- Peščanik - https://pescanik.net -

Bilježnica Robija K.: Štrajk učitelja

Foto: Peščanik

David je rekao: „Ljudi, logorsko osoblje je u štrajku! Danas ne idemo na prisilni rad!“ Moša je rekao: „I ja san to čuja!“ Sara je rekla: „N bava kua? Pa šta ćemo radit ako ne idemo na prisilni rad?“ Jakob je rekao: „A neam blage, čoviče! Ubićemo se od dosade!“ Sara je rekla: „Ja to uopće ne mogu zamislit, majkemi mile! Meni život bez prisilnog rada ne vridi pišljiva boba!“ Moša je pitao: „Kakvi je to logor di logoraši lade jaja i prodaju zjake, jebate patak?“ David je rekao: „To ti je pravo pitanje, Moša! Nas niko ne jebe dva posto! Ponašaju se ka da ne postojimo!“ Onda je Hana uletila: „Ja san danas tribala ić u krebatorij!“ Sara je njoj rekla: „E pa to moš zaboravit! Nemoš u krebatorij kad je logorsko osoblje u štrajku!“ Hana je rekla: „Pa popizdiću, časna rič! A baš san bila turbo hepi! Tri dana nisan spavala od radosti šta ću ić u krebatorij!“ Onda je Jakob rekao: „Možda možemo ić sami u krebatorij?“ David je njemu rekao: „Kakoš ić sam kad ne znaš upalit visoke peći, klipsone! Jel ti to zvuči logično?“ Moša je rekao: „A da ne pričamo o puštanju plina u plinskim komorama! Za to tribaš bit teški maher!“ Sara je rekla: „Slažen se sa Mošom! Ne može svako kome se napne bit logorsko osoblje!“ David je rekao: „To je živa istina! Za to se triba i naporno školovat i steć bogato radno iskustvo!“ Onda je Hana pitala: „A zašto je logorsko osoblje išlo u štrajk?“ David je rekao: „Čuja san da oće veće plaće! Kažu da in je puna kapa da rade težak i odgovoran posal, koji je užasno važan za cilu zajednicu, a da za to dobivaju crkavicu!“ Moša je rekao: „To san i ja čuja! Kažu da je sramota da si sa tin plaćama ne mogu priuštit meso za obid više od dva do tri puta u tjednu!“ Sara je rekla: „Mi si ne možemo priuštit meso za obid više od nula do nula puta u životu!“ Jakob je rekao: „E, draga moja, al mi ne radimo tako težak i odgovoran posal, koji je užasno važan za cilu zajednicu!“ Moša je uletijo: „Aj priznaj, Sara, bil ti znala uključit plin u plinskoj komori, a?“ Sara je rekla: „Znala bi kurac!“

Onda je David rekao: „Čekajte malo, ljudi! Ako je logorsko osoblje u štrajku, jel to onda znači da štrajkaju i stražari u stražarskim kućicama? I ona ekipa sa šmajserima u mitraljeskim gnjezdima?“ Moša je rekao: „Naravski da znači! Na vjestima kažu da je odaziv na štrajk stopostotan! Tojest da konpletno logorsko osoblje nije na radnin mistima!“ David je uzviknijo: „A u pičku mile deve!“ Svi su piljili u Davida sa tupilom od nekuženja. Onda je David rekao: „Ljudi moji, pa jel vi znate šta to znači?! Znači da je kapija od logora otvorena!?“ Sara je njemu rekla: „Ovkors da je otvorena, Davide! Samo ne kužin šta sad zbog toga padaš u afan!“ David je rekao: „Kako neću, jebate jarac! Pa sad nam svaka pizda može uć u logor, a nas niko ne čuva!“ Onda je Jakob fljasnijo se po čelu i rekao je: „Uuuu, jebate… Dobro govoriš, čoviče!“ Moša je pozelenijo po faci i rekao je: „Ljudi moji, najebali smo trista smista!“ Onda je Hana uletila: „A dobro sad, ruljo, ne morate odma ulećat sa najcrnjim scenarijumima!“ Jakob je podviknijo: „Kako neću, jebate led! Jel ti znaš kojih sve luđaka ima okolo?! Mogu u logor uletit svakakvi manijaci i svašta nam radit!“ Moša je rekao: „Dobro ti kaže Jakob! Upadnu li u logor neki ludaši mogli bi nas slat na prisilni rad! Ili nas čak vodit u krebatorij!“ David je rekao: „A da i ne spominjemo plinsku komoru!“ Sara je skriknila: „Ajme majko, ja tu stravu ne mogu ni zamislit!“ Hana je zacvilila: „Gospe moja, sad neću tri dana zaspat od straja!“ David je uzdahnijo i rekao je: „Ne kužin, čoviče! Nije mi jasno kako logorsko osoblje može ić u štrajk ako time ugrožava tuđu sigurnost?“ Moša je rekao: „I mene to dosta jebe! Smatran da je krajnje neodgovorno borit se za svoja prava ako sa tim izazivaš katastrofu za druge!“ Jakob je pitao: „Di je tu solidarnost, jebaga noj?“

