Ekipa filma Šišanje je od 9. do 14. septembra bila gost Sir Richard Taylora i kompanije za specijalne efekte WETA Workshop (Novi Zeland) koja je radila na filmovima Gospodar prstenova, King Kong, Narnija, Distrikt 9, Avatar, Tintin, Hobit. Ekipu su predstavljali Nataša Vranješ (izvršni producent i montažer), Maja Mirković (kostim), Nevena Madžarević (PR), Nenad Marković (scenograf), Mihajlo Savić (direktor fotografije) i Stevan Filipović (reditelj).

Čim smo stigli, odneli smo materijal filma u Park Road Post Production, studio za postprodukciju Pitera Džeksona. Park Road je najbolji i najbolje opremljen studio te vrste van Amerike (od 12 Dolby Premium sala za mix zvuka na svetu, u PRPP su 2). U Park Roadu smo radili mastering Blu-ray diska filma Šišanje, mislim da je to prvi zvanični BR jednog srpskog filma. Ovaj disk predstavlja sledeći stepen evolucije DVD formata – na 50 Gb dual-layer BR diska, moguće je smestiti nekompresovan zvuk u punom kvalitetu, praktično u istom formatu u kome se reprodukuje u bioskopskim salama, i kompresovanu sliku u punoj HD rezoluciji – 1920×1080, što je ista rezolucija u kojoj je film i sniman. Zbog ovoga smo i odlučili da prikazivanja filma u Velingtonu i Sidneju budu sa ovog formata, a ne sa 35mm filmske trake.

Tokom obilaska studija, a u pitanju je ogroman kompleks, koji vizuelno najviše podseća na palatu nekog japanskog cara, i u kome je strogo zabranjeno fotografisanje, rekli su nam da čak ni Džejmsu Kameronu, koji je ovde gledao prve verzije specijalnih efekata za Avatara, nisu dozvolili da fotografiše unutrašnjost studija. Videli smo sale za mix u kojima je oskarovac Majkl Hedžis radio mix zvuka za King Konga i Povratak kralja, kineski spektakl Red Cliff, novi Džeksonov film Lovely Bones, itd. Videli smo in-house showreel za King Konga sa 7.1 zvukom, impresivno. Obišli smo sale za foley, kolor korekcije, laboratoriju, HD mastering, i 3D, gde smo pričali sa Mitalom Gokulom, konsultantom za 3D stereoskopiju koji je radio na Avataru. Sjajno je što smo te ljude mogli da davimo satima, a oni su nam strpljivo objašnjavali procese za koje su zaduženi – kako se kadrira u 3D filmu, kako reditelj kontroliše proces, šta je tačno Kameron video na monitoru kao preview svojih kadrova na Avataru, da li je režirao noseći 3D naočare, i gomilu drugih detalja.

Na kraju smo došli u bioskop u kome je par dana kasnije održano prvo svetsko prikazivanje Šišanja – to je privatna sala Pitera Džeksona, urađena u Arabian Nights stilu, zaista najlepši bioskop koji sam video u životu. Svega par filmova je doživelo svoje prvo prikazivanje na tom mestu, i čast nam je bila što smo postali deo te grupe.

Sledećeg dana smo imali sastanak u WETA Workshopu, sa petostrukim Oskarovcem Ričardom Tejlorom, koga smo upoznali 2006. kada smo sa Šejtanovim ratnikom gostovali u Australiji i na Novom Zelandu. I tu počinje deo našeg puta koji već spada u SF kategoriju – naime, Ričard je te večeri imao ceremoniju proglašenja za viteza, titula koju engleska kraljica dodeljuje najzaslužnijim građanima Komonvelta, i postao je Sir Richard. I pored ovoga, on i njegova žena i ko-osnivač WETE, Tania Rodger, su nam posvetili veći deo tog dana. Posle pozdravljanja i razmene poklona, Ričard nas je odveo u njihovu salu za konferencije (praktično muzej skulptura iz Gospodara Prstenova, King Konga, Narnije, Distrikta 9, Avatara), i na naše veliko iznenađenje, počeo krajnje otvoreno da nam priča o stanju u filmskoj industriji danas. Naravno, pre toga smo potpisali da ni jednu od poslovnih tajni nećemo otkrivati van WETE. Najlepše od svega je bio osećaj da smo ovog puta dočekani i uvažavani kao kolege, a ne samo kao gomila simpatične talentovane dečurlije iz neke zemlje trećeg sveta.

