Za sljedeći petak je jedan nizozemski desnoekstremistički političar najavio da će objaviti svoj desetominutni filmski uradak o islamu, a cijela se zemlja unaprijed trese od straha, vlada saziva krizne sjednice, policija i druge službe su u stanju pripravnosti, posrijedi je neka vrsta izvanrednog stanja, izviještavaju nizozemski i evropski mediji.
Istini za volju, nizozemska javna televizija je za sada odbila emitirati ovaj film, pa niti u vremenima koje stoje partijama na raspolaganju za promidžbene poruke, ali time nije kraj ove priče, sjeme zla je već posijano. Dakako da je najednostavnije zabraniti ovaj filmčić, uvredljiv za islamske vjernike, ali sloboda mišljenja je rastezljiv pojam, idealan za zlorabljenja u demokracijama zapadnog tipa, tako je uostalom bilo i s objavljivanjem karikatura poslanika Muhameda u danskom listu Jyllands Posten prije dvije godine. Povrh svega, ma koliko bi u ovom slučaju bila opravdana, zabranom se ništa ne postiže, jer bi se u takvom raspletu ovaj antiislamski film našao na internet-platformi YouTube.
Šteta je, međutim, već počinjena i razloga za uzbuđenje ima, jer njegov autor ne govori pogrdno o Kuranu i o islamu od jučer, a najavio je i da će se u ovom filmu javno pocijepati Kuran, koji je “inspiracija za netolerancju, ubojstva i teror”, što mu je osiguralo dodatnu medijsku pažnju. Autor filma je, u stvari, nizozemski ekstremista, 42.godišnji Geert Wilders , jedan od devetoro članova desnoekstremističke partije Sloboda (VVD), koja je zastupljena u parlamentu u Den Haagu. On, Geert Wilders, je, inače, već prošle godine u jednoj javnoj diskusiji ustvrdio kako je “Kuran fašistička knjiga, koja poziva na nasilje”, slična knjizi Mein Kampf Adolfa Hitlera, pa je treba jednako tako i tretirati. Ponovio je više puta kako “islamizacija Nizozemske sliči tsunamiju”, čime je svojevremeno izazvao val protesta diljem Nizozemske, u kojoj među 16,3 milijuna Nizozemaca živi i 850.000 muslimana…
U “vođi” i osobi Geert Wildersa njegovi privrženici vide, nažalost, samo nastavljača onoga što su započeli brutalno ubijeni režiser Theo van Gogh i desnoekstremisiički političar Pim Fortuyn, obojica žrtve poimanja pravde fanatičnih islamista, iako je svaki od njih dvojice priča za sebe. Podsjećanja radi, Theo van Gogha je uboden nožem u grudi na amsterdamskim ulicama, i to u po bijela dana, od strane nekog mladog Marokanca, zbog tog što je snimio film Submission po scenariju islamske kritičarke Ayaan Hirsi Ali, a u kojem se govorilo o zlostavljanju žena u islamskom svijetu, a stihovi iz Kurana su bili ispisani na golom ženskom tijelu. Taj van Goghov film je, međutim, skoro pa nevin u usporedbi s onim što je pripremio Geert Wilders, a i nizozemsko društvo je poslije pomenenutih ubojstava postalo radikalnije. Prije par dana je u Evropskom parlamentu u Strasbourgu upravo o posljedicama ove radikalizacije govorio i veliki sirijski muftija, koji je učinio unaprijed odgovornim za sva moguća ubojstva Geert Wildersa. U nizozemskom dnevno listu “De Volkskrant” je, primjera radi, malezijska ambasadorka Noor Farida prorokovala da će biti “tuce mrtvih”, te da je “ono s danskim karikaturama u usporedbi s ovim bio samo picknick”. I nizozemski premijer Jan-Peter Balkenende je priznao da Nizozemska strahuje “za javni red, sigurnost i za posljedice po nizozemsku privredu”. Balkenende je, naravno, svjestan, činjenice da u njegovoj zemlji i u svijetu žive ljudi koji bi se mogli osjetiti uvrijeđenim, pa su niozemske diplomate već dobile uputstva da jasno ukažu, posebice u islamskom svijetu, kako “nizozemska vlada zastupa posve drugačije mišljenje nego Geert Wilderes, ali njega ne može spriječiti da objavi svoj flm”. Uostalom, Nizozemska ima tradiciju slobode govora i mišljenja, slobodu ispovijedanja religije i osoben način života, ukazao je Balkenende, ali, također, i tradiciju respekta, tolerancije i odgovornosti, kojoj ne pripadaju određene grupacije koje su spremne na besmisleno vređanje drugih.
I nizozemski imami u Amsterdamu i Roterdamu pozivaju da se spusti loptica, jer strahuju da će ponovno biti “isukane sablje”, ali napetosti se ne smiruju, dapače…
Berlin,
Peščanik.net, 21.01.2008.