- Peščanik - https://pescanik.net -

Anina osma ofanziva

Foto: Predrag Trokicić

Korona je u punoj ekspanziji i cifre vrtoglavo rastu. Mediji oblikuju zastrašujuću sliku pandemije i svaki naslov povećava strah građana, svaki klik na link sa skandaloznim naslovom povećava prihod medija. Porast straha ima veze sa profitom kada su mediji u pitanju. S druge strane, javno generisanje straha ima veze sa zamagljivanjem odgovornosti vladajućih elita. Građani Srbije dobro su utrenirani kada je sejanje straha i panike u pitanju, jer već osam godina žive u pretnjama katastrofalnim scenarijima: makedonskim, argentinskim, italijanskim. Jedino srpski scenario ostaje spasonosan i pravi. Scenario, po kome država izlazi kao pobednica iz raznih ratova koji su se vodili na njenom tlu u protekloj deceniji, funkcioniše kao poslovično „svetlo na kraju tunela“. Dok ima ko da nas vodi, biće i tog svetla. Zato predsednik Vučić i premijerka Brnabić ne prestaju da rade na zameni teza: ono što je prošlo u njihovoj interpretaciji pojavljuje se kao briljantna prošlost, u kojoj su oni trijumfovali nad silama mraka, ono sada pokazuje se kao najteža borba u povesti, dok budućnost već potvrđuje ono što oni danas rade na spasavanju zdravlja i ekonomije.

Odličan primer za ovakav rad na reinterpretaciji stvarnosti, dala je premijerka Brnabić kada ju je Muamer Zukorlić u parlamentu pozvao na odgovornost za teško stanje u kome se našao Novi Pazar ove godine. Premijerka je odgovorila u svom maniru da je „situacija u Raškoj oblasti zaista bila izuzetno teška posebno tokom jula i avgusta“ ali da je „država u datim okolnostima uradila najbolji mogući posao“. Pritom, premijerka Brnabić je podsetila kako je ona lično, u pratnji ministra Zlatibora Lončara, posetila Novi Pazar, u koji je predsednik Vučić pre toga doneo zaštitnu opremu i respiratore. Na osnovu njene interpretacije tih događaja, za sve one koji se ne sećaju tih teških dana, reklo bi se da je država reagovala pravovremeno i svrsishodno, najbolje moguće, ali za one druge, koji pamte i neke druge aspekte predsednikove predizborne kampanje, kao i za stanovnike Novog Pazara pre svega, taj događaj ima potpuno drugačiju dimenziju. Naime, premijerka i njen ministar dočekani su krajem juna uz negodovanja i zvižduke prisutnih, ali ona je tom prilikom objasnila o čemu se tu zapravo radi: „Situacija je kompleksna i u Pazaru i Tutinu, ali i u drugim žarištima u Srbiji. Jedina razlika je u tome što se u tim žarištima ne politizuje, a ovde se naišlo na izuzetno, izuzetno plodno tle za politizaciju, i onda su se naravno svi ovde sjatili, jer fenomenalno odavde dođu lažne vesti, da potpaljuju dalje celu ovu atmosferu“. (Kurziv S. I.) Prisutni su pored zvižduka i negodovanja, dovikivali: „Ovde su ljudi!“, misleći na one koji mogu biti živi dokaz tereta koji je taj grad podneo u zanemarivanju i lošem tretiranju u odnosu na ostale delove zemlje. Za premijerku, međutim, tada je osnovni problem bio u politizaciji, kao najopasnijem procesu unutar pandemije, ali i predizborne kampanje. Nisu vredele ni cifre umrlih i zaraženih, kao ni realno loše stanje u Opštoj bolnici u Novom Pazaru, niti izuzetno loš kvalitet doniranih respiratora. Bilo je slučajeva, kao recimo u Tutinu, kada su porodice tokom tog talasa korone izgubile i više svojih članova. I to nije moglo da se dogodi samo usled strašne politizacije koja je izvedena na ovoj teritoriji, već pre svega zbog neodgovornosti države i nepravovremenog delovanja. Isto tako i zbog nepotrebne demonstracije sile i rigoroznih vojničkih mera, kojim je Vučić krenuo u rat protiv covida-19, zanemarujući pitanja medicinske struke, preventive i zaštite. Srbija je bila jedna od retkih zemalja koja je odmah uvela vanredno stanje i izvela duge cevi na ulice po azijatskom scenariju, misleći da će time sprečiti pandemiju. Takođe, jedna je od retkih zemalja koja je sprovela duboku diskriminaciju starije populacije, a sve to u brizi za lepše i zdravije sutra.

Zato je Ana Brnabić sada, replicirajući Zukorliću, podsetila da ovaj rat koji se vodi nije nimalo bezazlen i da njegove zastrašujuće dimenzije ne razume niko osim nje i predsednika. „Niko u sistemu ne beži od odgovornosti“, poentirala je premijerka, „pa ni u ovim najtežim trenucima od Drugog svetskog rata“. Posle rata su svi generali, želela je da kaže premijerka Brnabić, te stoga dok traje nastavak Drugog svetskog rata, ili bar njegova osma ofanziva, gde se vodi odlučujuća bitka za zaražene, premijerka savetuje da se pitanja o odgovornosti odlože za neko buduće vreme kada „ćemo mi da izađemo kao pobednici, a znamo da hoćemo“. Ovo „mi“ odnosi se na nju i predsednika, koji su upregli sve svoje snage da stanu na put politizaciji, kao najsmrtonosnijem polju delovanja covida-19. Za nju je prolećni i letnji talas korone u Srbiji doneo i jednu „pozitivnu stvar: svako je pokazao pravo lice i koliko su važni ili ne životi ljudi u odnosu na političke poene“.

Skupljanje političkih poena u Novom Pazaru tokom pandemije, SNS je ostvarila prikrivanjem realnog stanja u ovoj opštini, a pre svega u Opštoj bolnici, čija je trećina specijalista u jednom trenutku izašla sa peticijom za smenu VD direktora Meha Mahmutovića. Ova peticija bila je u avgustu upućena premijerki i ministru Lončaru, ali oni su se oglušili na upozorenje 37 specijalista. Umesto tražene smene, došlo je do postepenih smena na čelu pojedinih odeljenja, i to upravo prema spisku imena potpisnika peticije. Ne treba zaboraviti ni to – mada premijerka Brnabić voli da predstavi prošlost svoje partije kao izuzetnu – da su pobunjeni lekari upozorili na činjenicu da je stanje u toj bolnici bilo loše i pre pandemije, što je bio razlog potpunog kolapsa tokom leta. „Čelnici su se sve vreme humanitarne katastrofe držali priče da je sve u redu“, izjavili su lekari na konferenciji za novinare, „a nažalost toga se drže i danas iako ih brojke umrlih i obolelih demantuju u tome“.

Peščanik.net, 28.11.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)