- Peščanik - https://pescanik.net -

Aladin i Alister

Magična lampa, June Gilbank

Sad kad u rukama drži Aladinovu čarobnu lampu, naš premijer može sve što poželi i da kupi.

Evo, poželeo je Tonija Blera sa sve njegovim mračnim spin doktorom Alisterom Kembelom. I kupio ih je.

Cena? Nepoznata. A nije ni važno, jer to je želja koju ”plaća” dobroćudni Aladin.

Dovoljno je samo pomisliti želju, protrljati čarobnu lampu i – želja će se ispuniti.

Ovo naravno nije još jedna bajka iz 1001 noći, a čarobna lampa zapravo je – Međudržavni sporazum o saradnji Srbije i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

U tu lampu stalo je mnogo želja našeg premijera, pa ona nekako više liči na ”kasicu-prasicu” nego na Šeherezadinu umotvorinu. Poslednja ispunjena želja o kojoj smo nešto čuli je angažman firme ”Tony Blair Associates” koja se plaća ”iz fondova Ujedinjenih Arapskih Emirata”.

A o kakvim se fondovima radi, to građani Srbije ne bi smeli da znaju, jer naša Vlada finansira bivšeg britanskog premijera novcem iz Međudržavnog sporazuma o saradnji Srbije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. A taj sporazum, kao što je poznato, nije izložen ”dnevnoj svetlosti”, pa ne može ni biti transparentan, niti podložan uvidu građana. Jednom je naš premijer objasnio zašto je tako i da je to uslov njegovog prijatelja šeika Mohameda bin Zajeda – on će da da pare, ali niti sme da se zna koliko je dao, niti za šta je dao.

Zato on ne podleže ni Zakonu o javnim nabavkama, jer (kako je listu Danas objasnio izvor iz naše Vlade) međudržavni ugovor ima veću pravnu snagu od Zakona.

Takozvani ”krovni” Međudržavni sporazum o saradnji Srbije i UAE izgleda ima više ”finansijskih linija” – neke su kreditne a neke su pokloni (donacije). I građani Srbije s vremena na vreme dobijaju ”na kašičicu” (prema zasluzi) poneku informaciju o tome čega sve ima u Aladinovoj čarobnoj lampi. Već se nešto načulo o ”uzajamnoj zaštiti investicija”, ”Mubadali i kompjuterskim čipovima”, ”razvijanju raketnih sistema NORA i ALAS”, ”o Al Dahri i kupovini obradive zemlje”, ”o Etihadu i Air Serbia”…

Kakva li sve iznenađenja sprema naš premijer kad protrlja čarobnu lampu, građani će možda saznati nekom prilikom, kao što su sada novinari slučajno nabasali na mračnog spin doktora Alistera Kembela, kako kao ”Maska” leluja hodnicima naše Vlade i njenim ministarstvima, i podučava s konca i konopca dovučene amatere s diplomama ”menadžera komunikacija”, da se nose sa šačicom preostalih nepoćudnih novinara.

Teško je poverovati, ali izgleda da je tako: da je želja našeg premijera da ima spin doktora u svojoj Vladi ravnopravna sa željom da ima Beograd na vodi, NORU, srpski silicijum… i da se sve to finansira iz ”fondova UAE”.

Zanimljivo bi bilo saznati (ali je nemoguće zbog toga što je to državna tajna) da li je honorar za Tonija Blera i Alistera Kembela obezbeđen kao kredit ili donacija, kakav je razlog naveden uz taj zahtev (u šta to treba spinovanjem informacija ubediti građane Srbije), da li je novac dat po nekim (i kojim) uslovima, kakav je interes kreditora/donatora, ko je dobio te pare – naša Vlada ili lično naš premijer, ko kontroliše trošenje tog kredita/donacije…?

Ima još jedan intrigantan ugao ovog slučaja.

A šta ako nema Aladinove čarobne lampe i ako to kojim slučajem nisu pare ”iz arapskih fondova”? U tom slučaju moguća su svakojaka nagađanja; to (nagađanja) jedino preostaje narodu kad vlast radi netransparentno. Šta ako je novac kojim se plaćaju Toni Bler i Alister Kembel iz nekih drugih ”fondova”? Kako građani da znaju da to nisu, recimo, pare nekog zainteresovanog domaćeg biznismena koga protežira neko iz naše Vlade, ili čak novac iz državnog budžeta koji je volšebno ”opran” i prebačen za finansiranje usluga spinovanja, ili što bi rekao ”cinični Ali” – ”strateških i komunikacijskih izazova”?

