, sinhrono i dijahrono. Orden Republike Srbije ima potencijala da svojom simbolikom integriše rasute snage koje bi trebalo da u ključnom trenutku budu od presudne važnosti u dijalogu sa Prištinom. Pirilikom izrade ovog najvažnijeg ordena od 800 grama, njegov autor – vajar Mitar Petković, objasnio je javnosti o kakvoj se simbolici tu zapravo radi. Naime, orden se sastoji od tri dela: ogrlice, ordenskog znaka i zvezde. „Ogrlicu čini devetnaest delova, stilizovanih predstava krsta, nemanjićkog orla i akantusa, ali i simbola pravednika u raju, inače detalja srednjovekovnih kamenih ukrasa. Na toj ogrlici se nosi ’ordenski znak’, krst u čijoj je sredini grb Srbije“. Pojava motiva pravednika u raju, reklo bi se, neobično je važna za Srbiju i njenu savremenu politiku. To često potencira i Oliver Antić prilikom pisanja obrazloženja za dodelu ovih odlikovanja: „Ljudi koji su se osmelili da već godinama budu, da tako kažem, na strani našeg prava, međunarodnog i svakako su zaslužili da budu odlikovani od naše strane i zbog toga je bila ta povećana aktivnost i to je sasvim normalno.“ (Kurziv S. I.)

Izgubljeni raj

Povećana aktivnost odlikovanja dosegla je ovih dana broj 49, kada je predsednik Nikolić okitio ruskog političara Aleksandra Mihajloviča Babakova – specijalnog Putinovog predstavnika i člana Komiteta za međunarodna pitanja – Sretenjskim ordenom Drugog stepena. Pre njega stoji dugi niz odlikovanih ljudi, na čelu sa Vladimirom Vladimirovičem Putinom. Nisu zaobiđene ni bivše sovjetske republike: Belorusija, Kazahstan, Ukrajina, Gruzija, Krigizija. Posthumno je odlikovan i Ugo Čaves. Novi prijatelji iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, takođe. Najavljeno je odlikovanje za Ketrin Ešton, ukoliko se bude pridružila redu pravednika i zagovornika našeg (Antićevog) prava. Nimalo slučajno, Tomislav Nikolić se našao na ceremoniji ustoličenja pape Franje I u Vatikanu, ili kako bi se to reklo jezikom naprednjaka – na „beatifikaciji pape Franciska I“. Ukoliko Vatikan ne prizna Kosovo, novi papa bi mogao da očekuje neko odlikovanje iz srpske Kovnice za izradu ordenja, koja se ne žali na predsednikov tempo, jer je Oliver Antić na vreme najavio „povećanu aktivnost“ predsednika. U svakom slučaju, Tadićeva politika odlikovanja ne razlikuje se previše od Nikolićeve. Obe su usmerene ka Moskvi, s tim da je Tadić kao odličan đak Dobrice Ćosića posebnu pažnju poklanjao Republici Srpskoj, gde je naposletku zaradio i Orden RS na lenti. Tom prilikom je Dodik dobio Orden Družbe kojim ga je odlikovao predsednik Dmitrij Medvedev. Nikolić se potom višestruko revanširao Moskvi, ali je Dodika mimoišao pravednički Orden Republike Srbije. On je otišao predsedniku Kipra, s kojim je Nikolić razmenio najviša državna znamenja. Srpska politika, manifestovana u distribuiranju najviših odlikovanja, u naponu je očuvanja kontinuiteta sa prethodnim periodom. Njena simbolička predstava mogla bi se svesti na interpretativnu zloupotrebu predstave pravednika u raju, koja se nalazi na vrhu ikoničke hijerarhije. Tumači kažu da je simbol pravdenika jedan od stožernih. Pravednik je iznad svih iskušenja i opreka, u sebi ostvaruje jedinstvo i „stoga pripada večnosti, koja je jedna i potpuna“. Za srpsku politiku, taj pravednik je pre svega Vladimir Putin a potom, gledano hijerarhijski naniže, svi oni koji su bilo kojim putem došli u kontakt s njim. Predstava raja mogla bi se dovesti u vezu sa Kosovom, ali u okvirima srpskih crvenih linija. Zakasnelo buđenje Aleksandra Vučića iz višedecenijskog radikalskog sna i otkrivanje Brandenburške kapije ne može bitno uticati na promenu ove dobro utvrđene predstave koja ima dalekosežne posledice po aktuelnu politiku.

Peščanik.net, 30.03.2013.


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)