Jad i beda
Tadić je jedva progurao rezoluciju o Srebrenici, koja, ako ništa drugo, uspostavlja moralni otklon od mogućnosti kićenja lentom Milorada Dodika.
Tadić je jedva progurao rezoluciju o Srebrenici, koja, ako ništa drugo, uspostavlja moralni otklon od mogućnosti kićenja lentom Milorada Dodika.
Smena upravnika Narodne biblioteke Srbije koštaće Demokratsku stranku izbora.
Odjednom je ministar policije nadležan za smenjivanje upravnika biblioteke, kao da to što ga vlada postavlja znači da su mu ograničena prava.
U novijoj istoriji ovog društva ne postoji čelnik javne institucije koji je toliko uporno proganjan kao Ugričić.
U Beogradu komedijaš komedijaša tera na odžak, kako bi se reklo ovde u kićenom Sremu.
Prijavljujem ministru policije Ivici Dačiću da i u mojoj glavi, kao i u glavi Sretena Ugričića, ima misli.
Priznajem da ne razumem slučaj Nikolaidis, a još manje slučaj Ugričić. Međutim, zabrinjava me slučaj Dačić.
Bolje da se priča o terorističkim saradnicima Nikolaidisu, Ugrićiću i ostalim piscima, nego o tome zašto je Tadić u Banjaluci stavio preko grudi onu krvavu lentu.
Na neutralnost države se češće pozivaju nacionalisti, i to kada se radi o kulturnim politikama koje se bave tranzicionom pravdom.
Četvrt veka posle Aušvica, dobili smo apolitičnu ideologiju prema kojoj je moguće biti učesnik, a ne biti u vlasti.
Anđelina Džoli je pre par dana najavila da će se založiti za ukidanje Republike Srpske.
Pretendent na presto Srbije rekao je da političari nisu raspoloženi za kraljevinu, jer neki od njih žele da budu predsednici.
Danas bi tek 51% građana glasalo za pristupanje Srbije EU, što je najniži procenat podrške od 2002.
Spominjati zaveru u Srbiji? Nije baš kao nositi sove u Atinu, ali jeste deplasirano.
Dekartova smrt, Neznanom junaku, Pad Kolumbije i Razbijanje nisu pristali da uđu u trku za Ninovu nagradu smatrajući je ništavnom.
Ovaj tekst je dostavljen Specijalnom tužiocu kao dopuna krivične prijave protiv Nebojše Čovića i Velimira Ilića.
Da li je takozvana “književnosti jugoslovenskih prostora” preživela propast Jugoslavije? Nije.
Nema nacionalno svesnog Srbina koji drži do sebe, a da nije tužio Lukovića. To je postao statusni simbol.
Kao što otvorenih granica nema bez granica, tako ni otvorenih kultura nema bez kultura s vlastitim središtima.
Nasuprot euroskepticizmu elita, koje se ne odriču privilegije vladanja, stoje interesi trgovine, bankarstva i znanosti.
Sve se događa u malenom karantinu koji se proteže od Gračanice do banjalučkog „Borika“.
Kad se u raspravi pojavi razlika između pravog i realnog kapitalizma, kad počnemo priželjkivati kapitalizam s ljudskim licem, to nagoviještava njegov kraj.
Intervju sa autorkom Boga malih stvari: Okupiraj Volstrit, a ne Irak, Avganistan i Palestinu. Tako treba da kažemo.
Boriti se sa državom je kao da trčite za kolima koja su pregazila pešaka, umesto da pešaku pružite pomoć.
U Beogradu je izlazio list Pijemont, koji je lansirao ideje Apisa i njegovih crnorukaca; uređivao ga je čuveni Ljuba Čupa.
Kad stigneš na Kosovo, Dolazak u Prekaze, Čekajući autobus, Narod je kriv, Udah u vrtlogu…
Za razliku od švajcarskog suda, na sajtu dnevnog lista Alo dobro je prošao Srđan Šaper.
Ljudska prava žrtava postaju prava zapadnih sila da intervenišu: politički, ekonomski, kulturno, vojno.
Sklon sam da okončam diskusiju sa Vukom Perišićem nakon njegovog teksta “Šta da se radi“.
Intervju sa Dubravkom Ugrešić za novi broj Reči: svi smo se obreli u tvrdom kapitalizmu i ne snalazimo se najbolje.
Hvala Nemačkoj – stoji na plakatima po stanicama metroa. Piše i ko se zahvaljuje – Više zaposlenih nego ikada ranije.
Ona je dobra učenica i smerno dete: „Volim da hvatam ljude bez dozvole za boravak u Izraelu“.