- Peščanik - https://pescanik.net -

Bilježnica Robija K.: Smisao borbe za Hrvatsku

Foto: Predrag Trokicić

Ona učiteljica Smilja je ugibala u razred i itnila je dnevnik na svoju klupu. Onda je ona nama rulji rekla: „Draga dico, današćemo utvrđivat i ponavljat gradivo iz poznavanja prirode i društva šta smo ga učili juče! Samo malo da se podsitin kako se ono zvala lekcija…“ Onda je uča Smilja otvorila papirić i pročitala je: „Aha! Povijesni smisao domovinskog rata i herojske borbe hrvatskog naroda za samostalnu, suverenu, nezavisnu, slobodnu i proser… propser… prosperitetnu Hrvatsku!“ Onda je ona zaklopila papirić i rekla je: „A kako ćemo najbolje ponavljat gradivo? Tako štašmo opalit jedno ispitivalo, naravski!“ Mi ekipa u razredu smo šutili i piljili smo u uču sa komom i hororom. Učiteljica Smilja je rekla: „Znači, nema druge nego malo listat dnevnik i provjerit za ocjenu kako su učenici naučili lekciju od juče!“

Onda je uča Smilja sila u klupu i listala je dnevnik. Mi rulja smo ušokotrili se sa stravom na kvadrat. Onda je učiteljica rekla: „Aj za početak ti Dino!“ Onaj Kane Šteta je rekao: „Dina nema!“ Uča je pitala: „A di je?“ Kane Šteta je rekao: „Otiša je sa roditeljima u Irsku!“ Uča je rekla: „Aha… A dobro, onda ćemo nekog drugog!“ Učiteljica Smilja je opet listala po dnevniku. Onda je ona rekla: „Aj ti Kane!“ Ona pederica Sandra je rekla: „Kane nema!“ Uča je pitala: „A di je?“ Pederica Sandra je rekla: „Otiša je sa roditeljima u Njemačku!“ Uča je rekla: „Kako, jebate? Pa maloprije mi je baš Kane reka da je Dino otiša u Irsku!“ Pederica Sandra je rekla: „Al u međuvremenu je odselija u Njemačku!“ Uča je rekla: „Aha… A dobro, onda ćemo nekog drugog!“ Učiteljica Smilja je opet listala po dnevniku. Onda je ona rekla: „Aj ti Sandra!“ Ona Nela Svinjogojstvo je rekla: „Sandre nema!“ Uča je pitala: „A di je?“ Nela je rekla: „Otišla je sa roditeljima u Švedsku!“ Uča je rekla: „Kako, jebate? Pa maloprije mi je baš Sandra rekla da je Kane otiša u Njemačku!“ Nela Svinjogojstvo je rekla: „Al u međuvremenu je odselila u Švedsku!“ Uča je rekla: „Aha… A dobro, onda ćemo nekog drugog!“ Učiteljica Smilja je opet listala po dnevniku. Onda je ona rekla: „Aj ti Nela!“ Onaj Rino Sajla je rekao: „Nele nema!“ Uča je pitala: „A di je?“ Rino je rekao: „Otišla je sa roditeljima u Dansku!“ Uča je rekla: „Kako, jebate? Pa maloprije mi je baš Nela rekla da je Sandra otišla u Švedsku!“ Rino Sajla je rekao: „Al u međuvremenu je odselila u Dansku!“ Uča je rekla: „Aha… A dobro, onda ćemo nekog dugog!“ Učiteljica Smilja je opet listala po dnevniku. Onda je ona rekla: „Aj ti Rino!“ Tuljanica Niveska je rekla: „Rina nema!“ Uča je pitala: „A di je?“ Niveska je rekla: „Otiša je sa roditeljima u Belgiju!“ Uča je rekla: „Kako, jebate? Pa maloprije mi je baš Rino reka da je Nela otišla u Dansku!“ Tuljanica Niveska je rekla: „Al u međuvremenu je odselija u Belgiju!“ Uča je rekla: „Aha… A dobro, onda ćemo nekog drugog!“ Učiteljica Smilja je opet listala po dnevniku. Onda je ona rekla: „Aj ti Niveska!“ Mala Teica je rekla: „Niveske nema!“ Uča je pitala: „A di je?“ Teica je rekla: „Otišla je sa roditeljima u Norvešku!“ Uča je rekla: „Kako, jebate? Pa maloprije mi je baš Niveska rekla da je Rino otiša u Belgiju!“ Mala Teica je rekla: „Al u međuvremenu je odselila u Norvešku!“ Uča je rekla: „Aha… A dobro, onda ćemo nekog drugog!“ Učiteljica Smilja je opet listala po dnevniku. Onda je ona rekla: „Aj ti Teice!“ Ja sam rekao: „Teice nema!“ Uča je pitala: „A di je?“ Ja sam rekao: „Otišla je sa roditeljima u Nizozemsku!“ Uča je rekla: „Kako, jebate? Pa maloprije mi je baš Teica rekla da je Niveska otišla u Norvešku!“ Ja sam rekao: „Al u međuvremenu je odselila u Nizozemsku!“ Uča je rekla: „Aha… A dobro, onda ćemo nekog drugog!“ Samo onda je neko sa krvoločkim očima otvorijo vrata od razreda. To je bila ona direktorica.

