Razgovor vodio Omer Karabeg
U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o privilegijama Katoličke crkve u Hrvatskoj i SPC u Srbiji. Sagovornici su bili sociolozi religije – Ivica Maštruko iz Zadra i Srđan Barišić iz Beograda.
Bilo je reči o tome kakve privilegije Katoličkoj crkvi obezbeđuju ugovori koje je Hrvatska pre 25 godina potpisala sa Vatikanom, kako srpska država finansira SPC, zašto te dve crkve moraju da finansiraju i oni koji pripadaju drugim verama ili nisu vernici, koliko je bogatstvo Katoličke i Srpske pravoslavne crkve, zašto crkve ne plaćaju porez, kako država sveštenicima obezbeđuje plate i penzije, zašto crkva ima prednost prilikom vraćanja nacionalizovane imovine, zašto se ne može otvoriti nijedan novi objekat bez blagoslova crkve, o krsnim slavama opština, škola i javnih ustanova u Srbiji, kako se političari utrkuju ko će da sedne u prvi red kada kardinal Bozanić služi misu i patrijarh Irinej liturgiju, kao i o tome ko ima veće privilegije – Katolička ili Srpska pravoslavna crkva.
Položaj Katoličke crkve u Hrvatskoj regulisan je u 4 ugovora koje je hrvatska država potpisala sa Vatikanom između 1996. i 1998. Kritičari ovih ugovora traže njihovo raskidanje tvrdeći da oni nanose štetu Hrvatskoj. Gospodine Maštruko, kako vi gledate na te ugovore?
Ivica Maštruko: Slažem se sa onima koji su za reviziju tih ugovora. Ne za njihovo potpuno odbacivanje jer to nije moguće, nego za njihovu izmjenu.
Da li su oni štetni za Hrvatsku?
Ivica Maštruko: Štetni su u jednom dijelu, ali nisu svi problematični. Prvi ugovor koji je potpisan 1996. i u kome se definira status Katoličke crkve u hrvatskom društvu nije sporan, jer je on u okvirima uobičajenih međunarodnih ugovora. Problematičan je ugovor o suradnji na području odgoja i kulture gdje se govori o obaveznoj nastavi vjeronauka u osnovnim školama i u dječjim vrtićima. Problematičan je i ugovor o gospodarskim pitanjima u kome se govori o načinu financiranja Katoličke crkve. To je temeljni problem.
Gospodine Barišiću, da li su odnosi između države Srbije i SPC regulisani posebnim sporazumom?
Srđan Barišić: Ovde je sve zasnovano na zakonskoj regulativi koja je išla obrnutim smerom. Prvo je donesena uredba o uvođenju veronauke u škole, zatim je usvojen zakon o crkvenim i verskim zajednicama, pa je tek onda položaj verskih zajednica regulisan ustavom, što je pravni nonsens, jer je ispalo da se nižim pravnim aktima definišu odredbe viših pravnih akata, pa i onog najvišeg – ustava. Sve to je urađeno pod pritiskom verskih zajednica, među kojima je najgromoglasnija bila SPC. Nedavno smo čuli izjavu patrijarha Irineja da je došlo vreme da veronauka postane obavezan predmet, što je naišlo na kritiku građanskog društva.
Ivica Maštruko: Ukazao bih na razliku između situacije u Srbiji i one u Hrvatskoj. Položaj Srpske pravoslavne crkve regulira se zakonima države Srbije, dok se položaj Katoličke crkve regulira međunarodnim sporazumom između Svete stolice i Hrvatske. Taj sporazum ima prioritet nad zakonima koji se donose u državi Hrvatskoj. On ima karakter međudržavnog ugovora i nije ga moguće mijenjati bez suglasnosti dviju strana.
Kako se finansira Katolička crkva?
Ivica Maštruko: Prema Vatikanskim ugovorima hrvatska država osigurava u svom budžetu oko 300 milijuna kuna za plaće i mirovinsko osiguranje svećenika i za karitativnu djelatnost. Oko 230 milijuna kuna se izdvaja za vjeronauk. Tu je onda i 60 milijuna kuna za zaštitu kulturnih dobara. Za vojni ordinarijat godišnje se osigurava 115 milijuna kuna. Taj novac se troši na hodočašća i plaće svećenicima koji su aktivni vojnici jer imaju činove.
