- Peščanik - https://pescanik.net -

Crna Reka, iz arhive beležnica za radio emisiju

Duhovno-pravoslavni centar Crna Reka gde se koriste metode srednjevekovnog zlostavljanja kao terapija u lečenju narkomana radi pod blagoslovom vladike Artemija. Centar u Crnoj Reci zvanično je registrovan 2005. godine, a država Srbija dala mu je dozvolu za rad.

Ministarstvo vera (ministar Milan Radulović) je u oktobru 2005. godine pomoglo Crnoj Reci sa 400.000 dinara. U obrazloženju stoji da im daju novac jer cene njihove napore „da u skromnim uslovima i uz primenu specifične duhovno radne terapije obavljaju jedan nadasve plemenit i human posao resocijalizacije i izvođenja na pravi put“.

Sveti arhijerejski Sinod Srpske pravoslavne crkve pozvao je vladiku Artemija da odmah raspusti nelegalni stacionar i saopštio da je sa „sa zaprepašćenjem i žaljenjem primio vest o brutalnom nasilju koje se, u okrilju manastira Crna Reka u eparhiji raško-prizrenskoj, primenjuje prema obolelima od bolesti zavisnosti“.

Episkop raško-prizrenski Artemije izjavio je da Duhovno-rehabilitacioni centar za lečenje bolesti zavisnosti, čiji je način rada, zbog fizičkog kažnjavanja štićenika, kritikovan – ne pripada manastiru Crna Reka i da u njemu ne rade monasi.

Posle smene upravnika centra Branislava Peranovića koji je lično učestvovao u zlostavljanju štićenika centra u Crnoj Reci, vladika Artemije je na njegovo mesto postavio jereja Dejana Jakovljevića koji je za Večernje novosti izjavio: „Batine se koriste samo u izuzetnim i retkim situacijama, kao nužno zlo, kad nema drugog izbora…. Mnoge od njih batine su spasle, danas su normalni ljudi koji nam pomažu da druge izlečimo.“

***

Saradnici Pravoslavno misionarsko i duhovno rehabilitacionog centra u Crnoj Reci Nemanja Radosavljević iz Lazarevca i Marijan Pavićević iz Beograda osuđeni su sredinom oktobra 2009. zbog silovanja štićenika i nasilničkog ponašanja. Radosavljević je za krivična dela silovanja i nasilničkog ponašanja osuđen na jedinstvenu zakonsku kaznu od dve godine i pet meseci, a Pavićević je za silovanje osuđen na godinu dana zatvora. Radosavljevića i Pavićevića je za silovanje i zlostavljanje policiji, u maju ove godine, prijavio bivši štićenik iz Lazarevca, ali tek pošto je otvorena afera Duhovno-rehabilitacionog centra u Crnoj Reci.

Bivši rukovodilac Duhovno-rehabilitacionog centra Branislav Peranović će, zbog sumnje da se nasilnički ponašao, odgovarati pred Opštinskim sudom u Tutinu.

Episkop Artemije je krajem septembra Peranovića postavio na dužnost eparhijskog savetnika za borbu protiv narkomanije.

U intervjuu pod naslovom Ko radi, taj i greši, Peranović kaže: „Trudiću se da i u narednom periodu na najbolji mogući način dam svoj doprinos u iskorenjivanju ove pošasti kod mladih i svih onih koji su postali žrtve droga.“

O najavljenim zabranama ekstremističkih i desničarskih organizacija i podršci koju su mu pružili, Peranović kaže: „Nisam imao uvid u programe tih organizacija, ali znam da one imaju dosta dobrih ideja koje zastupaju, kao što je očuvanje porodice, poštovanje pravoslavlja i ono što je osnovno je da sve te plemenite ideje moraju biti zastupane na primeren, svetosavski način. Ako se utvrdi da je u delovanju tih grupa bilo ekstremizma, onda neka se radi kako zakon nalaže, ako toga nije bilo, onda treba te organizacije pustiti da deluju na miru. Meni su lično neki od njih dali podršku kada sam bio proganjan medijski zbog Crne Reke i to ne zaboravljam.“

Tokom vikenda 19-20. septembra centar u Crnoj Reci bio je domaćin moto okupljanja Vožnja podrške, koju su u znak podrške centru i smenjenom kolegi-bajkeru Peranoviću organizovali bajkeri iz par desetina moto klubova iz Srbije, Makedonije, Republike Srpske i Crne Gore, pod pokroviteljstvom Moto Asocijacije Srbije.

