Sećate li se kako se završava Radovan III? Na kraju svi pređu na njihovu stranu. Neko iz oportunizma, u strahu od velike vilotićke sile, neko iz ljubavi, neko shvati da je to jedini način da se pobedi. I crni Radovan zaboravi šta je govorio – da je još u Zavičaju sve što valja, što je pošteno, čestito i plemenito bilo na našoj strani, a da su kod Vilotića, kod njih, ostali samo razbojnici, secikese, konjokradice i pokvarenjaci.
I u političkom životu u Srbiji nije novost da se na njihovu stranu prelazi i ako ste do juče tvrdili (a i dalje verujete u to, ali ćutite) da su oni pokvarenjaci. Radio Slobodna Evropa je pre nekoliko dana objavila priču kako to izgleda u stvarnom životu – nakon 12 godina neuspešnih tatinih pokušaja da joj sredi posao preko veze, 35-ogodišnja žena stupa u kontakt sa strankom, SNS naravno, angažuje se tokom kampanje, potom dobija posao, sa ugovorom na određeno vreme, postaje članica, a glavni utisak sa partijskih sastanaka joj je da su „svi tu zbog posla. Ako ne rade, da dobiju posao, ili da dobiju za stalno“. Ima i starijih ljudi koji vole Vučića, ali je većina tu zbog posla, kaže ona.
A koliko je ukupno onih koji su tu, iz ljubavi ili zbog posla, teško je proceniti. Pre tri godine naprednjaci su se hvalili da ih je više od 700.000, a Vučić je, kada je relativizovao temu da li je Belivuk bio član, pominjao 400-500.000.
Izvesno je da je sve više onih koji su tu zbog posla. Nedavno sam tako čuo i svedočenja iz jednog grada u Srbiji o nekoliko ljudi koji „ne vole Vučića“ ali im je dozlogrdilo da bezuspešno traže posao, pa su se učlanili. I dobili ugovore na 6 meseci. Nekada su konvertiti i novopostrančeni nagrađivani 12-omesečnim ugovorima, ali navala je velika, a kapaciteti javnog sektora ograničeni.
Nije svako poslanica Staša pa da dobije posao savetnika u Elektrodistribuciji, da se hvali svojim uhljebljenjem, da godinama neometano krši antikorupcijske propise i pri tome ih stručno tumači. Ona je (zbog čega, pitam se) u nekom višem ešalonu, mada i tu, naravno, niko nije nedodirljiv. I tu je uvek puna čekaonica zaslužnih i ne sumnjam da se nemali broj naprednjaka obradovao kada je otvoren „Staša-EDB-gejt“, zadovoljno trljajući ruke i čekajući da se uprazni slobodno mesto – u skupštini ili u savetničkom korpusu.
Pri dnu piramide pritisak je, međutim, veći. I možda je vreme da se upitamo da li stranka i javni sektor, neraskidivo povezani, zajedno počinju da se urušavaju pod teretom ljubavi prema Vrhovnom? Klijentelistički sistem kakav je Vučić formirao, po uzoru na piramidalne šeme štednje, moguće je održavati sve dok postoji dovoljno široka baza koja će proizvoditi resurse neophodne za zadovoljenje potreba onih unutar sistema. U prevodu na jezik najpoznatije ovdašnje piramidalne šeme – Dafina će isplaćivati visoke i sve veće kamate sve dok ima novih ulagača privučenih mogućnošću brze i velike zarade. Kad ne bude više nikoga ko će uložiti novac, sistem puca. Pa da se vratimo na SNS piramidu – kad ne budu svi mogli da naplate kamaticu od članstva, glasanja, prikupljanja „kapilarnih glasova“, sistem će se raspasti. Pojednostavljeno, deluje da je tako.
Naime, birače u celini, koji žive loše, možete jedno vreme održavati na okupu obećanjima (kao što je Dafina obećavala još veće kamate i pokazivala kako su trezori puni novca), ponavljajući kako nas država blagostanja čeka iza ugla, čim prođe još jedna najteža godina. I to može neko vreme da prolazi na opštem nivou – pod pretnjom gladi, rata, građani glasači će otrpeti još jednu godinu u kojoj se teško živi, ali se ipak živi. Ali problem je sa malim ličnim koristima. Poslom koji je građaninu lično obećao lokalni SNS poverenik. Obnavljanjem ugovora, zaposlenjem za stalno.
Ako je to put rušenja klijentelističkog stranačkog sistema, onda Radovan sa početka priče može da vikne „Evo rešenja!“. Treba samo da svi pristupe SNS-u. Da pređemo kod Vilotića: „Bolje mi oko njih, nego oni oko nas“. I kada ne bude moguće da se članovi namiruju samo na ime toga što su članovi (jer su svi članovi), ili će se uzeti u obzir i stručnost i kvalitet, ili drugi partijski parametri – dužina članstva, bliskost sa Vučićem i malim lokalnim vučićima. U ovom drugom slučaju, stranka se izoluje od onih birača koji nisu iskusili ličnu korist, ali su glasali očekujući da će je dobiti, da će i na njih doći red. I piramida popušta.
Stvari nisu, međutim, tako jednostavne. Vučić je lekciju iz piramidalne ekonomije i medijske manipulacije davno savladao. I čini se da se već nazire šta će odigrati kako bi se izvukao iz pretnje matom. U ovom gambitu žrtvuje se najjača figura – stranka. Ne zaboravimo da dama u šahu, poput stranke u ovoj situaciji, jeste najjača, ali ne i najvažnija figura. Vučić će jednostavno presložiti figure na drugu tablu. Nema više moćne SNS, to je sada ljuštura kojom rukovodi neki mali vučić, a Vučić je na čelu širokog patriotskog fronta, bloka, pokreta. Nešto poput onih njegovih „uspešnih privatizacija“, kada je prodavana imovina, a ispražnjena ljuštura i milijarde dugova ostajali državi, odnosno nama.
Drugovi članovi, žao nam je. To što vam je obećavano, to su bili neki neodgovorni lokalni funkcioneri SNS-a, i predsednik je mnogo puta upozoravao da se ne sme ništa zloupotrebljavati u ime stranke, najavljivao čeličnu metlu. Trka se poništava, taj vašar je zatvoren, izvol’te na novi ringišpil.
Peščanik.net, 21.01.2023.
- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Zlatko Minić (see all)
- Ko je tipovao Srbiju - 25/03/2024
- Ne slažem se sa pitanjem - 14/02/2024
- Zločin i uređenje - 15/01/2024