Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Povodom oslobađajuće presude za zločin u Skočiću (BiH)

Sudsko veće Odeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu (Veće) je 16. juna 2015. godine u ponovljenom postupku donelo presudu kojom je šest optuženih bivših pripadnika jedinice „Simini četnici“ oslobodilo od optužbe za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, izvršen tokom jula meseca 1992. godine u Skočiću (BiH). Fond za humanitarno pravo (FHP) ističe da ova presuda, uz više drugih oslobađajućih i ukinutih presuda za ratne zločine, ukazuje na ozbiljne sistemske probleme u postupcima za ratne zločine u Srbiji, koji čine da Srbija postaje sigurno utočište za počinioce najtežih zločina tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji.

Tužilaštvo za ratne zločine (TRZ) teretilo je optužene da su 12. jula 1992. godine, po dolasku u selo Skočić, zajedno sa drugim NN pripadnicima jedinice, prvo eksplozivom srušili džamiju, a zatim u jednoj kući okupili sve meštane Rome koji su se zatekli u selu, među kojima je bilo dece, žena i starijih muškaraca. Od njih su oduzeli vrednije stvari, a zatim ih tukli rukama, nogama i kundacima pušaka. Tu su ubili Arifa Nuhanovića. U isto vreme, pojedini pripadnici jedinice silovali su devojku od 20 godina i devojčice od 15 i 12 godina (zaštićene svedokinje-oštećene „Alfa“, „Beta“ i „Gama“), a zatim su ih sproveli u kuće u kojima su bili smešteni pripadnici jedinice. Okupljene meštane su odvezli do jame na mestu zvanom Hamzići. Pojedinačno su ih izvodili iz kamiona, ubijali noževima i hicima iz vatrenog oružja i bacali u jamu. Na taj način su ubili 27 osoba. Tada osmogodišnji dečak Zijo Ribić je ranjen, ali je uspeo da preživi. Optuženi su tokom narednih meseci oštećene „Alfu“, „Betu“ i „Gamu“ prisilno držali u jedinici i primoravali ih da im spremaju hranu, čiste kuće u kojima su boravili i peru im odeću, a optuženi Zoran Alić, Zoran Đurđević i Tomislav Gavrić, zajedno sa NN pripadnicima jedinice, u više navrata su ih silovali i seksualno ponižavali.

U februaru 2012. godine, Veće je donelo osuđujuću presudu i optužene osudilo na višegodišnje kazne zatvora. Odeljenje za ratne zločine Apelacionog suda ukinulo je u julu 2014. godine ovu presudu i odredilo ponovno suđenje.

Predsedavajuća Veća, sudija Vinka Beraha-Nikićević, tokom usmenog obrazlaganja presude navela je da je Veće u ponovljenom postupku postupilo po primedbama iz odluke Apelacionog suda iz jula 2014. godine. Predsedavajuća je u pogledu gotovo svih događaja opisanih u optužnici rekla da je utvrđeno da su se oni dogodili, kao i da su optuženi bili na licu mesta, ali da TRZ nije izvelo dokaze u pogledu konkretnih radnji svakog od optuženih.

FHP smatra da je niz pravnih zaključaka Veća neprihvatljiv sa stanovišta izvedenih dokaza i ranije sudske prakse u predmetima ratnih zločina. Tako je za ubistvo civila u mestu Hamzići sud ustanovio da, uprkos tome što su optuženi bili na mestu pogubljenja, njihova krivična odgovornost ne može biti utvrđena jer TRZ nije izvelo dokaze u vezi sa konkretnim radnjama koje su preduzimali optuženi. Suprotno tome, u ranije pravosnažno okončanim predmetima Sjeverin, Lički Osik i Bihać sud je zauzeo drugačije stanovište. Naime, sudska veća su u ovim predmetima za odlučujuću okolnost uzela činjenicu da su izvršioci delovali u grupi koja je izvršila zločin, a da su pripadnici grupe postupali sa istim ciljem i umišljajem, pa se zbog toga radnje svakog od pripadnika te grupe ne moraju do detalja razjasniti.

FHP ističe da se sadašnjim standardom dokazivanja saizvršilaštva u predmetima ratnih zločina koji je utvrdio Apelacioni sud u Beogradu, TRZ-u za dokazivanje odgovornosti pojedinačnih članova grupe koja vrši zločine postavljaju teško ispunjivi zahtevi. Drugim rečima, sadašnji stav suda u vezi sa saizvršilaštvom u predmetima ratnih zločina u praksi dovodi do amnestije za brojne počinioce ratnih zločina koji su, po pravilu delujući u grupama sa zajedničkim ciljem, izvršavali masovne zločine nad civilima.

Zaključak suda da u odnosu optuženih prema žrtvama-zaštićenim svedokinjama nije bilo nečovečnog postupanja je krajnje uvredljiv za žrtve. Sud je pri donošenju ovog zaključka ignorisao način na koji su one zarobljene – uz silovanje i gledanje patnji svojih najbližih, kao i činjenicu da su, u dugom vremenskom periodu uplašene za sudbinu svojih najbližih i vlastiti život, stalno bile izložene batinama i seksualnom nasilju, primoravane da onima koji ih drže u takvoj situacijiu peru, kuvaju i spremaju. Okolnosti života i patnje zaštićenih svedokinja u dužem vremenskom periodu potvrdila je i svedokinja odbrane, Senija Bećirević, rekavši da su oštećene morale da peru i čiste, pod pretnjom da će, ako to ne rade, „dobiti batina“.

Posebno zaprepašćuje oslobađajuća presuda u odnosu na silovanje zaštićenih svedokinja. Sve oštećene su tokom svedočenja iznele činjenice o silovanjima koje su preživele i navele ko ih je od optuženih i u kojoj situaciji silovao. Da su svedokinje-oštećene silovane potvrdila je i svedokinja odbrane Senija Bećirević. Tokom izricanja presude predsednica Veća se osvrnula samo na iskaz ključne svedokinje „Alfa“ i iznela ocenu da je on nepouzdan jer je svedokinja svedočila uopšteno, neprecizno i da je menjala svoj iskaz. FHP smatra da je iskaz svedokinje „Alfa“ u pogledu bitnih okolnosti i činjenica uverljiv, a da se pojedine razlike mogu pripisati proteku vremena i psihičkom stanju svedokinje tokom svedočenja, kakvu je ocenu dalo i veće koje je donelo osuđujuću presudu u prvom postupku.

FHP podseća da je oslobađajuća presuda u predmetu Skočić jedna u nizu spornih presuda donetih od strane Veća za ratne zločine u poslednje vreme. U poslednje dve i po godine ukinuto je sedam presuda sa 49 počinilaca i doneto sedam oslobađajućih presuda (od kojih su tri nepravosnažne). U isto vreme, doneto je osam osuđujućih presuda (od kojih su tri nepravosnažne), mahom u predmetima sa malim brojem počinilaca i zločinima manjih razmera. Vrhovni kasacioni sud je ukinuo pravosnažnu presudu u predmetu Ovčara. Sve ovo, uz činjenicu da je u poslednjih nekoliko godina opao i intenzitet tužilačkog rada, odnosno da se na godišnjem nivou optuži u proseku po deset osoba, slika suđenja za ratne zločine u Srbiji danas je poražavajuća. Trend ukidanja presuda i ponavljanja suđenja, kao i malog broja optužnica, šalju poruku preživelima i porodicama žrtava ratnih zločina da u Srbiji ne očekuju pravdu za ono što su preživeli.

Dobre vesti za počinioce ratnih zločina.

Fond za humanitarno pravo, 17.06.2015.

Peščanik.net, 18.06.2015.