Devetog decembra ove godine, u cik zore, specijalni agent Rob Grant je nazvao kuću guvernera države Illinois Milorada Roda Blagojevića i obavijestio ga da su mu pred vratima dvojica agenata FBI-a i da bi dobro bilo da rečena vrata otvori i pođe s agentima bez nepotrebnih komplikacija kako bi se izbjegla pažnja medija i kako mu se djeca ne bi probudila. “Je l’ vi to mene zafrkavate?”, izustio je Milorad.
Pošteni Milorad je pod istragom već godinama, budući da je njegov rutinski pristup političkim operacijama znan kao “plati pa klati” (pay to play) – svako ko hoće nešto od države Illinois (recimo, ugovor za izgradnju puta ili naplatu putarine, povrat poreza ili poresku olakšicu), a da mu Milorad može pomoći, mora njegovoj kampanji dati velikodušan dobrovoljni prilog, inače ništa. Illinois, na čelu s Chicagom, jedna je od najkorumpiranijih država u Americi, između ostalog i zato što trenutno važeći zakon ne postavlja nikakva ograničenja na iznos dobrovoljnih priloga niti bilo kakve uslove pod kojim se ti prilozi mogu dati. Pošto je prethodni guverner George Ryan, zbog korupcije, osuđen na šest godina zatvora i pošto je Milorad pod istragom manje-više već godinama, skupština države Illinois – pod Obaminim pritiskom – izglasala je zakon kojim se uplate političarima ograničavaju na različite načine i koji na snagu stupa 1. januara 2009.
Otud je pošteni Milorad požurio da nagrabi što više para može prije nego što kapak padne, pogotovo što je u posjedu nečega što je, po njegovim riječima snimljenim od strane FBI-a, “jebeno vrijedna stvar”, koja se “ne daje za džaba”. Spomenuta jebena stvar je pozicija senatora države Illinois u Kongresu koju Obama ostavlja da bi se uselio u Bijelu kuću, i koju između izbora po zakonu može dodijeliti isključivo guverner. U trenutku hapšenja pošteni Milorad je bio unesen u aukciju za senatorsku poziciju, zbog čega se s hapšenjem, najvjerovatnije, i požurilo, kako ne bi postavio dobrovoljca s najvelikodušnijom ponudom. Iako je bio potpuno lišen predrasuda u pogledu unovčavanja “jebeno vrijedne stvari”, Milorad nije bio spreman da je budzašto utali. Poslao je signal čak i Obami, sugerišući da bi guverner bio rad da prihvati mjesto državnog sekretara za zdravstvo ili poziciju ambasadora u nekoj finoj, udobnoj zemlji u zamjenu za postavljanje pojedinca kojeg Obama gotivi. Kad mu je iz Obaminog štaba poslana poruka da od njih ništa neće dobiti, pošteni Milorad je svoje negodovanje izrazio riječima: “Ko ih jebe”, nazivajući uzgred budućeg predsjednika motherfucker – majkojebač.
Od ostalih zainteresovanih za učešće u spektaklu američke demokratije, bio je spreman prihvatiti isplatu u obliku posla u nekoj dobrotvornoj organizaciji, ili u obliku neke guzovače za svoju Gospođu, ili u starom, dobrom obliku gotovine. A ako ne bi bilo odgovarajuće ponude, postojale su i druge opcije. “To je jebeno zlato”, rekao je svom šefu osoblja Johnu Harrrisu, koji je također uhapšen, kao i mikrofonu FBI-a. “Ne dam ja to nizašta… Uvijek to ja mogu sebi uzeti. Mogu se ja tu padobranom spustiti.” (I can parachute me there.) Mogućnost samopostavljanja za senatora bila je usko vezana za Miloradovu neskrivenu ambiciju da se 2016. kandiduje za predsjednika, kao i za činjenicu da bi prebacivanjem u Senat izbjegao opoziv, a imao bi i više para za odbranu u izglednom slučaju sudskog procesa.
Ono što je nevjerovatno u priči o poštenom Miloradu nije toliko bezočna korupcija, koliko to što se nikako nije mogao zaustaviti, nije mu đavo pohlepe dao mira. Iako je znao da mu FBI dašće za vratom (Jednoj mušteriji je rekao: “Moraš paziti kako se izražavaš i pretpostaviti da svako sluša. Čitav svijet sluša. Ja bih to obavio lično, a ne preko telefona”), iako je već godinama, zbog korupcije, na naslovnim stranama čikaških novina, iako je prije hapšenja imao podršku samo među 13 posto glasača, a među lokalnim političarima nije imao nijednog prijatelja, pošteni Milorad nije mogao a da još malo ne zagrabi, jer ko zna koliko će ova i ovakva nafaka još trajati. Chicago Tribune je objavio članak u kome se razmatra mogućnost da je Miloradova samoubilačka pohlepa znak poremećenog uma i citira psihijatra koji tvrdi da su samouveličavanje i jak osjećaj da mu nešto bespogovorno pripada, kao i sklonost iskorištavanju drugih i odsustvo suosjećanja prema drugima, simptomi mentalnog poremećaja znanog kao “narcisoidna ličnost”. Tome se mora dodati da se poštenom Miloradu nad čelom nadvija gusta, podnabula ćuba, kao u Elvisa bez briljantina, koja izgleda kao ozbiljan poremećaj na glavi, povrh onoga u glavi.
Istog dana kad je uhapšen, pošteni Milorad je pušten uz kauciju iz pritvora, odakle se uputio pravo na posao. Obama je izjavio da bi guverner morao dati ostavku, nebrojeni televizijski komedijanti i uvodničari diljem nacionalne štampe smatraju da bi guverner morao dati ostavku, mnogi članovi njegove administracije kažu da bi guverner morao dati ostavku, skupština države Illinois je pokrenula postupak za opoziv guvernera, a devet desetina glasača u Illinoisu smatraju da nema druge nego da guverner da ostavku. Poštenom Miloradu, međutim, ne pada na pamet da ostavku da i bezbeli sad pregovara i trguje jer je i njegova ostavka postala “jebeno vrijedna stvar”. Šta će pošteni Milorad, ne zna se, ali će sigurno naći načina da unovči vlastitu sramotu, što je jedna od prednosti njegove apsolutne bezočnosti. A ako ne bi mogao iz svega toga nešto izvući, može se srediti i smjestiti u slobodarskoj Šumadiji. Prema pisanju beogradskog Blica, uvijek je dobrodošao u selo Veliko Krčmare, gdje još uvijek ima očevinu. “Ako ne može da opstane u toj Americi, neka se vrati u Srbiju. Imaće od čega da se živi, može da jede kačamak, da gaji kravu i poneko prase, pile. Mi odvajkada tako živimo. Imamo i voćnjak”, izjavili su Dragan i Miladinka Blagojević, sinovac i snaja mu.
Ako hoće nešto malo bolje od kačamaka, može komotno da se organizuje i opari u Bosni i Hercegovini – kako u Republici Šumskoj tako i u Federaciji – gdje raznovrsni mentalni poremećaji na čelu s “narcisoidnom ličnošću” haraju među političkom elitom, bez obzira na nacionalnost. Kad bi “narcisoidna ličnost” bila priznata dijagnoza u bosanskohercegovačkoj psihijatriji i politici, naše ludnice bi bile pune rodoljubivih političara koji se po vascijeli dan pred ogledalom češljaju i mobilnim telefonom ugovaraju rasprodaju bolničkog namještaja i lijekova.
BH Dani, 26.12.2008.
Peščanik.net, 27.12.2009.