U nekom od ispovjedno-autopoetičkih tekstova napisanih nakon objavljivanja Lolite, Vladimir Nabokov je kazao kako je tema pedofilije kojom se pozabavio u svom proslavljenom romanu jedna od tri tabu-teme američke književnosti. Druga tabu-tema bio bi dugi, sretni, uživanjem i dobrim djelima ispunjen život zakletog ateista koji umire u snu u stotoj godini života, a treća sretan, skladan i stabilan na snažnoj ljubavi utemeljen brak crnca i bjelkinje. Kod pominjanja ove posljednje tabu-teme, Nabokov onako usput primjećuje da obratna situacija, odnosno tema sretnog, skladnog i stabilnog na snažnoj ljubavi utemeljenog braka bijelca i crnkinje uopšte nije tabu.
Da li se u proteklih nekoliko decenija nešto promijenilo u američkoj književnosti je posebna tema, ali da je Nabokovljeva opaska, ako je mutatis mutandišemo, primjenjiva na našim stranama, i to ne samo u književno-umjetničkom ključu, nego i u onom životno-estradnom, ovih je dana bilo evidentno na vrlo konkretnom primjeru, odnosno primjerima. Dan za danom, u utorak i u srijedu, šestog i sedmog decembra, čitaoci Blica mogli su na udarnoj celebrity-trač dvolisnici čitati dva u ovom smislu vrlo komplementarna članka.
Najprije u utorak, uz markicu ekskluzivno, izlazi tekst pod naslovom Nataša Bekvalac: Čak su mi pretili zbog Ćazima. I oni koji se teškom mukom trude ne pratiti život&priključenija gospodične Bekvalac gotovo nužno znaju barem poneki detalj storije o njenom razvodu sa stanovitim vaterpolistom i podjednako nužno su načuli za trač oko afere sa izvjesnim (vrlo izvjesnim!) teniserom.Who the fuck is Ćazim, pitaju sad takvi čitaoci, a iz teksta će saznati tek da se radi o kontraverznom biznismenu. Zbog glasine o vezi sa dotičnim, Nataša Bekvalac se šokirala; ovako je to, naime, opisala sagovorniku iz Blica: “Krenuo je medijski linč, a ja nisam znala gde sam pogrešila. Doživljavala sam najgore trenutke u životu. Imala sam utisak da je ka meni upućeno toliko mržnje, a da me niko me nije upitao ono osnovno – Šta je istina? Dobro znajući da je u istini najveća moć odlučila sam da sačekam. Dobijala sam pozive pune mržnje, ružnih reči i pretnji, koje su me terale na suze i na povraćanje. Nisam mogla da verujem koliko su neki ljudi sposobni da mrze.“ U samom tekstu nema zapravo direktnog nagovještaja o motivu medijske hajke, pa bi neko neupućen pomislio da je problem sa Ćazimom (Osmanijem) njegova – kontraverznost. Ipak, pominjanje različitih etničkih i vjerskih odrednica (Hrvata i muslimana) pred kraj teksta, ukazuje na bolno mjesto. Rutinska pretraga tabloidne kloake, potvrđuje takvu sumnju. Jedan naslov je u tom smislu naročito indikativan: Srbija bi prihvatila i Hrvata i muslimana, ali… Albanac ljubi Natašu Bekvalac!
Već sutradan, u srijedu, međutim, u istim novinama (Blic), na istojcelebrity-trač dvolisnici, ispod nadnaslova Više od 8000 čitalaca Blica učestvovalo u anketi, stoji naslov: Misica sa Kosova najlepša. Tekst se zapravo bavi Blic-ovom anketom u kojoj se birala najljepša kandidatkinja za Miss Universe iz zemalja regiona. Ubjedljivo, ali zbilja ubjedljivo, sa skoro 43 posto glasova čitalaca Blic-a pobijedila je mlada gospodična Aferdita Dreshaj, kandidatkinja sa Kosova, daleko iza nje, sa 28 posto glasova je kandidatkinja iz Srbije Anja Šaranović, a slijede Crnogorka Nikolika Lončar (22 posto), Hrvatica Natalija Prica (5 posto) te Slovenka Ema Jagodić (1 posto). Jedan od čitalaca Blica-a čiji se komentar u članku citira, zapisao je na sajtu: “Ubedljivo je najlepša devojka sa Kosova, naročito ako se uzme u obzir građa. Albanke su, inače, jako lepe, a što je još važnije, tople su, ženstvene, seksepilne, vatrene…“
Ne samo da nije nemoguće, nego je zapravo vrlo realno zamisliti da su isti anonimni internauti koji su do neba uzdizali ljepotu, građu, toplinu, ženstvenost, seksipil i vatrenost Aferdite Dreshaj, na nekim drugim forumima razapinjali Natašu Bekvalac proklinjujući je zbog eventualne veze sa Albancem. U toj primitivno-patrijarhalnoj vizuri koja se nije promijenila još od otmice Sabinjanki, na ženu se ne gleda kao na ljudsko biće, nego kao na imovinu, pa kao što neprijatelj može imati dobrog konja, može, brate, među njima biti i lijepih žena i mi ćemo to objektivno priznati. Nama su njihove žene super, ali nemoj nipošto da našim ženama oni budu super.
Nije ovo, naravno, specifično samo za društvo u Srbiji. Aferdita je navodno u vezi sa albanskim pjevačem Špatom Kasapijem, ali ako se nekad spetlja (ili se pročuje da se spetljala) s nekim srpskim kontraverznim biznismenom, doživjeće i ona svoju verziju medijskog linča. Kao što, uostalom, ovih dana Severina doživljava prozivanja od svojih celebrity-kolegica iz Hrvatske koje nikad ne bi mogle biti sa Srbinom.
U Bosni opet, i u Sarajevu, varira se specifična forma ovog poučka, pa su za izdaju Meše Selimovića i Emira Kusturice krive njihove žene koje su, je li, Srpkinje.
Žensko je, dakle, ovdje uvijek krivo, baš kao u onoj replici Andrićevog gazde Petra Filipovca (iz Anikinih vremena): “U svakoj ženi ima đavo koga treba ubiti ili poslom ili rađanjem ili i jednim i drugim; a ako se žena otme i jednom i drugom, onda treba ubiti ženu.“
Jedina nam je šansa, znao je to i Bulgakov, da nas sve odnese đavo.
Sarajevski nokturno
Peščanik.net, 08.09.2011.