- Peščanik - https://pescanik.net -

Bilježnica Robija K.: Kraš je naš!

Fotografije čitateljki, Neda Radulović-Viswanatha

Bila je nedilja ujutro. Mama i tata su u pižamama sidili za stolom u kužini i pili su kavicu. Onda sam malo poslje ja u pižami isto dogibao u kužinu. Mama je meni stavila na stol ćikaru sa kakaom. Tata je mene pitao: „Šta je, malac? Šta si tako tunjav?“ Ja sam rekao: „Ma ništa! Grubo san sanja!“ Mama je pitala: „Šta si sanja, mišu?“ Ja sam rekao: „Ma ništa! Sanja san da me neka teta cilu noć mučila!“ Tata je rekao: „Na bava kua? A kako te mučila? Nemoj mi samo reć da te dirala po…“ Ja sam rekao: „Na silu me šopala sa čokoladom!“

Mama i tata su zableušili se u mene. Tata je rekao: „To nas jebeš, je li? Naveče gledaš vjesti, pa nas ujutro prcaš?“ Ja sam rekao: „Časna rič! Uvukla mi se u krevet i počela vadit čokolade! Ja san joj reka da mogu izist samo dva reda! Samo onda je ona kleknila mi na prsi i uvatila me za vrat! Onda mi je utrpala cilu čokoladu u usta! Pa još jednu! Pa još jednu…“ Mama je rekla: „Čoviče, pa to je teški horor!“ Onda je tata pokazao sa prstom u mene i rekao je: „A viš ga da je musav od čokolade oko usta! To se krembil diza noću ždrokit, pa nas sad brumaje!“ Ja sam rekao: „To mi je stoposto od riganja! Teta mi je nonstop trpala nove čokolade u usta! Nisan moga disat! Neam pojma kako san preživija!“

Mama i tata su značajski se pogledali. Onda je mama mene pitala: „A kako je izgledala ta teta?“ Ja sam rekao: „Imala je pižamu na sidra i patkice!“ Tata je rekao: „Ne pitamo te kako joj je izgledala pižama, nego kako je izgledala ona!“ Ja sam rekao: „Imala je crvenu kosu!“ Mama je glasno izdahnila i rekla je: „Aj fala ti bože! Mislila san da je ona krava!“ Ja sam pitao: „Koja krava?“ Mama je rekla: „Nije važno!“ Onda je tata pitao: „A odakle su bile čokolade?“ Ja sam rekao: „Iz kese!“ Tata je zinijo: „Molin?“ Ja sam rekao: „Teta ih je vadila iz neke kese!“ Tata je rekao: „Ma ne to, nego čije su proizvodnje?“ Ja sam rekao: „Mislin da su bile dorine iz Kraša!“ Mama je rekla: „Aj bogu fala! Kraš je naš!“

Onda sam ja srknijo guc kakaa iz ćikare. Onda sam rutnijo jer pošto mi je još bilo slabo od horora šta san ga sanja. Onda je tata mene pitao: „I? Kako je to završilo?“ Ja sam rekao: „Ništa! Ujutro san se diga iz postelje, dogibao do kužine, sija za stol i onda priča vama šta san sanja!“ Mama je pitala: „A teta?“ Onda je teta rekla: „Dobro jutro!“ Teta je stajala na vratima od kužine. Ona je na sebi imala pižamu sa sidrima i patkicama.

Mama i tata su piljili u nju sa širom zinutim ustima. Onda je mama cijuknila: „Gospođo presjednice! Otkud vi?!“ Tata je pitao: „Kad ste to opiturali kosu u crveno?“ Teta je pogledala prema meni i rekla je: „To možete zahvalit divljaku od vašeg sina koji me takvu sanjao!“ Mama je rekla: „Šta fali, baš van lipo stoji! Masu bolje od one žute šta van pari slama!“ Tata je rekao: „A plus van se slaže sa sidrima i patkicama!“ Onda je mama okrenila se prema tati i pitala je: „Čekaj malo, šta sad sve ovo znači?“ Tata je rekao: „Znači da Robi i dalje sanja! I da smo mi svi kod njega u snu! Bereš, mišu?“

