- Peščanik - https://pescanik.net -

Da li Boris Tadić ima alternativu

Kako razmišlja predstavnik generacije
koja je punoletstvo stekla posle 5. oktobra

 
Aktuelni izbori postavili su pred nas mnoga pitanja i na većinu nisu dali odgovor, ali jedno je ostalo da visi u vazduhu, iako po svojoj važnosti prevazilazi ostale. Šta pobeda Borisa Tadića znači za tekovine i vrednosti koje su pobedile pre 12 godina? Generacija koja je bila tek pred sticanjem punoletstva u vreme kada se rušio jedan nakaradni režim, sada je pred ulaskom u 30-e godine, dakle pred još jednim sudbonosnim raskršćem. Predsednički izbori ogolili su do srži suštinu dileme koju mladi u Srbiji danas imaju pred sobom – menjati po svaku cenu i uz rizik ili držati se uvežbane rutine i težiti sigurnosti? Mladost koja ulazi u zrelo doba postaje sklonija kompromisu i želji za sigurnošću, dok revolucionarni polet mladih koji je izneo 5. oktobar (uz bes i nezadovoljstvo srednjih godina) počinje da se gasi ili presipa u nove sudove, sa mnogo manjom pokretačkom energijom i žarom. Da li Boris Tadić svojom kampanjom igra upravo na tu generaciju i na njihovo raspoloženje? Da li je Boris Tadić zaista postao generator stabilnosti ili je preovlađujuća učmalost postala njegova dobitna karta?

Paradoksalnost izbora koji su pred nama u nedelju delom leži i u postavci igre – Toma Nikolić predstavlja promene, a Boris Tadić samo jedan kontinuitet sa pretežno nezadovoljavajućim tempom i rezultatima, uz sve pozitivne pomake koji su posledica, pre bi se reklo okolnosti, a manje državničke spretnosti. U tako definisanoj političkoj areni, Boris Tadić potencirajući svoj demokratski kapacitet naspram nestabilnog Nikolića preteže na tasu sigurnosti, dok Toma Nikolić koristeći se sveprisutnim nezadovoljstvom, akcenat stavlja na opštu nezaposlenost i lošu ekonomsku situaciju ne ekspolatišući dovoljno nedostatak demokratskog kapaciteta u aspiracijama za 13-ogodišnjom vladavinom. I tako dolazimo do suštine – mladi koji su svim srcem bili za promene 5. oktobra, sada postaju glavni oslonac politike koja cementira hibridne vrednosti proistekle iz koalicione vlasti DS-a sa presvučenim i našminkanim protagonistima iz 90-ih, čija retorika neretko predstavlja odblesak jedne nikada prevladane agresivnosti i inhibirane frustracije, koje čine zapaljivu smesu u dodiru sa moći. Vrednosti i ideali za koje smo se borili utopljeni su u potrebu za redom i sigurnošću koja je utoliko lažnija ukoliko je postavimo u kontekst projektovanog napretka i postignutih rezultata – dugoročno, sigurnost koja nam se nudi ne donosi boljitak čija nas (ne)izvesnost parališe prilikom preuzimanja riskantnijih rešenja.

Ali šta je zaista alternativa i da li je ima? Kazniti Borisa Tadića glasanjem za Tomu Nikolića, kako sve više etabliranih predstavnika građanske Srbije šapatom sugeriše? Uravnotežiti Srbiju oduzimanjem gotovo apsolutne vlasti Borisu Tadiću, dajući deo kolača nestabilnom Nikoliću, čije vrednosti su samo manje očigledne od onih sa kojima Boris Tadić već sarađuje? Pitanje je da li loša rešenja mogu da se ispravljaju još lošijim. Demokratski kapacitet Borisa Tadića jeste narušen, i on je svojim ponovnim kandidovanjem nesumnjivo doveo do slabljenja institucije predsednika, ali da li se njegova eventualna pobeda može osporiti argumentima da ju je (pre) zaslužio neko ko u svojoj političkoj karijeri nikada nije bio demokrata? U hipotezi po kojoj je Toma Nikolić doživeo preobražaj i prihvatio igru po demokratskim pravilima i dalje nema mesta za Tomu Nikolića koji bi ta pravila poštovao da ne mora. Važna je i kvalitativna razlika u odnosu prema vrednostima s početka teksta koje, koliko god izgubljene u svim kompromisima poslednjih 12 godina, predstavljaju srž i okosnicu politike koju oličava stranka na suprotnom tasu od Nikolićeve. Koliko god politička scena bila zamućena, važno je kritički osmotriti sve aktere iz različitih uglova i, uz malo političkog pamćenja, situacija postaje mnogo jasnija.

 
Autorka je studentkinja master studija istorije na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Peščanik.net, 19.05.2012.