Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Čak se ni predsednik vlade ne pravi da ovi izbori imaju smisla. On govori o novim odlukama svoje vlade, bez obzira na to što ona ima status tehničke vlade i ne može donositi nove odluke. Dalje, on o tim odlukama govori bez ikakvih ograda, kao da je uveren da će njegova stranka na ovim izborima sigurno pobediti (mada povremeno zapomaže kako će izgubiti). To može da znači i da on ni po koju cenu neće dozvoliti da njegova stranka izgubi ove izbore. Da se taj poraz svakako izbegne, u kampanju predsednika vlade i njegove stranke upregnut je ceo državni i partijski pogon. Iz ugla izbornog nadmetanja, između ta dva aparata praktično nema nikakve razlike: predsednik vlade ih oba tretira kao svoje lične stranačke i državne kapacitete.

Posebnom izbornom i stranačkom agilnošću u kampanji ispred ostalih prednjači – ministarstvo unutrašnjih poslova. Zalaganjem (partijskih) radnika iz tog ministarstva poslednju nedelju pred izbore moglo bi obeležiti jedno plastično bure puno oružja. To bure, kaže vest, iskopano je sa dubine od 40 cm (u verziji vesti koju je dao „Blic“, dubina je prvo bila fantastičnih 40 metara, ali je to ubrzo ispravljeno) ispod površine zemlje, na placu koji pripada teritoriji opštine Inđija. U buretu su bili spakovani „17 pištolja i revolvera, devet pušaka, dva ’škorpiona’ i četiri ručne bombe“, zajedno sa „250 grama praškaste materije“. Policajci su, kaže vest i to, bure otkrili zajedničkom akcijom „Sektora unutrašnje kontrole, Policijske uprave Sremska Mitrovica, NKTC-a i Policijske uprave Novi Sad“.

Već na prvi pogled, zbunjuje kontrast između podrobnosti vesti u nekim njenim aspektima (zapremina bureta od 120 litra, detaljan spisak njegovog sadržaja zajedno sa fotografijama, tačna dubina sa koje je bure iskopano, lista državnih organa koji su učestvovali u otkrivanju) i upadljivog odsustva informacija koje se nikako ne mogu videti kao sporedni detalji. Bure je pronađeno pored nezavršene i napuštene kuće u vikend naselju u opštini Inđija. Dakle, ponovimo, bure je tu „pronađeno“, kao da je reč o slučajnom otkriću, a ne o rezultatu istrage. Ispada tako da Sektor unutrašnje kontrole, zajedno sa Policijskim upravama Sremska Mitrovica i Novi Sad, te NKTC-om, nasumično iskopava zemlju pored napuštenih kuća u potrazi za buradima punim oružja. Sva je prilika, ipak, da je policiju ka buretu neko uputio, te da je otkopavanje verovatno deo poslednje faze istrage u kojoj se već zna ko ga je i zašto tamo zakopao (kad smo kod tog pitanja „zašto“, razne stvari su moguće). Da nije tako, bure bi verovatno i dalje mirovalo na dubini od 40 cm ispod površine zemlje. Međutim, u saopštenju MUP-a nema tih važnih informacija, pa se stvara utisak da u Srbiji postoje nepoznate grupe koje iz kriminalnih razloga skrivaju oružje i čekaju pogodan trenutak da ga upotrebe. Od tih nepoznatih kriminalaca, građane Srbije štiti policija, koja eto ima sreće da nasumice pronalazi i otkopava oružje.

Bitne informacije iz ove vesti – zasnovane na nedorečenom saopštenju MUP-a – izostale su verovatno i zato da bi se čitaoci naveli na spekulisanje. Plac se nalazi na teritoriji opštine Inđija, gde na vlasti nije stranka predsednika vlade. U više navrata je ta stranka, uz upotrebu državnog aparata ali i primenom pukog nasilja, pokušala da smeni lokalnu vlast. To joj nije pošlo za rukom. Otkopavanje bureta i nemušta vest o tom otkriću, iz tog ugla izgledaju kao novi pokušaj da se diskredituje tamošnje lokalno rukovodstvo. U širem predizbornom kontekstu Srbije, ta vest je zgodna za širenje straha i predstavljanje predsednika vlade kao jedinog mogućeg zaštitnika i spasitelja građana, koji eto ima saradnike sposobne (i dovoljno srećne) da slučajno pronalaze opasnu burad.

Pored pronalaska bureta, policija je imala i drugu predizbornu aktivnost pod nazivom – „Skener 2“. Kao u akciji „Skener“ iz marta 2016. (kada je uhapšeno 46 osoba), a pre toga u akciji „Nojeva barka“ iz decembra 2015. (kada je uhapšeno 80 osoba), ponovo je priveden veliki broj ljudi, kako bi se mogla poslati vest da je uhapšeno „četrdeset i devet osoba“. Po mišljenju MUP-a, broj „četrdeset devet“ najvažniji je u vesti i praktično samo on zaslužuje pažnju. Kada se pročita ko je i za šta zaista priveden (usput, svim tim osobama je prekršeno pravo na privatnost, jer se ponovo u vesti daju inicijali uhapšenih, zajedno sa mestom boravka ili rada i godinom rođenja) – vidi se da je ponovo reč o nepovezanim događajima i osobama, za koje ne postoji nijedan razlog da se zajedno hapse i privode u okviru iste akcije. Ali, pošto svrha hapšenja i privođenja nije zaštita poretka, već medijska pažnja, onda MUP kao istureno odeljenje izbornog štaba SNS-a radi svoj posao najbolje što može. (O kakvim PR osobama je tu reč govori nešto i činjenica da oni procenjuju kako je zaštita poretka stvar mnogo manje zanimljiva od velikog broja uhapšenih. Pažnju, po njima, ne zavređuje kada policija radi svoj posao; pažnje je vredan samo broj osoba lišenih slobode, i zato taj broj mora biti veliki.) Jedan aspekt tog posla svakako je i uterivanje straha. Rekao bi sad neko, pa šta je loše da se zaplaše kriminalci. U stvari, ništa, pod jednim uslovom – da zastrašivanje nije selektivno te da se gone i kriminalci iz vlastitih redova.

Do izbora je ostalo još nedelju dana i to je dobra vest za radnike MUP-a. Kada prođe taj 24. april, konačno će moći da malo predahnu od predizbornih aktivnosti. Nevolja za njih, a i za sve nas, jeste u tome što nas iskustvo sa tekućim vlastima uči da uskoro treba očekivati – nove izbore.

Peščanik.net, 17.04.2016.

Srodni linkovi:

Mijat Lakićević – Supstanca

Végel László – Suvišni građanin suvišnog grada

Mijat Lakićević – Vučić i mladi

Sofija Mandić – Mrtve duše

Siniša Boljanović – Belo kako bilo

Vesna Rakić-Vodinelić: Parlamentarni izbori 2016 – I

Vesna Pešić – O belom glasu, još jednom

Saša Ilić – Đokonda iz Vladičinog Hana

Aleksa I. Jorga – Beli glas, opet?

Dejan Ilić – Paraziti

Vesna Pešić – Mapa puta

Sofija Mandić: Rečeno – učinjeno


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)