- Peščanik - https://pescanik.net -

Antimigrantski drajv

Foto: Aleksandar Zdravković

Iz retkih automobila, koji su 15. maja uveče prolazili ka naplatnoj rampi na autoputu kod Šida i dalje, ka graničnom prelazu Batrovci, mogli su da se uoče isti prizori kao i pre uvođenja vanrednog stanja: grupice migranata su u miru promicale pored autoputa, krećući se ka obližnjoj benzinskoj pumpi, ili su sedeli na ogradi i gledali u svoje mobilne telefone. Bila je to uobičajena aktivnost u kasnim popodnevnim satima nedaleko od prihvatnog centra za migrante „Adaševci“, u zoni gde se nalaze još dva takva centra, „Principovac“ i „Šid“, koji su samo dvanaest sati kasnije ušli u fokus javnosti, budući da je vrhovni komandant Vojske Republike Srbije izdao naređenje Vojnoj policiji da ih „zauzme“ pod punom ratnom opremom. Ovo medijski eksponirano „zauzimanje migrantskih centara“ ispraćeno je brojnim komentarima predstavnika vlasti, od predsednika Vučića, preko ministra odbrane Aleksandra Vulina, sve do komesara za izbeglice Vladimira Cucića.

Vučić je rekao da je postupio prema proceni bezbednosnih službi, kao i na osnovu inicijative građana šidske opštine. Takođe, naveo je da se „građani osećaju nebezbedno jer se nakon potpune zatvorenosti prihvatnih centara za migrante tokom vanrednog stanja, dešavaju sitne krađe, te neovlašćeni upadi na posede, njive i štale“. Sinhronizovano, Večernje novosti su objavile vest o opravdanosti ovakve intervencije, jer „migranti u Šidu upadaju u kuće, presreću građane, stanovništvo je u strahu, a vojska je stigla u pravi čas“. U tekstu koji je potpisan inicijalima S.K. ne navodi se nijedan konkretan slučaj, nijedno ime, nijedan pokrenuti postupak protiv prekršilaca već se oslanja na glasine o opštoj ugroženosti tamošnjeg stanovništva. Prilog je opremljen fotografijama naoružanih vojnih policajaca ispred ograde iza koje stoje migranti. Nema drame, rekao je Vučić na konferenciji za novinare, ali izgleda ima razloga da se od ove akcije napravi medijski događaj.

Tokom vanrednog stanja, za koje Vučić kaže da je bilo vreme potpune tamponiranosti prihvatnih centara za migrante, vojska je takođe obezbeđivala ove objekte. Migranti su bili podvrgnuti strogim epidemiološkim merama, kretanje im je bilo potpuno ograničeno, no i pored toga, antimigrantsko raspoloženje u Srbiji nije jenjavalo već je, naprotiv, samo dodatno eskaliralo. Njegov vrhunac dogodio se odmah po ukidanju vanrednog stanja, kada je Filip Radovanović (23), predsednik Komisije veća opštine Obrenovac za saradnju sa omladinom i udruženjima, inače član SNS-a kao i desničarskog pokreta Levijatan, izveo antimigrantski performans, snimajući i direktno prenoseći svoj upad kolima u bivšu obrenovačku kasarnu, koja sada služi kao prihvatilište za migrante. On je tom prilikom svetu obznanio nekoliko rasističkih postulata svog krstaškog pohoda: „Ne želim da moju devojku napadaju migranti! Ne želim da ih gledam u svom gradu! Ne želim Muslimansku državu! Ne želim ovo da trpim! Kazna će da bude velika! Ne želim da moja vojska i moji ljudi čuvaju migrante! Ne želim da pravoslavlje dam Muslimanima!“

Ovi pokliči opštinskog funkcionera iz Obrenovca kao da su dolazili iz istih istorijskih rezervoara netrpeljivosti iz kojih se svojevremeno nadahnuo i Brenton Tarant, koji je marta prošle godine izveo teroristički napad na dve džamije u novozelandskom gradu Krajstčerču, pri čemu je usmrtio 51 osobu. Tom prilikom, Tarant je snimak uživo iz svojih kola emitovao preko fejsbuka, na kome je prethodno obznanio svoj antiislamski manifest: „Nisam više mogao da ignorišem napade! To su napadi na moje ljude, napadi na moju kulturu, napadi na moju veru i na moju dušu! Ne mogu ignorisati!“ Iz njegovih kola treštala je pesma Karadžiću, vodi Srbe svoje, na kundaku njegove puške bila su ispisana imena Miloša Obilića, Baje Pivljanina i Marka Miljanova.

Radovanovićev antimigrantski ispad nije bio usamljen slučaj tokom proteklih meseci. Godina je zapravo počela pojavom tzv. narodne patrole u Beogradu, koja je presretala migrante po gradu i delila im flajere sa upozorenjima o pravilima ponašanja na engleskom, arapskom i srpskom. Tom prilikom su upozoravali da migranti moraju da poštuju policijski čas, odnosno da ne smeju napuštati prihvatilišta između 22h i 6h ujutro. Iza ove akcije stajala je narodna inicijativa „Nema predaje Kosova i Metohije“ koja je te snimke objavila na društvenim mrežama. Policija je o ovom slučaju obavestila nadležno tužilaštvo ali ubrzo je epidemija korone prekrila ove događaje. U Radovanovićevom slučaju, Osnovno javno tužilaštvo u Obrenovcu tražilo je određivanje pritvora od 30 dana zbog krivičnog dela nasilničkog ponašanja, ali je Sud odbacio ovaj predlog. Tako je Radovanović pušten da se brani sa slobode, što je zahtevao na desničarskom protestu pripadnika Levijatana ispred kasarne. Inače, ovaj incident u Obrenovcu nije usamljen, jer se mesec dana ranije dogodilo nešto slično, kada je građanin N.K. pozvao na otvoreni obračun sa migrantima u prihvatnom centru. N.K. je nakon toga uhapšen i pritvoren na 48 sati.

Slično je razmišljalo i oko 500 građana opštine Kovin, koji su krajem marta, neposredno posle uvođenja vanrednog stanja, organizovali protest pod antikovid maskama, kako bi sprečili da se u objekat Školsko rekreativnog centra Čardak u Deliblatu stacioniraju migranti. Okupljeni na protestu su tom prilikom zahtevali da se zgrada iskoristi za smeštaj „naših ljudi zaraženih koronavirusom a ne za naseljavanje migranata sa Bliskog istoka i iz Afrike“. Jedan od ključnih razloga, koji je naveden tom prilikom, bio je strah da se ne naruši harmonija suživota Srba, Mađara i Rumuna u tom kraju.

Strah od narušavanja harmonije između biračkog tela i vođe mogao je voditi i predsednika Vučića kada je odlučio da pokrene opsežnu vojnu akciju „zauzimanja migrantskih centara“ u okolini Šida. Zapravo, pravih razloga za vojnu intervenciju nije bilo, odnosno ne onakvih koje ne bi mogle da reše regularne patrole MUP-a na terenu. Zato je ratnički defile do zuba naoružanih vojnih policajaca mogao uliti dodatni osećaj sigurnosti, ali ne građanima Šida koji su demantovali da je bilo incidenata sa migrantima, već pre svega radikalizovanom desnom spektru biračkog tela, koji je preko paraformacija, dobro povezanih sa vlašću – što je slučaj nasilnika iz Obrenovca samo potvrdio – neprestano radio na podgrevanju antimigrantskog raspoloženja u javnosti.

Peščanik.net, 21.05.2020.

IZBEGLICE, MIGRANTI

The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)