- Peščanik - https://pescanik.net -

Dan batinaša Srbije

Foto: Predrag Trokicić

Sve može da propadne, jedino je batinaški posao siguran u Srbiji. Potvrdilo se to i ove godine za Dan bezbednosti, odnosno za Dan Jedinice za obezbeđivanje određenih ličnosti i objekata. Za proteklih 16 meseci, ozloglašena JZO se pokazala kao skupina neobrazovanih ali lojalnih policajca i policajki, koji su za predsednika bili spremni da učine sve, pa čak i da prekorače granice svog zakonskog delovanja. Najveće zasluge za to imao je njen bivši komandant Marko Kričak, aktuelni načelnik Uprave kriminalističke policije (UKP), koga su se, eto, setili za Dan bezbednosti. Tako se on našao u društvu premijera Macuta, predsednice Skupštine Brnabić, kao i ministra unutrašnjih poslova Dačića. Kričak se nikada ranije nije našao tako visoko, ili je možda bolje reći da ovo troje nije bilo nikada niže u svojoj političkoj karijeri.

Kako to već biva, JZO je svoj Dan proslavila uz prigodne serdar-vojvodo govore i podelu medalja, plaketa i maketa. Zaslužni su dobili medalje i plakete, dok je ovaj batinaški klub svojim šefovima podelio makete. Radilo se o nekoj vrsti policijskog akvarijuma, male kič instalacije koja je memorisala zamrznute kričkovske trenutke: scene ispred Skupštine Srbije, u prvom planu službene crne škode „super B“ i „oktavije“, uz poneki „audi“, okruženi agentima u civilu, poput onih iz Matrixa, sa bubicama u ušima. Verujem da su neki režimski modelari dobili solidne honorare za izradu ovih JZO akvarijuma, koji će uskoro postati deo stalne postavke u kabinetima Krička, Brnabić, Macuta i Dačića. Ovom odlikovanju najviše se obradovala Ana Brnabić, čiji je širok osmeh i srdačno polugrljenje sa visokim oficirima JZO na smotri, odavalo njenu nesvakidašnju opuštenost u prijateljskom okruženju. Očigledno se Brnabić osećala kao svoj na svome, čemu je značajno doprinela i magija JZO akvarijuma, koji joj je ulio nadu da bi, uz zalaganje ove grupe visoko profesionalnih batinaša i batinašica, vladavina naprednjaka mogla potrajati zauvek.

Ipak, kraj se smeši iza ugla, jer su nedavni lokalni izbori pokazali da je bilo kontraproduktivno sve ono što su pripadnici JZO činili proteklih godinu i po dana: hapsili su studente, isleđivali, tukli, snimali, podmetali dokaze, čupali studentkinju za kosu ne bi li joj usmerili pogled prema ekranu mobilnog telefona, privodili su i mučili studente u garaži Vlade Republike Srbije, u kojoj je bivši komandant JZO Marko Kričak, prema svedočenjima žrtava brutalne torture, tukao aktivistkinju Nikolinu Sinđelić i pretio joj silovanjem. To je tek delić svega onoga što je JZO učinila u proteklom periodu, što je premijer Macut pohvalio, ističući da se radi o jedinici koja je „simbol stabilnosti naše zemlje, koja je svojim delovanjem pokazala rezistentnost našeg sistema, posebno u protekloj dinamičnoj godini punoj izazova“. Ova „rezistentnost“ je Macutu očigledno došla iz farmakološkog diskursa koji mu se nametnuo kao nezamenljiv u razumevanju svega onoga što se dogodilo u protekloj godini, ne samo ljudima iz njegovog okruženja (ordinacije u kojoj radi), već iz Vlade koju vodi u slobodno vreme, kada ne radi ultrazvuk štitaste žlezde. Shvatio je on da je u vrhu vlasti došlo do ozbiljnog hormonskog disbalansa, usled čega je porasla agresivnost i oslabio kontakt sa realnošću, ali bilo je kasno za njegovo iskrcavanje iz SNS čamca. Zbog toga se oslonio na fabrička podešavanja, vratio se lekarskoj praksi, a što se tiče odlaska do premijerskog kabineta, potpuno se prepustio ljudima iz JZO-a. Oni su za njega obavljali sve, od kupovine bureka kod Trpkovića do šutiranja građana na ulici kako bi se premijer provezao svojim službenim autom. Taj auto se na koncu pojavio u JZO akvarijumu, kao podsetnik na lepe trenutke druženja sa Kričkovim profesionalcima.

Zdravstvenih problema se tokom govora prisetio i ministar Dačić, koji je kao bolani Dojčin režima, obukao svoje službeno odelo, došao na proslavu i pohvalio se svojim povratkom s onog sveta, uporedivši sebe sa Srbijom „koja se više puta susretala sa smrću ali nikada nije umrla i nikada neće“. Dačić je svakako mislio i na svoj blagopočivši SPS, koji je na poslednjim lokalnim izborima u deset opština i gradova osvojio poneki polumandat, uz svesrdno zalaganje i predstavnika JZO-a, koji su svoje znanje kung fua, karatea, džudoa, ili naprosto džukačkog vitlanja motkama, demonstrirali nad studentima i građanima Srbije.

Jedino je Ana Brnabić bila istinski ushićena pogledom na tu nelegitimnu jedinicu isto tako nelegitimnog predsednika, kao da pred sobom ima nindže sa katanama, spremne da svakog trenutka poskaču, uzveru se uz zidove i natkrile nebo nad njom svojim vrištanjem i skokovima, kao neki ljudski S-300. Svoj JZO akvarijum jedva je uspevala da ponese, a za vreme demonstracije vežbe JZO-a na obezbeđivanju aerodroma u uslovima visokog rizika, neprestano je klimala glavom kao da gleda propuštenu epizodu iz nove sezone Euforije.

Na kraju, ovaj otužni batinaški skup se okrenuo bliskoj budućnosti. Naravno, niko nije pomenuo vanredne parlamentarne izbore, na kojima će svi oni svakako učestvovati u već utvrđenom režimu, već prema najvećem izazovu u istoriji srpske policije – EXPO-u 2027. Sve oči sveta, rekao je tom prilikom njihov novi komandant Ivan Ristić, biće uperene u njih. Da bi stekli novo samopouzdanje nakon izazovne godine, u grupama su počeli da prilaze štandu sa naoružanjem i opremom koju su naizmenično počeli da glade i miluju, uz osmehe i namigivanja, maštajući o tome kako se sve to može iskoristiti nad građanima i građankama Srbije. Ovaj taktilno-gestualni deo ritualne proslave Dana bezbednosti davnih dana je obično bio praćen prigodnim recitalima, kao i horskim pevanjem, dok je od svega toga danas ostalo samo cerekanje i zveckanje, uz međusobno sokoljenje. Serdari i vojvode su se potom povukli u svoje JZO akvarijume, gde će ostati da čekaju nove zapovesti sa Andrićevog venca, gde se nalazi njihova prava centrala i jedini komandant, kome su klicali na kraju dana, zahvaljujući mu na parama i oružju.

Peščanik.net, 11.04.2026.


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)