Onda je teta uletila: „A znači i da ja imam važnih državničkih obaveza! I da ih zbog ovog malog bezobraznika ne mogu obavljat! Nego gubim vrijeme u nekoj nepoznatoj kuhinji sa smiješnom pidžamom i strašnom frizurom! Molim vas da naredite gospodinu sinu da se hitno probudi!“ Moja mama je zarežala: „A to šta si mi dite cilu noć mučila i šopala sa čokoladom, to ništa, je li?!“ Teta je rekla: „Pardon, gospođo, ja sam vašeg sina išla potplatit sa par kockica čokolade da me konačno oslobodi i pusti da radim svoj posao! A onda je to on u snu preuveličao u nekakvu torturu!“ Onda sam ja uletijo: „Lažeš, gubo! Išla si me udavit!“ Teta je podviknila: „Sram te bilo, drzniče mali! Znaš li ti s kim pričaš?!“ Onda je tata uletijo: „Priča sa jednom kozom, eto sa kim! Biće si mi plus svega dite šopala sa srpskim čokoladama?!“ Teta je rekla: „To nikad! Ja ni u snu hrvatskome djetetu ne bih davala srpsku čokoladu! To su bile dorine od Kraša! A Kraš je naš!“

Mama je rekla: „Jebe se meni za Kraš! Pokušaj ubojstva je pokušaj ubojstva!“ Samo teta je prosikćala: „Upozoravam vas da ja moram hitno na službeni put u Berlin! Imam važan sastanak sa predsjednicom Merkel, a zbog vašeg derišta ću ga propustiti! I to će imati strašne posljedice za Hrvatsku!“ Tata je rekao: „Šta si ti tako nabrijana, gospođo? Pa zar ti nije bolje sa nama pit kavu, nego u Berlinu Merkelici ljubit dupe?“ Onda je teta arlauknila: „Ovo je prijetnja nacionalnoj sigurnosti! Ovo je talačka kriza! Upozorite svoje neodgojeno derište da hitno sa ovim prestane, jer će sankcije biti grozne!“ Onda je tata okrenijo se prema meni. On je dignijo kažimprst i rekao je: „Znaš šta, Robi, probudiš li se sad, jebaću ti mater!“ Mama je unjela se meni u facu i pitala je: „Jel čvrsto spavaš, sine?“

Onda sam ja rekao: „Ne samo da spavam, kevo, nego sad sanjam da smo mi ustvari jedna beogradska porodica!“ Tu je u kužini najprvo uletila tišinčina. Onda je tata nakeserijo se od uva do uva i rekao je: „Ej, bre, sine, to ti je odličan fazon! Razvaljuješ! Tačno sam znao da mi je dete genije!“ Ja sam rekao: „Fala, ćale!“ Mama je rekla: „Čudo je dečja mašta! Čudo nad čudima…“ Tata je pitao: „A u kojem delu grada stanujemo, sine?“ Ja sam rekao: „Na Dorćolu, ćale, gde bi drugo!“ Tata je rekao: „Jooj, Dorćol…“ Mama je rekla: „Dečja mašta je prosto nenadjebiva…“ Onda je teta uletila: „Oprostite, što sad ovo znači?“ Tata je rekao: „Znači da se stvari ozbiljno komplikuju!“

Mama je rekla: „Znači da ćemo mi sad u jedan porodični provod, pošto je nedelja i pošto je lepo vreme! Idemo malo u šetnju po Kalemegdanu, pa posle do Skadarlije, pa posle u Tri šešira na karađorđeve šnicle i dimljene vešalice, a ti ćeš, srećo, da budeš sa nama u zarobljeništvu!“ Tata je rekao: „Znači, ne samo da si zaglavila u Robijevom snevanju, nego si pride zaglavila na teritoriju susedne i neprijateljske Srbije!“ Mama je rekla: „Ako, srećo! Nije svakodnevna pojava da imamo u gostima jednu ustašicu, poglavnicu susedne i neprijateljske Hrvatske, koja ne može da napusti Beograd, a žarko bi to želela!“ Tata je rekao: „I neće moći da ga napusti dok god nam dete ovako lepo sanja!“ Mama je rekla: „A sanjaće još dugo, pošto ću sad iz ormara da izvadim one konjske tablete za spavanje i otopim mu par komada u šolji kakaa! Bolje da se osiguramo i što duže održavamo dečaka u nebudnom stanju!“

Onda je teta skriknila: „Stanite, pa to je zločin! To je ozbiljno kriminalno djelo! Nedopustivo je na takav se način iživljavati na usnulome maloljetniku!“ Mama je njoj rekla: „Ma nemoj! A kad si mi dete kljukala sa čokoladama i htela da ga ugušiš, onda nisi pevala o humanizmu, sunce ti jebem!“ Tata je dodao: „A to je povod, gospođo, da ozbiljno popričamo i rešimo neke dileme!“ Teti je uletila zbunjoza: „Koje dileme?“ Tata je pitao: „Čiji ono beše Kraš?“

Robi K. (IIIa)

Peščanik.net, 13.12.2016.


The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)