Na sajtu centra kažu da je veče prošlo u „dobroj bajkerskoj atmosferi“: Bajkersko druženje nastavilo se do ponoći da bi ujutru prisutni prisustvovali svetoj Liturgiji. Bogosluženje je zbog manjka prostora vršeno na otvorenom prostoru u dvorištu centra. Posle toga bajkeri su obišli manastir Crna Reka i poklonili se moštima Svetog Petra Koriškog, a posle ručka, skup se polako razišao uz obećanje domaćina da će novo okupljanje organizovati tokom zime povodom osnivanja moto kluba Crna Reka.


SPC All Stars

Optužen da je u periodu od 1999-2002. seksualno zlostavljao četvoricu dečaka. Proces protiv vladike Pahomija počeo 2003. godine u Opštinskom sudu u Vranju, a u aprilu 2005. godine, odlukom Vrhovnog suda, preseljen je u Niš gde je postupak počeo od početka. Do kraja suđenja, u martu 2006. godine, dva krivična dela su zastarela. Presudom veća “usled nedostatka dokaza” vladika Pahomije je oslobođen optužbi za preostala dva krivična dela.

Sinod SPC je u trenutku podzanja optužnice izražavao „svoje žaljenje što sredstva javnog informisanja, pre bilo kakve sudske provere, tako olako prihvataju i daju u javnost nedokazane insinuacije kao činjenice.”

Presudom Vrhovnog suda Srbije iz oktobra 2011. godine, stvoreni su uslovi da Ministarstvo pravde zaključi poravnanje u slučaju Pahomije. Četvorici dečaka koje je u Vranju zlostavljao vladika vranjski Pahomije isplaćena je odšteta od po milion dinara iako je Pahomije u dva slučaja oslobođen odgovornosti, dok je u odnosu na druga dva nastupila apsolutna zastarelost.

„Presudom Vrhovnog suda Srbije po zahtevu za zaštitu zakonitosti koje je podneo republički javni tužilac, stvoren je osnov da Ministarstvo pravde, bez obzira na to što ne postoji zakonska i sudska obaveza, zaključi poravnanje. Za isplatu štete nije postojao zakonski okvir, ali moralni jeste“, rekao je tadašnji državni sekretar Slobodan Homen.

Vladika Pahomije i dalje obavlja sve crkvene dužnosti u sabornoj crkvi u Vranju, a ranije ove godine u poseti mu je bio i ambasador Rusije u Srbiji Aleksandar Konuzin koji tom prilikom nije posetio nijednu gradsku instituciju.

Krajem 2007. vladika Artemije predlagao je da se na tri dana za putnike zatvore administrativne granice Kosova prema Srbiji i da se pozovu na mobilizaciju svi vojni obveznici Srbije, pod vidom provere spremnosti i edukacije, na tri dana, kao i da se organizuju vojne vežbe u oblastima blizu Kosova.

Artemije stoji iza građevinske kompanije Rade Neimar d.o.o. koja se nezakonito bavila poslovima obnove manastira na Kosovu.

Prema istraživanjima B92 Artemije je Vojislavu Koštunici nudio da za 100 miliona dinara radi na obnovi crkava na Kosovu. On je želeo da posluje i sa državnim firmama; postoje navodi da je i Telekom Srbija angažovala firmu Rade Neimar za postavljanje optičkih kablova.

Episkop Artemije je bivšem ministru za kapitalne investicije Velimiru Iliću nudio poslovnu saradnju u izgradnji montažnih kućica na Kosovu.

