- Peščanik - https://pescanik.net -

Barikade od mrtvih ljudi

 
Zemljotres na Haitiju je jezivi dokaz da broj žrtava neke prirodne katastrofe ne zavisi od siline njenog udara, već od socijalnih uslova koji vladaju na mestu na kojem se nesreća dogodila.

Tri stvari odmah padaju u oči. Prvo, ponašanje zvanične vlasti. Lokalni garant Preval[1] nikako da izračuna broj leševa koje je za sobom ostavio zemljotres. Još uvek ne zna da li je poginulo 50 ili 500 hiljada ljudi, a prvi čovek Ministarstva unutrašnjih poslova izjavljuje kako se nikada neće doznati njihov broj. Da! Garant Preval je 2006. znao tačan broj pogrešno izbrojanih glasova, pa je zato poništio izbore. Dok su birači bili živi, on je tačno znao koliko ih je, a sada, kada su mrtvi, ne zna.

Drugo, nigde nema fotografija gigantskih pukotina na površini zemlje, pojave koja redovno prati katastrofalne zemljotrese. A njih nema, jer magnituda od 7 stepeni Rihtera odgovara zemljotresima koji zahvataju široku teritoriju i imaju niži stepen rušilačke snage. Ovo nije bio taj slučaj, kada za nekoliko sekundi u bezdan mogu da nestanu čitave desetospratnice i gde nema pomoći. Ovo je bila baš jedna od onih nesreća zbog kojih su u građevinarstvu i smišljeni (i propisani) seizmološki proračuni prilikom projektovanja temelja.

A betonski ćumezi u Port-o-Prensu za 60 sekundi su se pretvorili u ubojite krhotine i gustu prašinu. Da nigde nije bilo nikakvih seizmoloških proračuna potvrđuje i fotografija na kojoj se vidi kako je čak i predsednički dvorac srušen. U centru palate, na mestu gde je bila podignuta kolonada koja je držala čitav prvi sprat i tešku kulu nad njim, sada zjapi prazna rupa, dok u prizemlju ima delova koji su izdržali udar. Da su se u Port-o-Prensu gradile normalne kuće umesto betonskih kokošinjaca, bilo bi mnogo manje žrtava.

I na kraju treće. Prilikom organizacije prihvatanja humanitarne pomoći, vlasti u Haitiju fizički nisu bile u stanju da izađu na kraj čak ni sa minimalnim zahtevima logistike. Avioni su se zbog nemogućnosti da bezbedno slete, jednostavno okretali u vazduhu i bez istovara vraćali. Pomoć poslata iz Kine istovarivala se šest sati. Za to vreme, stanovnici Port-o-Prensa, revoltirani odsustvom humanitarne pomoći, dizali su barikade od leševa svojih sugrađana. Nije im ni na kraj pameti bilo da pođu na aerodrom i pomognu da se avion brže istovari.

Ovde je vrlo važno uočiti taj simptom definitivnog socijalnog raspada. Hajde da zamislimo da se Haiti događa u Los Anđelesu. To je naravno jako teško zamisliti, ako se ima u vidu da je u zemljotresu jačine 6 stepeni Rihtera, koji se dogodio 1987, u Los Anđelesu poginulo osmoro ljudi. Ali ipak, hajde da se potrudimo. Neka to bude, recimo, zemljotres jačune 12 stepeni po skali Kanemorija i pretpostavimo da je, između ostalog, u zemljinoj utrobi prosto nestalo nekoliko nebodera visine od sto spratova.

Teško je reći kako bi se ponašali preživeli. Neki bi pomagali spasiocima, neki bi verovatno poludeli, a našlo bi se i onih koji bi pljačkati supermarkete. Ali jedno je sasvim sigurno. Preživeli stanovnici Los Anđelesa nikada ne bi podizali barikade od leševa svojih sugrađana u znak protesta protiv onih koji kontrolišu aerodrom i nisu u stanju da istovare prispelu humanitarnu pomoć.

Za poslednjih četvrt veka na teritoriji bivšeg SSSR-a desila su se dva zemljotresa koji su bili veoma slični ovom poslednjem u Haitiju. To su zemljotresi u Neftegorsku 1995. jačine 7,5 stepeni po Rihteru i u Spitaku 1988. jačine 7,2 stepena po Rihteru. I mada se razmere katastrofalnih posledica kod oba mogu direktno povezati sa aktima već poslovične sovjetske aljkavosti i javašluka, a takođe i takoreći potpunog odsustva seizmičke bezbednosti građevina, ni u Spitaku, a ni u Neftegorsku niko nije pravio barikade od leševa.

Da bi se kao materijal za podizanje barikada koristile ljudske žrtve proizašle od katastrofe takvih razmera, potrebno je u svojoj istoriji imati pokolj iz 1804, kada su prilikom proglašenja nezavisnosti svi belci na Haitiju jednostavno bili pobijeni, a takođe je potrebno i preživeti diktaturu koju je 1957. ustanovio Fransoa Divalije, poznatiji kao Papa Dok. On je, na primer, sebe proglasio utelovljenjem Barona Subote (Baron Samedi, sposobnog da se po potrebi inkarnira u Baron Cimetière iliBaron La Croix), a svoju tajnu policiju nazvao je Tonton Makute, što, ako se malo uputite u mesnu mitoligiju, nije obično ime. Po vudu mitoligiji, to je zombi visokog reda koji proganja, muči i ubija sve one na koje Baron Subota pokaže prstom. Biti sposoban za podizanje barikada od leševa znači imati sasvim poseban odnos prema životu i smrti.