Recimo, generalni vikar, odnosno glavni vikar za vojsku koji je u rangu biskupa, prima plaću general bojnika. Predviđena je i naknada za imovinu koja je u Jugoslaviji bila oduzeta Katoličkoj crkvi. Ne treba zaboraviti ni ono što izdvajaju općine i županije za pomoć crkvi, crkvene svečanosti, hodočašća, popravku crkvenih objekata i slično – tako da po mojoj procjeni Katolička crkva dobija preko milijardu kuna godišnje.
To je oko133 miliona eura.
Ivica Maštruko: Tu nije uračunato da Katolička crkve uopće ne plaća porez. Ne oporezuju se plaće koje svećenici primaju iz budžeta, jer se to ne vodi kao plaća nego kao nadoknada, odnosno nagrada. Katolička crkva ne plaća porez na prihode koje dobija za vjenčanja, pogrebe i krštenja, a ne plaća ni carinu na uvoz predmeta koji joj služe za mise.
Da li se SPC finansira iz budžeta?
Srđan Barišić: Država direktno finansira obnovu hramova i izgradnju hrama Svetog Save. Taj hram ima tretman državnog projekta. Već nekoliko godina svaki građanin, koji u periodu od 15. juna do 31. avgusta koristi usluge PTT-a, mora da na svaku pošiljku zalepi takozvanu doplatnu marku od 10 dinara, a prihod od njene prodaje ide za izgradnju hrama Svetog Save. Ako uzmete da jedna obična advokatska kancelarija dnevno pošalje oko 20 pisama, da ustanove šalju gomile raznih dopisa, možete zamisliti koliko se novca prikupi.
U okviru programa za očuvanje kulturne baštine Srbija izdvaja velike svote za obnavljanje hramova Srpske pravoslavne crkve. Iz budžeta se dobrim delom plaća socijalno i zdravstveno osiguranje sveštenika. Kad je reč o porezu, podsetio bih na nedavnu izjavu patrijarha Irineja da crkva neće plaćati porez sve dok joj ne bude vraćena sva imovina. To je bezmalo ultimatum državi.
U kojoj meri je SPC vraćena nacionalizovana imovina?
Srđan Barišić: Ona prednjači na listi za restituciju. Vraćeno joj je preko 70 odsto imovine. Reč je o stotinama hektara obradive zemlje i šuma i velikom broju stanova, lokala i drugih objekata po centrima gradova gde je nekada bilo locirano visoko sveštenstvo. To je veoma mnogo s obzirom na pravnu zamršenost procesa restitiucije, jer su objekti nakon nacionalizacije nekoliko puta menjali vlasnika.
Da li su Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj vraćene nekretnine koje su bile nacionalizovane?
Ivica Maštruko: Vraćeno je dosta toga. Zna se da je Katolička crkva bila veliki zemljoposjednik i da je jedan od njenih biznisa bio trgovanje zemljom i posjedima. Ondje gdje su zemljišta i građevine u nekoliko navrata mijenjale vlasnike teško je vratiti imovinu, pa se onda vode sporovi o naknadi. A kada su u pitanju novci, tu je Katolička crkva vrlo osjetljiva tako da ti sporovi dugo traju. Neke od samostanskih i crkvenih zgrada na području Dalmacije, koje su vraćene Katoličkoj crkvi, sada se koriste u turističke svrhe. Pretvorene su u ljetovališta pod vidom crkvenog turizma, ali, kao što sam rekao, crkva ne plaća porez na te prihode.
Da li je Katolička crkva u Hrvatskoj bogata?
Ivica Maštruko: Sasvim sigurno, zato se i protivi eventualnim promjenama u financiranju. Naime, jedan broj civilnih udruga je predlagao da se u Hrvatskoj prihvati talijanski model financiranja crkve gdje svaki pojedinac izdvaja osam promila za vjersku zajednicu koju on odabere, ali to nije prihvaćeno.
Da li je SPC bogata?