Na Saboru SPC u novembru 2010. episkop Artemije je raščinjen i vraćen u red monaha. On i njegove pristalice su intervencijom Kosovske policije izbačeni iz manastira Duboki potok kod Zubinog potoka. Protiv njega je SPC podnela krivičnu prijavu za uzurpaciju imovine, kada je tadašnji ministar policije Ivica Dačić obećao da će prijavu proslediti tužilaštvu, a Artemija su na granici sa Kosovom dočekali pripadnici MUP-a i ispratili ga do Kraljeva. Artemije je, uprkos odluci Sinoda SPC, nastavio da služi liturgiju i obavlja ostale crkvene rituale u crkvi u šumadijskom selu Ljuljaku.

Svojevremeno bio starešina manastira Hopovo na Fruškoj Gori, priveden je istražnom sudiji Opštinskog suda u Novom Sadu još 2001. godine i bio je osumnjičen za pedofiliju. Istražni organi osumnjičili su ga da je počinio bludne radnje nad većim brojem dečaka od sedam do 11 godina u Dvorskoj Bašti u Sremskim Karlovcima. Okružni sud u Novom Sadu 2007. izrekao mu je jedinstvenu kaznu od godinu dana zatvora.

Vladika banatski Nikanor i 70-ak sveštenika onemogućili su sudske izvršitelje Opštinskog suda u Kikindi da postupe po pravosnažnoj presudi Vrhovnog suda Srbije i iz stana isele đakona Jovanovića i njegovu porodicu. Spor oko stana od 140 kvadratnih metara između porodice Brcanski i Pravoslavne crkvene opštine Kikinda traje skoro 40 godina. Stan se nalazi u objektu koji pripada crkvi, a porodica Brcanski je u njemu živela od 1960. do 2006. kada je Opštinski sud stan dodelio crkvi. Porodica Brcanski se tada iselila, a u stan je ušao đakon Bratislav Jovanović, koji je od dela stana napravio krstionicu i kapelu. VSS je revidirao tu odluku i stan dodelio porodici Brcanski na doživotno korišćenje.

Vladika Nikanor tvrdi da sporni stan nikada neće biti ustupljen nikome, osim crkvi: „Slabiji je Vrhovni sud od Srpske pravoslavne crkve, a i mlađi je. Zapamtite to dobro! A vašem štićeniku prenesite jednom za sva vremena neka napravi znak krsta prema ovoj zgradi. Ako dođete i treći put, grad će blokirati učenici, vojska, ako bude trebalo, i policija. Mi veću silu imamo nego vi!“

Vladika Nikanor pripada najtvrđoj struji u SPC (pored Artemija, Kačavende i Filareta) i vatreni je pristalica Otačastvenog pokreta Obraz. Njegovi istomišljenici među vladikama takođe imaju zanimljiva interesovanja. Javna je tajna da je Filaret postao vladika zahvaljujući švercu za bosanske Srbe preko Drine tokom Miloševićeve blokade, ali i da je završio Teološki fakultet za dva meseca. Vasilije Kačavenda je povezan i sa tajnim službama, a prema navodima u knjigama koje se bave tajnim službama na prostoru bivše SFRJ, navodi se da je Kačavendi tajno ime Pablo. Artemijeve graditeljske malerzacije sa firmom Rade Neimar su poznate od ranije.

Nikanor je pred zasedanje Sabora SPC sa Obrazom i ostalim ekstremnim udruženjima organizovao demonstracije kako bi se sprečio izborni Sabor, a podržava ga i Garda Cara Lazara koja mobiliše dobrovoljce za „odlučujući kosovsko-metohijski boj“ i koja se zalaže za „proglašenje vanrednog i ratnog stanja na teritoriji podnebesja Kosova i Metohije“.

Nikanor je razvio različite strategije protiv onih vladika koje smatra neprijateljima i jereticima. Bio je koordinator nasilničkih akcija Obraza koji su upadali na bogosluženja u drugim eparhijama i uznemiravali sveštenstvo i vernike. Tako je na vladiku braničevskog Ignjatija poslao obrazovce koji su upadali na liturgije i bogosluženja i nasilno ih prekidali. U Smederevu su zviždali i dovikivali sveštenicima da „zatvore dveri pošto su jeretici, otpadnici od vere, ziloti, unijati i katolici“.