Direktorica je arlauknila prema učiteljici: „Smiljo, šta ti to radiš?!“ Uča je rekla: „Kako šta radin? Evo sa dicom utvrđujen gradivo šta smo ga učili juče!“ Dića je dreknila: „Više od po đaka ti je izvan razreda i zajebavaju se po hodniku! Kakvo gradivo, jebenliti jarca?!“ Uča Smilja je rekla: „Samo malo da se podsitin…“ Onda je ona otvorila papirić i pročitala je: „Aha! Povijesni smisao domovinskog rata i herojske borbe hrvatskog naroda za samostalnu, suverenu, nezavisnu, slobodnu i propser… popres… prosperitetnu Hrvatsku!“ Dića je viknila: „Pa ih učiš kako je smisao naše krvave borbe za državu da pobignu u inozemstvo?! Je li, glupsonice?! Umisto da in objašnjavaš da ka pravi domoljubi tribaju ostat u Hrvackoj! Da ne ispadne da je imamo zakurac!“ Uča Smilja je raširila ruke i rekla je: „Ne mogu ja ka obična učiteljica uticat na njihovu tragičku sudbinu!“ Dića je dreknila: „Koju tragičku sudbinu? Šta biže odavde u irske i švedske?“ Uča je rekla: „Ne, nego šta nisu stigli dalje od hodnika!“

Onda je direktorica svu rulju iz hodnika vratila nazad u razred. Svi ekipa su sili nazad u klupe. Dića je podviknila: „Saćemo utvrđivat isto gradivo, ali u duhu domoljublja i ljubavi prema državi koja je krvlju izborena! Zaglumi li mi kogod da ide u irske i švedske isti sekund će popit asa! Jel to jasno?“ Svi su rekli: „Jasno je!“ Dića je naperila kažimprst prema plafonjeri i zarežala je: „Svi ostaju u Hrvackoj! Jel to skroz kjaro?“ Svi su rekli: „Kjaro je!“ Dića je rekla: „Okej! A ja ću sist u zadnju klupu da kontroliran situaciju!“ Onda je ona sila u zadnju klupu i rekla je: „Smiljo izvoli!“

Učiteljica Smilja je zakolutačila sa očima i rekla je: „Okej, dico, ajmo utvrđivat gradivo šta smo ga juče učili… samo malo da se sitin lekcije… aha, povijesni smisao domovinskog rata i herojske borbe hrvatskog naroda za samostalnu, suverenu, itakodalje, itakodalje… A najbolje ćemo to ponovit ako bacimo jedno ispitivalo!“ Onda je uča Smilja listala po dnevniku. Onda je ona rekla: „Aj ti Robi!“ Moj drug Dino je rekao: „Robija nema!“ Uča je pitala: „A di je?“ Dino je rekao: „Osta je u Hrvackoj!“ Uča je rekla: „Aha… A dobro, onda ćemo nekog drugog!“ Samo onda je direktorica skočila iz zadnje klupe: „Čekaj malo, pa šta je sad ovo?“ Svi u razredu su okrenili se prema njoj sa čudilom. Dića je pitala: „Kako to Robija nema, a govorite da je osta u Hrvackoj? Šta to znači?“ Moj drug Dino je rekao: „Znači da je otiša u zahod!“

Robi K. (IIIa)

Peščanik.net, 08.03.2019.


The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)