U Hrvatskoj je u srijedu lišen slobode novinar i bloger Marko Rakar, kojeg MUP svako malo zove na obavijesni razgovor (ovoga puta je Marko sam pošao k pandurima pošto je slutio belaj), kad god se na Internetu pojavi nešto škakljivo.
Povod je ilegalno internetsko objavljivanje baze podataka hrvatskih branitelja. Policijski istražitelji sumnjaju u moguću povezanost Rakara s objavljivanjem registra ili u mogućnost da su Rakaru poznate okolnosti tog objavljivanja, kao i osobe koje su dokument objavile. Nakon žestokih reakcija nas novinara, Rakar je kasno navečer pušten na slobodu, ali nakon pretresa njegovih poslovnih prostorija i računala.
Jadranka Kosor je požurila optužiti zasad nepoznate osobe koje su objavile taj popis da su pripadnici obavještajnog podzemlja, što će reći da su nekakvi neprijatelji države. Nisu, to su, po svemu sudeći, novinari s hakerskim ili računalnim vještinama, ali i građani koji se s pravom bune. Koliko god se Jadranka Kosor trudila zaštititi ološ koji se boji istine o lažnim braniteljima, neće uspjeti. Duh je pušten iz boce. On, pritom, falsificira politiku predsjednika Ive Josipovića time što tvrdi da ima isti stav kao i šef države, što je neistina, jer se Josipović ipak zalaže za legalno objavljivanje Registra branitelja, a ona ne, treba pozdraviti objavu tog registra, pa makar djelimična. Oni koji nemaju što kriti i koji temeljem toga što su bili dragovoljci ili odradili svoju ustavnu obavezu uredno primivši mobilizacijski poziv, oni koji nisu stekli nikakvu povlasticu mimo zakona, uhljebili se ili falsificirali svoj staž i podatke, nemaju ništa protiv da se sazna gdje su, kada i koliko dugo bili pripadnici Hrvatske vojske. Zato potez autora stranice www.registarbranitelja.com, koji su, očito je, iskoristili nisku razinu računalne sigurnosti MORH-a, valja pozdraviti, jer su svojim činom samo ubrzali neizbježno.
Ali izjava hrvatske premijerke lako asocira na riječi njena čuvenog političkog mentora. Na proslavi 7. obljetnice Mladeži HDZ-a u listopadu 1997. dr. Franjo Tuđman je rekao: “Protivnici iz baruštine negativnog povijesnog naslijeđa još su prisutni u svim sferama nacionalno-društvenog života. Veličanstveno uskrsnuće hrvatske slobode i velebne hrvatske olujne ratne pobjede žele obezvrijediti različiti smušenjaci i smutljivci, mutikaše i bezglavnici, jalnuški diletanti i jednostavno – prodane duše. Takvi su genetski programirani protiv slobode i nezavisne hrvatske države”, što je i u dosluhu s njegovom poznatom izjavom izrečenom na III. konvenciji Mladeži HDZ-a održanoj u Splitu u kolovozu 1996. da “u svakom narodu ima onih koji su strano tijelo u tom narodu”.
Što je zajedničko ovim izjavama osim što pripadaju “Antologiji suvremene hrvatske gluposti” u izdanju “Feral Tribunea”? To što autori tih izjava ne znaju ili ne žele znati da bi novinari trebali biti svjedoci sadašnjosti, čuvari i prenositelji istine, savjest vremena u kojem su se zatekli. Novinari su tu da otkriju i, u ovom slučaju, prozovu Jadrankine diletante iz MUP-a i MORH-a.
U svojem najboljem obliku novinstvo je sluga i čuvar institucija; u najgorem, ono je sredstvo pomoću kojeg nekolicina ljudi iskorištava socijalnu dezorganizaciju za vlastite ciljeve. U mjeri u kojoj institucije ne funkcioniraju kako bi trebale, beskrupulozan novinar može loviti u mutnome, a savjestan se mora kockati s neizvjesnostima. Nevolje leže dublje nego šta dopire svjetlo naše struke, a jednako tako i lijek. Taj se nalazi u socijalnoj organizaciji koja bi se temeljila na nekom sistemu analize i evidencije i na svim prirodnim posljedicama toga principa; na napuštanju teorije o građaninu stručnom za sve, na decentralizaciji odlučivanja i na koordinaciji odlučivanja pomoću usporedivih registriranih podataka i analiza. Iz toga proizlazi da se dobro novinarstvo ne može dogoditi među novinarima koji su na smrt posvađani i koji nisu sposobni artikulirati zajednički profesionalni interes ili neki konkretni mehanizam samoobrane.
To što se zatiralo topovima, granatama i ubojstvima, istjerivanjima, silovanjima, premještanjima naroda, “etničkim čišćenjima”, ukratko: novom nacionalnom ideologijom jest – Pamćenje. A ono što se na ruševinama gradi jest nova istina, ta koja će jednog dana biti jedino pamćenje. Zato vas pitam: Ima li među nama onih koji odbacuju svakoga koji ih nadvisuje obranom ideala, ili zagovaranjem visokih moralnih i etičkih standarda? Ima li pak dovoljno onih koji se ne zadovoljavaju prosječnim uspjesima i polovičnim rješenjima? Jesmo li dovoljno svjesni da treba porasti samokritičnost?
Bez okorjele navike da svjesno analiziramo dok čitamo, govorimo i odlučujemo, većina nas jedva bi kad pomislila da postoji potreba za boljim idejama, i ne bi se, kad se one pojave, za njih zainteresirala, niti bi bila u stanju da spriječi manipuliranje novom tehnikom političke inteligencije koja će se pojaviti nakon razdoblja vladanja gospodara rata.
Demokracija, kao oblik vladavine i sustav samoregulacije jedne moderne političke zajednice, nezamisliva je, naime, bez aktivnog i informiranog građanina kao svoje pretpostavke. Otuda je logično da se takvom građaninu u demokratskoj političkoj zajednici, koja takvom hoće i ostati, mora zajamčiti ne samo pravo na oblikovanje i javno izražavanje mišljenja, nego i pravo da bude informiran, tj. da prima raznovrsne informacije, ideje i mišljenja drugih! Ali i da se pobuni kada vlast vrši nasilje prema slobodi javnog informiranja kao što je bila nasilna prema našemu kolegi Marku Rakaru.
Ali potrebno je odgovoriti na pitanje što je, osim onog što ugrožava slobodu govora i informiranja i u BiH, izravna odgovornost novinara? Ovo što je napravljeno, a što se pripisuje Marku Rakaru, najviše će koristiti istinskim braniteljima. Napokon ćemo njih gledati drugim i drugačijim očima. Ne onim očima kakvima smo gledali u satove Ive Sanadera ili kakvima gledamo u broševe Jadranke Kosor, politička starleta koja misli, uz asistenciju opskurnih likova prošvercanih u našoj profesiji, da će vladati do duboke starosti. A trulež njena političkoga leša se već može osjetiti. Praznoglavci iz hrvatske policije, zapravo, i ne znaju gdje bi s tim lešom.
Nezavisne novine, 09.04.2010.
Peščanik.net, 10.04.2010.