Nagrađivani grafički dizajner, član tima koji je sastavio sabrana dela Radovana Karadžića i vođa Obraza, Mladen Obradović, demantovao je navode iz medija da Nikanor koristi članove Obraza i da su oni u bilo kakvoj vezi sa njim.

On je u intervjuu Nedeljnom telegrafu rekao: Obraz nije institucionalno povezan ni sa Sinodom, ni sa Saborom SPC, ni sa bilo kojim od vladika. Naša jedina veza je blagoslov koji smo dobili za samo osnivanje od blaženopočivšeg vladike budimskog Danila. Nije tačno da naši članovi ometaju liturgije pojedinih vladika. Ako mislite na ono što se desilo u Smederevu, niti je došlo do prekida liturgije, niti je bilo nasilničkog ponašanja; čak smo mogli u pojedinim medijima da čujemo da su obrazovci pretukli sveštenika – to su gluposti. Lokalni vernici su se okupili i pevali duhovne pesme. Kad je liturgija počela, ti ljudi su izašli. Oni su samo hteli da umole sveštenike da služe onako kao što je Sabor propisao. Ne može jedan vladika ili sveštenik da bude iznad Sabora.

Vladika Nikanor poznat je po svojoj izjavi iz aprila 1991. koju je dao Borbi: „Tamo gde se prospe srpska krv i gde padnu srpske kosti, to mora biti srpska zemlja. Onaj ko drukčije misli, na strani je neprijatelja“.

2007. godine Nikanor je prestao da daje blagoslov budućim studentima Bogoslovskog fakulteta u Beogradu jer smatra da taj fakultet više nije pravoslavan i da ga vode ljudi skloni unijaćenju, oni koji su bliski jeretičkom učenju, papi i njegovoj sekti.

Poznat po javnom izražavanju podrške optuženima za ratne zločine i štrajku glađu na srpsko-crnogorskoj granici kada su mu crnogorske vlasti zabranile ulazak u Crnu Goru, jer se nalazi na listi osumnjičenih za pomaganje haškim optuženicima.

Filaret je u manastiru Kumanica pružio utočište i monahu Ilarionu, osuđenom svešteniku SPC za pedofiliju. Širu popularnost je stekao devedesetih na ratištima na području bivše Jugoslavije.

Pred poslednji Sabor SPC u maju 2012. vladika Filaret je tražio podršku od ministra policije Ivice Dačića zbog najava da će ga Sinod penzionisati. Do sastanka Filareta i Dačića ipak nije došlo, iako je vladika insistirao na susretu. Filaret je bio najbliži vladika Miloševićevom SPS-u tokom devedesetih, a tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije, na ulazu u manastir Mileševa lično je postavio natpis „dobro došli mladi socijalisti”. Danas podržava Velimira Ilića, a vernike je na liturgijama često pozivao da na izborima glasaju za Ilićevu Novu Srbiju.

Razlog iz kojeg je hteo da se sastane sa Dačićem, kako su mediji objašnjavali, bio je taj jer je Dačić „odlično pozicioniran u okviru SPC“ i da bi mogao odlučujuće da utiče da se odluka o Filaretovom penzionisanju prolongira. Na saboru SPC u maju 2012. nisu penzionisani ni Filaret ni, kako je ranije najavljivano, vladika Nikanor i vladika Pahomije.

 
Pripremio Miloš Ćirić, 28.05.2009, 05.11.2009.

Peščanik.net, 08.08.2012.

Srodni linkovi:

Svetlana Lukić – I mač i krst

Svetlana Slapšak – MLATIPOP

Bojan Tončić – Ubistvo narkomana

Miša Brkić – Zaštićene ubice

Mirko Đorđević – Ikona i gvozdena ćuskija

Goran Miletić – Bensedin i probiotik

Svetislav Basara – Pop, učitelj i mučitelj