Puno se promenilo od našeg poslednjeg viđenja – Ser Ričard je sada direktor 5 kompanija, radili su na neverovatnim projektima kao što su Distrikt 9 i Avatar, i pripremaju puno novih holivudskih spektakala, kao što su Tintin (ekranizacija istoimenog stripa koju režira Stiven Spilberg, a producira Piter Džekson), bajka Vetar u vrbaku, i naravno, Hobit, prequel Gospodara prstenova, koji će biti urađen kao 2 filma koje će režirati Piter Džekson. Sve ove kompanije imaju punu podršku premijera i Ministarstva za kulturu Novog Zelanda, koji znaju da cene poslove koje Ričard i Piter donose u svoju zemlju. Ova činjenica nam je bila posebno tužna, obzirom na to koliko smo malo podrške dobili od naše države za ono što radimo. Gradski sekretarijat za kulturu nam nije platio čak ni karte do Novog Zelanda, nisu nas udostojili ni odgovora, a imali smo pozivno pismo da radimo celu post-produkciju u Park Roadu.

Ideju o tome koliko su Ričard i WETA uspešni najbolje ilustruje sledeći primer – on je nedavno bio zvaničan gost Kine – dočekao ga je kineski premijer Wen Jiabao sa kojim je 2 puta imao večeru na Tjenanmenu, dobio je i počasno mesto profesora na filmskoj akademiji u Sečuanu – gde je izgrađen najveći filmski studio na svetu. Pokazao nam je fotografije i prosto nismo mogli da verujemo – studio u kome su izgrađene 1:1 replike Zabranjenog grada, Šangaja, lansirne rampe spejs-šatla, je bukvalno veći od Beograda, i trebalo bi vam 7 dana hoda da ga prepešačite. Kinezi postaju potpuno nova sila u filmskoj industriji, koja će verovatno u bliskoj budućnosti početi da menja odnose snaga na koje smo navikli. Inače, Ričard je ponudio našoj kostimografkinji Maji Mirković preporuke za mesto predavača na Sečuanskoj akademiji.

Imali smo i turu po WETA radionici (koja je znatno proširena i sad već liči na fabriku), gde smo razgovarali sa šefovima sektora i zaposlenima – vajarima, dizajnerima, crtačima, kostimografima, scenografima, ljudima koji rade makete velike kao soba, prave oružije, štitove, oklope, i sve ostalo što možete da zamislite. Oko nas su na zidovima stajale bukvalo hiljade neverovatnih umetničkih dela, od kojih mnoga nisu čak ni ušla u konačne verzije filmova za koje su pravljena. Fascinantno je koliko kreativnosti i talenta vidite na jednom mestu – što doduše i nije neko čudo, svi ti ljudi rade posao koji najviše vole u najboljim uslovima na svetu i na projektima koji stimuliraju tu kreativnost. Ričard nam je rekao da za sve ove godine nikad nije morao da povisi glas na svoje zaposlene. Takođe, rekao nam je da je strast i ljubav prema poslu za njega mnogo važnija od sirovog talenta – od desetina hiljada aplikacija koje godišnje dobije, on zaposli svega nekoliko ljudi. Rekao je da talenat može da se razvije, ali da pod velikim pritiskom mogu dobro da rade samo oni koji imaju ogromnu strast prema svom poslu.

Dokaz za sve ovo su i dva neviđeno talentovana vajara i dizajnera, sa kojima smo se najviše družili i koji su nas vodili u obilazak Velingtona, Džoni Frejzer Alen i Maks Pate. Obojica, pored toga što rade na najvećim holivudskim spektaklima, imaju Ričardovu punu podršku da razvijaju i sopstvene samostalne projekte. Džoni radi knjigu mitologije za decu sa fantastičnim ilustracijama rađenim po njegovim skulpturama, a Maksove skulpture smo videli u nacionalnom muzeju Te Papa.

Ponedeljak je bio dan D. Pored intervjua sa Ričardom, testiranja Blu-Ray diska u bioskopu, upoznali smo i Davida Bawela koji je stručnjak za motion capture tehnologiju iz Los Anđelesa, i koji je radio na filmovima Matrix, Gospodar prstenova, King Kong, Avatar, itd. Pričao nam je o svojim iskustvima, poznanstvu i saradnji sa Džimom Kameronom, kao i primeni te tehnologije u savremenoj medicini. Rekao je da su mu posle premijere Avatara prišli ljudi iz američke vlade i vojske i pitali ’kako ste ovo uradili?’, i ponudili mu saradnju na primeni tehnologija koje je razvijao.

Nismo mogli da dođemo do daha od količine novih informacija koje smo dobijali, a već se približilo 18h, za kad je zakazano prikazivanje Šišanja. Pre nego što smo krenuli na projekciju u Park Road, fotkali smo još jedan, za mene, genijalan detalj – poster Šišanja na oglasnoj tabli WETE, sa detaljima i terminom projekcije.