Naš premijer duguje građanima punu i istinitu informaciju o ”fondovima UAE” iz kojih se plaćaju (ne samo) konsultantske usluge firme ”Tony Blair Associates”. Dok to finansiranje ne učini transparentnim, naš premijer biće odgovoran za to što se mnogim građanima Srbije priviđa Šeherezada i život iz 1002. noći.

Uostalom, zašto je našem premijeru uopšte potreban doktor za friziranje stvarnosti?

Još se i može razumeti, recimo, angažman Tonija Blera na izradi modela (”delivery unit”, patentirao T. Bler) rada premijerovog kabineta i kontrole njegovog sprovođenja. Moguće je da je naš premijer sagledao situaciju i zaključio da su mu potrebni ili timovi ili pojedinci koji su zaduženi za ispunjavanje ciljeva u različitim oblastima i za povezivanje svih institucija koje su angažovane na projektima za infrastrukturu, privatizaciju javnih preduzeća, direktne strane investicije, državnu upravu i poljoprivredu. To još i ima smisla.

Ali, zašto spin doktor? Zašto je potrebno frizirati stvarnost?

Iz objašnjenja Alistera Kembela stekao bi se utisak da će on spinovati ”napore Srbije da postane članica Evropske unije” (tako je bar napisao na svom blogu). Najnovija istraživanja javnog mnjenja, međutim, pokazuju da 55 odsto građana Srbije podržava njeno članstvo u Evropskoj uniji i da je to značajan napredak u odnosu na, recimo, vladavinu Borisa Tadića. Moglo bi se čak zaključiti da će, s obzirom na popularnost našeg premijera, u narednim mesecima rasti i popularnost EU integracija i da će sve više građana s oduševljenjem prihvatati evropske vrednosti.

Ako u ovim ocenama ima istine, zašto je onda našem premijeru potreban doktor da frizira/ulepšava članstvo u EU.

Isto je i sa obećanim teškim i bolnim reformama. Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da mnogo naroda (više od 70 odsto) veruje u te reforme; otuda valjda i tako velika popularnost našeg premijera. Da narod ne veruje (u reforme), ne bi ga toliko voleo (mislim, našeg premijera).

A ako je naš premijer u nedavnom intervju izjavio ”sve nam ide dobro”, šta će onda u takvoj državi da radi spin doktor Alister Kembel, inače poznat po patološkoj opsednutosti medijima, po medijskoj promociji vladajuće garniture, po borbi protiv nepatriotskog novinarstva i neprevaziđen u satanizovanju političkih protivnika.

U tom kontekstu, institucija Zaštitnika građana prva je na svojoj koži osetila oštricu Kembelovog hirurškog zahvata (videti list Ministarstva odbrane Srbije), kada je Saša Janković optužen – aha – za napad na srpsku Vojsku.

Rukopis ”skalpela” spin dr Alistera lako bi se mogao prepoznati i na nedavnoj konferenciji za novinare, na kojoj je naš premijer optužio NLO (neidentifikovane leteće objekte/subjekte), ali nije pokazao dokaze, da su mu smeštali korupciju i nepristojan dil s Esmarkom u prodaji Železare Smederevo. Svaki ozbiljan istraživački pokušaj da se pronađe makar mikroskopski javni trag takvih ”pljuvački” završio bi se neuspehom iz prostog razloga što takve optužbe nikad i nigde nisu javno izrečene, niti napisane.

Šta još (pre)ostaje za spinovanje?

Pa reklo bi se da ima još posla u operaciji na otvorenom mozgu, ili kako se to stručno kaže ”promeni medijske slike zahvaljujući tehnologijama i procesu globalizacije i izazovima i mogućnostima koje to sa sobom nosi”.

Veliki je posao ubediti narod da, na primer, ne veruje svom novčaniku. Ubediti ga, recimo, da je Srbija lider u regionu po rastu BDP-a, po platama, po zaposlenosti, po direktnim stranim investicijama, po reformama, po malom javnom dugu i skromnom deficitu.

Biće zanimljivo posmatrati dokle seže moć reklamokratije u ubeđivanju jednog naroda da to što vidi nije stvarnost, nego ono što mu se servira kao spin dobrog života.

Peščanik.net, 23.02.2015.

Srodni link: Branislav Dimitrijević – Mirisanje isprtka