- Peščanik - https://pescanik.net -

Dole predsednik

 
Čovek koji će uskoro biti proglašen za sledećeg predsednika Egipta nije onaj koga Egipćani žele. Mi smo zemlja od 85 miliona stanovnika, a od toga 50 miliona nas ima pravo glasa. Koliko nas je glasalo za ovog predsednika? Dok ovo pišem čini se da će izlaznost u drugom krugu biti oko 15%. Uporedite ovo sa izlaznošću od 80% marta prošle godine kada nam je Visoki vojni savet, koji vlada od Mubarakovog pada, dao prvu vežbu iz demokratije: bio je to referendum sa pitanjem da li da se prvo donese novi ustav ili da se najpre održe parlamentarni izbori. Ljudi su pred biračkim mestima stajali u redovima, slavili i debatovali. Ali onda je Vojni savet falsifikovao rezultate, manipulisao kako bi održao svoju moć i učinio sve kako bi stvorio još veći haos, posejao sumnju i radikalizovao stanovništvo.

Ne treba da nas iznenadi činjenica da se birači osećaju prevarenima i da je na parlamentarnim izborima izlaznost bila samo 50%, a razočarenju i otrežnjenju nema kraja. Najveća zasluga Vojnog saveta je ta da je ljudima konačno postalo jasno da postojeći državni aparat nikada neće iznedriti sistem koji većina stanovništva želi. Trenutno ponovo proživljavamo ono protiv čega smo januara prošle godine izašli na ulice. Ono što Ahmad Šafik i generali čine nema nikakve veze sa revolucijom.

Samo tokom nedelje uveče, drugog dana glasanja u drugom krugu, uhapšeno je 35 aktivista grupe 4. april (u skladu sa novim ovlašćenjima donetim samo pre dva dana od strane ministra pravde); zapadnim novinarima nije bilo dozvoljeno da intervjuišu ljude na ulicama; privedena je i jedna devojka, koja je prevodila za finskog novinara; snage bezbednosti pretresale su kuće širom Egipta ne bi li našle Arape iz drugih zemalja; uhapšena su i 22 Palestinca i Jordanca kao i 7 sirijskih aktivista, koji su protestovali ispred kancelarija Arapske lige; ministar unutrašnjih poslova izdao je upozorenje da je Hamas iz pravca Gaze poslao naoružane Palestince kako bi u Egiptu izveli terorističke napade; izraelske novine Haaretz pišu da su raketni napadi u petak „izvršeni po nalogu vodećih članova Muslimanskog bratstva“. Svuda se potpiruje strah od stranaca uopšte, tj. strah od Palestinaca konkretno (od poslednjih zato „što nas žele uvući u rat“).

Sa kojom svrhom? Sa kojom namerom? Kog kandidata favorizuju oni koji imaju moć? Više izbornih mesta je izvestilo da su našli glasačke listiće na kojima je već bilo zaokruženo ime Muhameda Morsija, kandidata Muslimanskog bratstva. Onda su se čule glasine da tragovi ove prevare vode do državne štamparije, gde su glasački listići i štampani.

Za trenutak je izgledalo kao da je koalicija sastavljena od vojske, ostataka starog režima i njihovih prijatelja iz inostranstva dobila bitku za Egipat. Govore o tome da je revolucija gotova – ministar unutrašnjih poslova kaže da će nakon objave rezultata protesti biti zabranjeni.

Ali revolucija se nastavlja jer nam ni stari režim ni islamisti neće dati „hleb, slobodu i socijalnu pravdu“. Niko od njih nije dostojan žrtava, 1200 ubijenih, 8000 ranjenih i 16000 izvedenih pred Vojne sudove. Dok se predsednički izbori bliže kraju hiljade mladih ljudi sedi u vojnim zatvorima, a mnogi od njih štrajkuju glađu.

U prvom krugu izbora pre dve nedelje manje od pet miliona je glasalo za Šafika, kandidata starog režima, a isto toliko i za kandidata Muslimanskog bratstva Morsija. Približno 12 miliona njih glasalo je za progresivne i sekularne snage revolucije, ali to nije urodilo plodom, jer su se ovi glasovi rasuli na pet kandidata. Progresivni su ponovo uradili ono u čemu su najbolji: nisu uspeli da se udruže i da glasaju protiv zajedničkog neprijatelja.

Narod je sa druge strane svaki put uradio pravu stvar. Ljudi su izlazili na ulice kada se radilo o njima, a ostajali kod kuće kada su pokušavali da ih instrumentalizuju. Oni su hrabri, žilavi i snalažljivi. Učili su iz dana u dan. Na parlamentarnim izborima najviše glasova su dali Muslimanskom bratstvu, a kad ih je ono duboko razočaralo, 50% njih koji su glasali za bratstvo uskratilo je poverenje njihovom predsedničkom kandidatu. Oni traže delotvorne i progresivne predstavnike, koji će njihovu hrabrost pretvoriti u političko delovanje. Najvažnije je međutim da su oni revoluciju doneli u svoje fabrike, univerzitete, gradove i ulice.

Već nekoliko meseci jedan slogan u Egiptu je veoma popularan: „Dole sa sledećim predsednikom!“ Amen.

 
Ahdaf Soueif, Der Freitag, 19.06.2012.

Prevod na nemački Holger Hutt

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 21.06.2012.