Vrhunac celog putovanja je bio te večeri, u bioskopu u Park Roadu. Njihova producentkinja Alison Ingram, inače Australijanka koja je imala tu sreću da dobije posao u PRPP (pre toga radila sa Bazom Lurmanom i na vampirskom filmu Daybrakers), koja je bila zadužena za nas i Blu-ray Šišanja, dočekala nas je ispred bioskopa, u koji su polako dolazili zaposleni iz WETA Workshopa, Digitala, Stone Street studija kao i samog Park Roada. Ludilo među ekipom je nastalo kad se pojavio i Džejmi Selkirk, izvršni producent i montažer Gospodara prstenova, King Konga, i praktično svih ranijih Piterovih filmova, kao i suvlasnik u svim kompanijama, takođe oskarovac. Trema koju sam imao može da se poredi jedino sa onom pred prvo prikazivanje Šejtanovog ratnika. Zaista nisam znao koliko će politička pozadina i slojevi lokalnih tema u priči biti razumljivi stranoj publici, a u pitanju su bili vrhunski profesionalci, bukvalno ljudi zbog kojih sam i počeo da se bavim ovim poslom, koje sam neizmerno poštovao i zaista mi je bilo važno kako će reagovati na film. Ričard je održao divan govor u kome nas je nahvalio, pričao je o Šejtanovom ratniku, i o zemlji iz koje dolazimo, a zatim sam ja nekako uspeo da pročitam i svoj govor, u kom sam pokušao da im objasnim šta nas je nateralo kao ekipu da od fantasy filma dođemo do političke drame. Ono što sam pokušao da naglasim je da su teme kojima se bavimo u Šišanju suviše važne da bismo o njima pričali kroz metaforu (što fantasy film nudi), i da smo želeli da jasno i direktno ukažemo na veze između nacionalizma, kriminala, politike, policije i vlasti, koje su Srbiju dovele do stanja u kojem se sad nalazi.

Pored manjih problema sa titlovima koji su se brzo smenjivali, film je izgledao i zvučao fantastično (verovatno ni u jednoj drugoj sali neće izgledati tako dobro), a ja sam projekciju proveo pokušavajući da ga po prvi put sagledam očima stranca, što mi je samo povremeno polazilo za rukom. Po završetku filma zavladala je apsolutna tišina, niko se nije ni pomerio. Tenzija nije prestala bukvalo do kraja odjavne špice, kada su počela da se pale svetla na zvezdanom svodu bioskopa, a salom se zaorio gromoglasan aplauz. ’What an amazingly accomplished piece of filmmaking. I truly congratulate you all’, bio je Ričardov prvi komentar, a zatim je Džejmi Selkirk rekao da ovo mora da bude prikazano na svetskom tržištu, i da nađe američkog distributera. U narednih sat vremena ekipa je odgovarala na pitanja publike, iz kojih se videlo da su savršeno razumeli film, na način na koji nismo mogli ni da zamislimo – bukvalno svaka ideja, nijansa u građenju likova, njihove veze i odnosi, politička pozadina bila im je apsolutno jasna. Neki su iskreno rekli da su očekivali neki tipičan evropski ’umjetnički’ film, a da su dobili nešto što im je bolje od bilo kog holivudskog koji su gledali u poslednje vreme.

Najveći kompliment je dao Džoni Frejser Alen, koji je kao i ja fan Ratova Zvezda, i rekao ’da je Lukas ovako uradio pad Anakina Skajvokera na tamnu stranu, novi Ratovi bi bili najbolji film na svetu’. Ričard Tejlor i Džejmi Selkirk su poredili film sa Mržnjom Matju Kasovica i City of God Fernanda Meirellesa, Kids i American History X – mislio sam da se šale dok nisu to nekoliko puta ponovili. Apsolutno svi su bili oduševljeni glumom i posebno izdvajali mladu ekipu. Posebne pohvale dobili su i šefovi svih sektora, montaže, fotografije, muzike, zvuka, kostima,  scenografije… Posle projekcije na platou ispred Park Roada svi su dali izjave koje smo snimili. Ričard i ekipa su nas zatim odveli na večeru, gde su nam ponudili saradnju i pomoć na našem sledećem filmu. Nikad se nisam bolje osećao u životu, i nikad nisam bio više ponosan na celu ekipu. Do kasnih sati smo nastavili priču o Šišanju, Srbiji, Novom Zelandu, našim i njihovim novim projektima. Rastali smo se sa domaćinima, i punog srca kao nikad do tad, prošetali nazad do hotela, jer smo već za par sati morali da ustanemo za let u Sidnej, gde je specijalno predpremijerno prikazivanje bilo 15. septembra.

Mislim da ne postoji veća satisfakcija za 4 godine pakla koje smo proživeli radeći na ovom filmu od načina kako smo i mi i Šišanje prihvaćeni na Novom Zelandu, od ljudi u samom vrhu posla kojim se bavimo.

 
Beogradska premijera filma Šišanje, 6. oktobra u Sava Centru.

Peščanik.net, 24.09.2010.