- Peščanik - https://pescanik.net -

Diplomatska katastrofa

 
Lider laburista Ed Miliband, optužio je premijera Dejvida Kamerona da je bio čelnik „diplomatske katastrofe“ na samitu Evropske Unije u Briselu, kada je u ime Britanije uložio veto na reviziju Lisabonskog sporazuma, ali nije uspeo da blokira francusko-nemačke planove za upravljanje evrom.

Ponavljajući zabrinutost koju je prethodno iskazao Nik Kleg, koji nije prisustvovao obraćanju premijera poslanicima, lider Laburističke stranke optužio je Kamerona da je napravio najveću generacijsku grešku u ime Britanije u Evropi, kada je napustio mesto koje je ova zemlja imala među liderima EU.

Milband je rekao: „Realnost je ovakva. On je napustio naše mesto za stolom. On je britanske poslovne interese izložio opasnosti, umesto da ih zaštiti. Kući se vratio sa dogovorom koji je loš za našu zemlju.“

„Mnogi ljudi su se plašili kakav će biti ishod ako 17 zemalja odluči da krene samostalno. Malo njih je moglo predvideti diplomatsku katastrofu koja je nastala kada je 26 zemalja zajednički krenulo napred, dok je jedna zemlja – Britanija – ostavljena po strani.“

Lider laburista kritikovao je premijera, nakon što je Kameron u parlamentu čvrsto stao u odbranu svoje odluke da stavi veto na reviziju Lisabonskog sporazuma, koja bi novom „kompaktnom fiskalnom dogovoru“ za evrozonu dala čvrst zakonski oslonac. Nikola Sarkozi, predsednik Francuske, i Angela Merkel, kancelarka Nemačke, odbacili su niz zahteva Britanije koji su se odnosili na finansijske usluge, tvrdeći da bi oni vodili do promene pravila jedinstvenog tržišta.

Kameron je rekao: „Mi smo pokušali da postignemo dogovor u okviru 27 zemalja, i ja sam imao dobru volju da, zajedno sa Nemačkom i Francuskom, dođemo do dogovora oko promene Sporazuma na nivou cele Evropske Unije, sa neophodnim garancijama kada je u pitanju Britanija. Garancije koje smo tražili – vezane za jedinstveno tržište i finansijske usluge – bile su skromne, razumne i relevantne. Nismo pokušavali da Britaniji obezbedimo nepravične prednosti.“

Premijer je izjavio da bi uključivanje novih pravila upravljanja evrozonom u Lisabonski sporazum promenilo prirodu jedinstvenog tržišta. Kameron je rekao poslanicima: „Stvaranje novog sporazuma o evrozoni unutar postojećeg sporazuma o EU, a bez potrebnih garancija, temeljno bi promenilo Evropsku Uniju i za nas. To ne bi značilo samo stvaranje novog birokratskog aparata, u kome bi pravila i nadležnosti kada je u pitanju evrozona bili direktno pripojeni Lisabonskom sporazumu, već bi promenilo i prirodu Evropske Unije – ojačavajući evrozonu bez mera koje bi uspostavile ravnotežu i ojačale jedinstveno tržište. Opasnost ovakvog pristupa – bez garancija za jedinstveno tržište – leži u pridavanju veće važnosti interesima zemalja evrozone nego interesima Evropske Unije kao celine.“

Kameron, koji je u petak u Briselu izjavio da će možda pokušati da blokira da se institucije Evropske Unije koriste za sprovođenje novih fiskalnih pravila, nagovestio je da je spreman da insistira na ovom pitanju. „U mesecima koji dolaze, mi ćemo se ozbiljno angažovati u raspravi o tome kako da institucije kreirane za 27 nastave da rade pravično za svaku zemlju članicu, a posebno za Britaniju. Mi u velikoj meri podržavamo ulogu koju institucije – a posebno Evropska komisija –  igraju u zaštiti jedinstvenog tržišta. Zato ćemo konstruktivno i otvoreno razmatrati svaki predlog.“

Miliband se pozvao na kritike koje je Kleg uputio na račun Kameronovog pristupa. Zamenik premijera izjavio je u emisiji Marr Show na TV stanici BBC1: „Očigledno je da bi bilo sasvim besmisleno da 26 zemalja, što je takoreći cela EU sa izuzetkom jedne države članice, od temelja ponovo stvaraju ili osmišljavaju čitav niz novih institucija.“

Miliband se obratio Kameronu: „Da li možete da potvrdite da im član 273 Evropskog sporazuma dozvoljava da koriste Evropski sud pravde? Nema sumnje da će na kraju oni koristiti usluge komisije, i da, čak i zgrade. Premijer čak neće biti ni u mogućnosti da vidi dnevni red ovih sastanaka koji počinju u januaru. O odlukama koje, između ostalog, utiču i na britanske poslovne interese, on će čitati u novinama.“

Lider Laburista tvrdi da premijer nije uspeo da objasni koji je predlog u reviziji sporazuma predstavljao pretnju finansijskoj industriji u Britaniji. „Umesto da štiti naše interese, on nas je ostavio bez prava glasa… Premijer tvrdi da je iskoristio pravo veta. Ali svrha veta je da nešto zaustavi. Ne može se nazvati vetom situacija u kojoj ono što ste želeli da sprečite nastavlja da se odigrava bez vas. To se onda zove izgubiti, to se zove biti poražen. To se zove izneveriti Britaniju.“

Premijer je odgovorio Milibandu: „Mnogo buke i besa. Ali jedna ključna stvar nedostaje. Nije nam rekao da li bi on potpisao novi sporazum… Ako ne možete da donosite odluke, onda ne možete ni da budete vođa.“

Torijevci evroskeptici bili su presrećni. Lord Piter Tapsel, koji je nosilac neformalne titule „oca Donjeg doma“, i koji je 2001. godine uporedio evropsku viziju tadašnjeg nemačkog kancelara Gerharda Šredera sa Hitlerovim Mein Kampf-om, rekao je: „Želim da izrazim svoje divljenje i punu podršku premijeru u ovom odlučujućem trenutku i da upitam da li je ovaj samit u Briselu postigao bilo šta od strateške vrednosti za zaštitu ugroženog evropskog bankarskog sistema? Bez dugo odlagane i još uvek nesigurne pomoći Evropske centralne banke i Bundesbanke, evro je osuđen na propast, a zajedno sa njim, kao što je rekla i sama Angela Merkel, i cela Evropska unija.“

 
Nicholas Watt, The Guardian, 12.12.2011.

Prevela Bojana Obradović

Peščanik.net, 14.12.2011.