Samo onda sam se ja probudijo. Mama je mene pitala: „Šta je bilo, Robi? Ali si nešto grubo sanja?“ Ja sam rekao: „Ma bezveze! Neki horor…“

Ja sam nabrzihen obukao rebe i maju i uletijo sam u kužinu. Tata je čitao novine za stolom. Ja sam mamu pitao: „Jel ima šta za marendu, mamac? Zakasniću u školu!“ Mama je rekla: „Ne tribaš se ništa žurit, malac! Danas nema škole!“ Ja sam pitao: „A zašto?“ Mama je rekla: „Nastavno osoblje je u štrajku!“ Ja sam uzviknijo: „N bava kua?! Pa to je prva liga! Jel se onda mogu poć vanka igrat?“ Mama je rekla: „Daj, sinak, nemoj mi najranije ujutro lupat gluposti! Pa kakoš šporak ić vanka, za gospu blaženu?“ Meni je uletilo čudilo: „Zašto bi bija šporak?“ Mama je rekla: „Zato šta ti je mama oprala bičvice, mudante, rebe i maju, al ti nisan oprala mozak! A nema šanse da mi ideš vanka sa neopranim mozgom, pa da svi govore kakvi si to šporkaćun i kakva ti je to mater!“ Ja sam zableušio se u mamu sa težim ošamutom. Onda sam ja pitao: „Pa šta mi ne opereš i mozak?“ Mama je rekla: „E pa nisan ja školovano nastavno osoblje da bi to znala, mladiću! Ja san samo za bičve, mudante i te stvari!“ Ja sam zinijo od komatoze. Mama je rekla: „A znaš i sam kako to ide, sinak! Svako jutro ideš u školu da ti propisno operu mozak, a tek posli moš vanka!“ Onda je moj tata uletijo: „Kad sam ja bija mali koji put bi me pustili vanka i bez da mi je opran mozak!“ Mama je dreknila: „Debilu! Koji se ti kurac mišaš?! I šta onda ditetu ne rečeš punu istinu?“ Tata je pitao: „Koju punu istinu?“ Mama je viknila: „Puna je istina da ti i nemaš mozak! Pa su skužili da ti nemaju šta oprat!“ Tata je u roku hitno začepijo labrnju. Mama je rekla: „Ali moj Robi ga ima! Baš san juče srela onu Kragićku i kaže mi: Ajme kako van je sinu krasno opran mozak! Vidi se da je dobar u školi!“ Onda sam ja pitao: „Pa jel mi može neko drugi oprat mozak kad nema škole?“ Tata je promrmorijo: „Jedino crkva! Al oni danas ne rade! Ordiniraju samo nediljom!“ Ja sam cijuknijo: „Jebate konj, pa koliko onda dugo ja neću moć vanka?“ Mama je rekla: „Dok god su ti učitelji u štrajku, mišu!“ Ja sam uzviknijo: „A u pičku mile deve!“

Samo onda sam se ja probudijo. Mama je mene pitala: „Šta je bilo, Davide? Ali si nešto grubo sanja?“ Ja sam rekao: „Ma bezveze! Neki horor…“

Robi K. (IIIa)

Peščanik.net, 15.11.2019.


The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)