Srđan Barišić: Ako pogledate pojedine eparhijske dvorove, to je nesporno – tu posebno mislim na eparhijske dvorove u Bijeljini i Mostaru. Ali ako uđete u patrijaršijski dvor videćete da je tamo sve jako skromno, skoro asketski. Određen broj ljudi, koji rukovodi crkvom, raspolaže velikom imovinom, pogotovo što to nema nikakve finasijske kontrole i što crkva ne plaća porez, a ponekad je reč o prilično velikim transakcijama. S druge strane, na nižim nivoima hijerahije poslovi i prihodi su mali.
Međutim, ako pogledate šta je sve crkva dobila poslednjih desetak godina u procesu restitucije, videćete da je ona poprilično značajan veleposednik. Ne verujem da po obrtu i preduzetničkoj moći može da parira ekonomskim gigantima u Srbiji, ali svakako predstavlja ozbiljan ekonomski potencijal. Zanimljiv je odnos vlasti prema crkvi. Iako se crkva pita za mnoge stvari i političari redovno trče da se rukuju i konsultuju sa visokim jerarsima, crkva je često ostavljena po strani kada se donose odluke od državnog interesa.
U Hrvatskoj nije tako. Političari gledaju da udovolje zahtevima Katoličke crkve, pogotovo HDZ?
Ivica Maštruko: Nego kako. Postoji tiha i trajna suradnja između Katoličke crkve i vlada, pa i onih socijaldemokratskih, jer lideri političkih partija misle da se na taj način osiguravaju glasači. Ta suradnja je vidljiva na različitim manifestacijama gdje je obavezno prisustvo visokog svećenstva, biskupa i slično.Ta veza kojom se negira sekularni karakter države vidljiva je i u školama prilikom različitih proslava. To se proširilo i na sveučilišta gdje se organiziraju crkvene svečanosti povodom završetka i početka akademske godine. Ta suradnja je na svim razinama i postala je više nego iritantna.
Govorili smo o tome da se i Katolička i SPC finansiraju iz budžeta. To onda znači da ih finansiraju i pripadnici drugih religija, kao i oni koji nisu vjernici.
Ivica Maštruko: Naravno. Recimo, iz budžeta se finacira svako vojno hodočašće u Lurd gdje odlaze vojne pjevačke klape, zatim postrojbe hrvatske vojske – sve do generala i ministara. Katoličku crkvu financiramo i preko poreza koji plaćamo u svojoj općini i gradu. Dio tog novca izdvaja se za crkvu nezavisno od državnog budžeta.
U Srbiji je postao običaj da popovi osveštavaju svaki novi objekt. Ko na tome insistira – SPC ili vlasnici tih objekata?
Srđan Barišić: Moramo da pravimo razliku između onoga što je državno, što plaćaju svi građani Srbije, i onoga što je privatno. Kao privatnik možete da pozivate sveštenike SPC da vam blagosiljaju šta god želite. Ali ako u zgradi opštinske administracije – koja je servis svih građana opštine među kojima ima i pripadanika drugih verskih zajednica i nevernika – iza državnog službenika visi neki pravoslavni svetac, onda je to već potpuno druga priča. Ista je stvar i sa ostalim državnim ustanovama, školama i vojskom gde se pozivaju sveštenici SPC da osveštavaju objekte. Dosadašnji predsednik Srbije Tomislav Nikolić na pravoslavni Božić unosio je badnjak u zgradu predsedništva. Sekularna država to ne bi smela da dozvoli.
Imaju li javne institucije i obrazovne ustanove svoje krsne slave?
Srđan Barišić: Škole imaju svoju slavu – to je Sveti Sava. To je jedan od centralnih događaja u školskom kalendaru. Tog dana nema nastave, izvode se programi i peva se himna Svetom Savi. Svaka opština u Srbiji ima svog ktitora, svog sveca, to jeste svoju krsnu slavu. Pravoslavne svece možete videti i na zastavama i grbovima gradova i opština.
Da li se u Hrvatskoj u školama i u javnim ustanovama nalaze obeležja Katoličke crkve?
Ivica Maštruko: U nekim školama ih ima, u nekima ne. Zavisi od upravitelja škole. Ali ljudi su oportunisti pa se dodvoravaju crkvi. Što se tiče općina i gradova, situacija je slična kao u Srbiji. Više se ne slavi dan oslobođenja kao nekada. Sada se slave blagdani katoličkih svetaca-zaštitnika gradova i općina, a njihovi likovi se nalaze na grbovima općina i gradova.