Zemljotres od 7 stepeni po skali Rihtera je vrlo ozbiljan potres, ali nije kraj sveta. Do sada najsnažniji registrovani zemljotres na svetu dogodio se 1960. u Čileu. Njegova magnituda je bila 9,5 po Rihteru. Menjao se reljef Anda i niz padine tog ogromnog planinskog lanca letelo je na stotine miliona tona kamenja i zemlje. Do temelja su razrušeni stari kolonijalni gradovi Konsepsion i Valdivija. Broj žrtava – 10 hiljada ljudi. A Čile ni tada, a ni danas, nije spadao i ne spada među najbogatije države sveta.

Godine 1985. Meksiko Siti je pogodio zemljotes jačine 8,2 stepena po Rihterovoj skali. Poginulo je 7,5 hiljada ljudi. Meksiko Siti naravno nije Los Anđeles, ali nije ni Port-o-Prens.

A kakva je država Haiti? To je najsiromašnija zemlja zapadne hemisfere. To je teritorija na kojoj je, od trenutka iskrcavanja Kolumba 1492. pa do danas, jedini period normalne uprave bio od 1915. do 1934, kada je bila okupirana od strane američkih marinaca.

Rusija je poklonila svetu reči vodka i knuta (кнут), a Haiti tonton makuti. Godine 1995, kada je predsednik Aristid raspustio zvaničnu vojsku, on ju je zamenio narodnom dobrovoljačkom vojskom pod imenom Armija kanibala. Tako su oni sami sebe nazvali, ali im je to postalo i zvanično ime. Kada je 2004. provladina(!) Armija kanibala organizovala oružanu pobunu, pridružili su im se i naoružani Vuduisti, odnosno pripadnici odreda bivših tonton makuti. Te iste 2004, kada je u Haitiju poginulo 3,5 hiljade ljudi u odronima i klizištima izazvanim užasnim uraganom, došlo je do ozbiljnih oružanih sukoba prilikom podele međunarodne humanitarne pomoći koja je prispela na ostrvo.

Haiti je najbednija zemlja na zapadnoj polulopti i to je prva zemlja u kojoj je zabeležena epidemija side. Mada je klima izuzetno blagotvorna, u Republici Haiti je zabeležen najviši nivo dečije smrtnosti i neuhranjenosti među zemljama zapadne hemisfere.

Danas iz čitavog sveta u Haiti stiže humanitarna pomoć. No ja mislim da je to uzalud. Ako Preval uspe da održi kontrolu, sva prispela pomoć će otići na finansiranje vlasti Garanta. A u slučaju da počnu nemiri i oslobodilačke armije kanibala i vuduista prosto pojedu Garanta Prevala (ne mislim figurativno, već stvarno – skuvaju i pojedu), tada će sva pomoć biti razgrabljena od strane istih tih kanibala i vuduista.

U principu, postoji jedina sila koja vlada dovoljnim resursima i sposobnošću da dostavi poslatu međunarodnu humanitarnu pomoć stvarnim žrtvama zemljotresa. To je vojska SAD. No sasvim je razuljivo da se ona time neće baviti, jer onog trenutka kada neki američki vodnik bude pucao u prvog vuduistu koji krene da diže barikade od leševa ili prvog kanibala kome padne na pamet da odlomi parče barikade da ga pojede, svi – i Garant Preval, i vuduisti, i kanibali, a posebno međunarodne humanitarne organizacija specijalizovane za krađu i prekrađu humanitarne pomoći zajedno sa organizacijama tipa Hamas ili onih u okviru programa Nafta za hranu, u jedan glas će povikati: „Američki okupatori – kako vas nije sramota!“.

Prirodne katastrofe više ne postoje. Postoje samo socijalne, jer ljudi više ne žive u prirodi već u društvima i od stanja u svakome od njih konkretno zavisi hoće li se negativne ili pak katastrofalne posledice neke nemile i neobuzdane stihije povećati ili smanjiti. Uzrok pogibije tolikih ljudi u noćnom klubu „Ćopavi konj“[2] nije vatrena stihija, već to što u Rusiji institucija koja se zove Državna kontrola zaštite od požara služi isključivo za iznuđivanje mita.

U Rusiji takođe postoje trusna područja, kao na primer Dagestan. Doduše, tamo nema haićanskih straćara, ali je zato dobiti građevinsku dozvolu za izgradnju 5 spratova, a potom izgraditi 12, kao reći dobar dan. Ne daj bože da se u Mahačkali zatrese – imaćemo Haiti.

 
Ежедневный Журнал, 18.01.2010.

Prevod sa ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 22.01.2010.

———–    

  1. Garant Preval – Rene Garsija Preval, 42. predsednik Republike Haiti. Autorka aludira na V. V. Putina, koga je kremaljska propaganda proglasila Garantom ustavnog poretka, posle čega je nadimak Garant ostao u redovnoj javnoj upotrebi.
  2. Hromi konj – Хромая лошадь, noćni klub u gradu Perm, u kojem je prilikom požara 5. decembra 2009. poginulo 155 ljudi, a njih 55 se još uvek nalazi u bolnici.