Političari u Hrvatskoj se utrkuju u tome ko će da bude viđen na misama i ko će da sedi u prvom redu kada kardinal Bozanić služi misu. Zašto je to političarima toliko važno?
Ivica Maštruko: Računaju da će pojavom na tim skupovima dobiti podršku vjernika, jer svećenici i biskupi prilikom izbora često izravno lobiraju za pojedine stranke. Uglavnom su to stranke desnice ili desnog centra kao što su HSP ili HDZ. Ni u kom slučaju ne lobiraju za stranke ljevice i centra. Posebno ne za liberale koji su im trn u oku.
Mada se i političari Socijademokratske partije trude da se nađu u prvom redu.
Ivica Maštruko: Da, jer misle da će osigurati glasače, što međutim nije uvijek točno. Recimo, na zadnjim izborima sisački biskup Košić, poznat po svojim retrogradnim stajalištima, otvoreno je govorio protiv socijaldemokratskog kandidata za gradonačelnika, ali to nije imalo odjeka u biračkom tijelu njegove biskupije koje je glasalo suprotno od njegovih preporuka.
Da li političari u Srbiji prisustvuju liturgijama na kojima služe patrijarh i vladike?
Srđan Barišić: Naravno. Nacionalni identitet se tesno povezuje sa verskim. Danas se prosto podrazumeva da državni vrh ide po blagoslov za neke važne odluke, da se političari konsulutju sa duhovnim autoritetima kao što je patrijarh na najvišem nivou ili episkopi na nižem nivou. Ipak, crkva često nema veliki uticaj na političke odluke što se pokazalo i u nedavnon izboru premijerke. Država je gurala svoju priču uprkos negativnom stavu Srpske pravoslavne crkve.
Da li sveštenici, kada učine krivično delo, završe na sudu ili pravosuđe izbegava da protiv njih pokrene postupak i da ih osudi?
Ivica Maštruko: Bilo je nekoliko takvih slučajeva, pa čak i jedan slučaj pedofilije, ali su organi gonjenja reagirali.
Koliko znam, vladika Pahomije, protiv koga je u Srbiji bio pokrenut postupak za pedofiliju, nikada nije osuđen. Njegov slučaj je zastareo.
Srđan Barišić: Imali smo i slučaj zvorničko-tuzlanskog episkopa Kačavende i još neke slučajeve. Sudovi u Srbiji uradili su sve što su mogli da nijedan osumnjičeni sveštenik ne bude izveden pred lice pravde. Sve je nekako vešto gurnuto pod tepih, a crkva je te slučajeve rešavala tako što je osumnjičene sveštenike penzionisala.
Ivica Maštruko: Pomenuo bih da Biskupska konferencija od 2002. ima poseban ugovor sa Hrvatskom radiotelevizijom koji praktično predstavlja zbir želja Katoličke crkve o broju religijskih emisija koje se moraju emitirati na javnoj televiziji. Pri tome je najveći dio ostalog programa protkan religijskim duhom.
Srđan Barišić: U Srbiji je odnos javnog servisa sa Srpskom pravoslavnom crkvom rešen tako što je dugo godina na čelu Radiodifuzne agencije bio episkop tako da su postojala vrlo jasna pravila o emitovanju religijskog sadržaja na javnom servisu i ostalim emiterima koji imaju nacionalnu frekvenciju.
Ko ima veće privilegije – Katolička crkva u Hrvatskoj ili pravoslavna u Srbiji?
Ivica Maštruko: Mislim da su u tome ravnopravne. Nema dvojbe da su obje crkve u privilegiranoj poziciji. Jer ako se u Hrvatskoj na zgrade Biskupske konferencije i vojnog vikarijata, čija je izgradnja financirana iz budžeta, stavlja oniks – ne mramor već oniks – onda se sigurno može govoriti o privilegiranom statusu. A u Srbiji, po ovome što smo čuli od kolege Barišića, situacija nije mnogo različita.
Srđan Barišić: Slažem se da je to slično. Često kažem – kada bi SPC bila organizovana kao rimokatolička, mislim da bi bila toliko jaka da bi zamenila državu.
Radio Slobodna Evropa, 25.06.2017.
Peščanik.net, 27.06.2017.